NIJE GO*NO, NEGO SE PAS POSR’O

Jako volim čitati. Jako. Dijelom zbog toga što mama jako voli čitati, a dijelom zbog toga što je, dok čita, neobično mirna i nesmetano joj smijem leći na želudac. Osim knjiga koje običavamo čitati noću, mama i ja imamo običaj ujutro, uz kavu, prvo otvoriti sve pametne portale jer volimo biti dobro informirane. Tako saznajemo o padu Vlada, koji je dojučerašnji Ministar završio u Remetincu, no ponekad bude i nešto pametno, tipa, kako će se u Zagrebu iščitavati DNK iz psećeg dreka. Sad, ovo malo je yesterday news jer ja moje kolumnice osmišljavam nešto ranije no što ih vi čitate, no izgleda da je pseće govance uvijek breaking news, bar sudeći po broju komentara koji se mogu naći pod tekstom. A kakav tek žar frca iz tih redaka! Nekad imam dojam da bi se ona teta Severina mogla u jednom danu triput preudati, a da bi još uvijek članak o psećem izmetu vodio po komentarima! Uglavnom, iako smo rekle da to nećemo čitati jer se iznerviramo (ja ne toliko, ali mama da, a onda se promeškolji i ja joj opadnem sa želuca), ipak uvijek bacimo oko, istodobno svjesne da je znatiželja ubila mačku (al ovo nema veze s mačkama pa smo sigurne od smrti). A i draže mi je da ih ubije znatiželja, nego, recimo, Blaž jer ja, naime, volim mace. Blaž… well… ne. Da se vratim na problematiku- u tim komentarima, ne znam jeste li primjetili, postoji određena struktura.

Među prvih deset komentara uvijek se javi šest zabrinutih mama čija su djeca baš to jutro u parkiću šest puta ugazila u pseći drek. S obje nogice, pretpostavljam. Meni osobno to bude malo tužno jer ja u parku nikad nisam bila, a imam dvoje djece, svoje vlastite! Kad mi idemo van, a da nije u pitanju kvartovska šetnja, uvijek gledamo da i tata bude s nama jer, od dreka, na tim opskurnim lokacijama na koje zalazimo, možeš ugaziti samo u medvjeđi (dobro, možda mrvicu pretjerujem, mama tvrdi da su to ostavili konji, al ne bi se ni ona kladila). Ima i parkova za pse, jedan nam je čak i blizu, al ni tamo nikad nisam bila jer, osim djece, imam i Blaža, a on s drugim psima stoji kao i s mačkama. Dakle, voli ih. Not. I onda razmišljam kakva je to ekipa koja sa psima ide na ljuljačke i tobogane i kako je moguće da to tako uspješno djeluje na pseću probavu. Al razmišljam i kakva je to ekipa mama čija djeca svaki dan dvadesetsedam puta ugaze u pseći drek. Ja, kao što znate, imam svog Malog Čovjeka <3 i Čovječuljicu <3 i, koliko me pamćenje služi, nitko od njih nikad u dotični nije ugazio. A žive s dva psa koja, hvala na pitanju, imaju sasvim urednu probavu.

Gledajući iz moje pseće prespektive, usudila bih se reći da je pitanje našeg dreka stvar vaše kulture. Prije nego nabavite psa, i to je jedna od stvari o kojoj biste morali razmisliti. Ako s tim imate problem, niste konkurentni za vlasnika četveronošca. Jer ste inače u dreku. To što pas kaka vani dok ste u šetnji i to morate (jednostavno- MORATE!) pokupiti najmanji je problem. Dogodi vam se, primjerice, da imate Mog Predhodnika <3 koji boluje od božizama. Eh, sad, zbilja ne znam što bih vam rekla ako ne znate tko je Božo i što su božizmi, već sam sto puta upozorila da morate biti redoviti čitatelji da biste moja veleumna izlaganja mogli pratiti bez poteškoća. Taj vaš Božo, ako ste ga uzeli od štancera (što, dakako niste, jer niste kreten pa ste guglali) može imati nezgodne crijevne reakcije na razne antibiotike. A bolestan je stalno pa ih stalno i konzumira. Pa mu tako, recimo, Enroxil na probavu može djelovati tako da dobije takvu proljevčinu da kaka i dok hoda. Po kući. Do vrata. Tad je zbilja problem ako vi imate problem s gadljivošću jer nije neka sreća spavati s močom i bocom Domestosa pored noćnog ormarića. Synulox pak može djelovati tako da taj  vaš Božić dobije zatvor. Onakav da se molite da se jednom konačno pokaka, makar i proljevčinom, ali ne, to ne uspije ni uz svo maslinovo ulje koje ste mu izdašno dodavali u hranu pa u nedjelju ujutro završite kod dežurnog veterinara na klistiru. To izgleda tako da pas prvo dobije klistir, a onda malo i šeta oko zgrade veterinarske ambulante da mu crijeva prorade. Ukoliko ste nevješt vlasnik pasa pa produžite malo dalje od mjesta na kom možete viknuti veterinaru: „Evo, kaka!“, a mobitel vam je, primjerice, ostao u džepu jakne koja je ostala u ambulanti pa ga ne možete ni pozvati, onda se može desiti da zaglavljeni drekić morate golom rukom, obloženom tek tankom (nekvalitetnom) papirnatom maramicom, vaditi direkt iz riti. Samo kažem da se i to zna dogoditi (nekima koje poznajem)… Zbilja, ako ste gadljivi, stvarno bi bilo bolje da se manite imanja pasa. Jer drek često bude najmanja briga po osjetljiv želudac, ima tu još izlučevina s kojima se morate nositi. Recimo, ukoliko imate mužjaka, koji je, poput Blaža, vrhunski mužjak kog bi svaka poštena kuja poželjela za supružnika pa idete na parenje. No, mi smo (bulldozi, ne psi općenito) vrsta koja se pari umjetnom oplodnjom pa se ljubavni susret odvija u veterinarskoj ambulanti gdje onda češkate vašeg vrhunskog mužjaka po ritici dok mu veterinar to radi. Ukoliko niste izopačeni zoofil, to i nije neki vrhunski prizor. Konačno, tu su i želučane smetnje, a, kad je zbilja frka, sila Boga ne moli pa treba voditi računa o tome da ne idete na spavanje sa svojim psima ako su u želučanoj virozi, a punog želuca.

Zaključimo: mi psi nismo za gadljive. A drek je najprirodnija stvar na svijetu. Pokupiti uradak za nama u šetnji vaša je, između ostalog, i zakonska obveza. Kaže mama da nikog na svijetu neodgovorni vlasnici pasa ne nerviraju više od onih koji nisu takvi. A sva ljaga, mržnja i netrpeljivost mama čija djeca na dnevnoj bazi stanu u već spomenutih sedamsto govana padne i na njih. I zato ja nikad nisam bila u parku. A imam divne nove drek- vrećice, roze, na srca (3 role, 20 komada, 15,65 kuna. Nema na čemu.) kojima se mogu diviti samo medvjedi u crnoj šumi.

Pokupite drek svojih pasa, ne budite govna od ljudi.

Pusa,

Berta

Autor: PRINCEZA BERTA & MAMA B.U.P.