Sutra je Blažićev Dođemdan. Stoga je danas, logično, the day before he came. Dan nakon kojeg više ništa nije bilo isto

Dal vi stalno nešto slavite u svibnju? Imaju li vam svi iz obitelji rođendan, svi su se vjenčali u svibnju, sad je još uletio i ovaj novokomponovani Majčin dan, ne stignete učiti ni za kontrolni tijekom vikenda jer imate tri proslave na kojima morate biti istovremeno?

Kod nas vam je tako. Svaki svibanj ne znaš kud bi od slavlja. Počinjemo lijepo kronološki- nakon što proslavimo 01. maj, odmah ulijećemo u maminu i tatinu godišnjicu braka. I onda, bez dana odmora, dolazimo do onog najvažnijeg praznika kog mi u obitelji zovemo- Dođemdan.

To je dan kad si došao i u kojem si se rodio za svoju obitelj. 03. svibnja bio je moj Dođemdan ♥ Skromno smo ga, ali dostojno obilježili, ja sam nosila krunu, jeli smo tortu i svi su mi govorili da sam prekonajljepša ♥ To je dan kad naviru slike i sjećanja, ona lijepa potiskuju ona nešto manje lijepa… Put kući bio je predug, hrpetina bizarnih detalja koje pamtimo, poput benzinske pumpe pored Milana na čijoj su me travici prvi put stavili piškiti… Dakako da sam sve propisno obavila i bila sva fina, da se ne predomisle 😛 Srećom, nisu 🙂 Ni nakon svega što sam im priredila u danima koji su uslijedili. A bome sam im PRIREDILA! Oglodala sav namještaj, zidove, štokove, tati precvikala uho onim igličastim zubićima za uspomenu i trajno sjećanje… Mama danas kaže da nisu požalili. Baš nijednom. Nisam ni ja. Sve do ovog dana, 15. svibnja, kad su se stvari dupkom izmijenile.

Imate li mlađu sestru ili brata? Jesu li vam rekli: Više ti nikad neće biti dosadno… Imat ćeš se s kim igrati… It will be fun… Znate šta? LAGALI SU NAM!!! Nitko te nikada ne može dovoljno pripremiti za dolazak anarhiste u tvoje apsolutistički uređeno carstvo! Niiikad! Sjećam se kako su mog Malog Čovjeka ♥ pripremali na dolazak Čovječuljice ♥ . Čitali mu Petra je dobila brata, nabrajali sve benefite koje će uživati njenim dolaskom… Run, Mali Čovječe ♥ , run!!!, htjela sam mu kriknuti, no on je naivno i opijeno slušao, veseleći se tom malom biću, u cijelosti ne razumijevajući kako više nikada ništa neće biti isto. Više nikad nećeš imati mamu samo za sebe. O tati da i ne govorimo! Sve se od sad dijeli točno po pola! Sve! Banane, odjeća, igračke, KOLIČINA SLADOLEDA!!! S V E!!!

Mali Čovjek ♥ nije slutio, on je ZNAO da će Čovječuljica ♥ doći, uređivao joj sobu, kupovao igračke i odjeću… al nije bio pripremljen. Ni približno!

Nije mogao pretpostaviti da će ta tanana djevojčica jednog dana u leksikonima, u rubrici pod „mrzim“, upisivati- „Star wars“. Ni da će prezrivo frknuti nosićem kad pred njom rasprostre svoja monstruozna Lego- bića s nakanom da se igraju. Ni naškubiti usnice svaki put kad mu treba golman. Jok, cijelu je situaciju skroz drukčije zamišljao!

A sad zamislite kako je tek bilo meni!

Nazovi-pripremili su me rečenicom: „Večeras će ti doći brat.“ Ni kao štene zavidnih umnih performansa nisam blage veze imala što znači brat! (iskreno, nisam razumjela ni doći, ni večeras) Dakako, i mene su vodili u shopping- kupila sam mu tako krevetić, posudice za vodu i hranu, povodnik, vitamine, igračke dobrodošlice… Šta sam ja jadna znala, mislila sam da to meni kupuju, svoje sam ionako već bila pojela…

Shvatila sam, doduše, da se nešto neuobičajeno događa, ne mogu reći da nisam- tata je prvi put otišao na cijeli dan, a mama se ponudila ostati sa mnom, u želji očuvanja ono malo zubima netaknutog pokućstva koje nam je preostalo. A i zaključili su da sam premala za još jedan tako dugačak put u svega 14 dana. I tako smo mi ostale kod kuće. Mama, sa potpuno izmijenjenom energijom, i ja, nesvjesna onog što mi se sprema.

Stigao je točno pet minuta iza ponoći. Klupko. Ni pas, kamo li bulldog. Dlakava kugla čije si snažne otkucaje srca mogao čuti golim uhom. Mama ga je stavila na dlan i pogledala onim, do tad samo za mene rezerviranim pogledom esencijalnog obožavanja. Huston, we have a problem, orilo mi se u glavi… al badava… Problem je bio tu, sveprisutan, u mom domu, nasred mog dnevnog boravka, u sigurnim rukama vlastite mi mame, bez nakane da više ikad ikud od nas ode. Tako je i bilo…

U jednom trenutku poslože se kockice. Kao Tetris, sve upadne baš u onaj pravi otvor. Pa i oni oblici koji ti se, dok još padaju, čine kao usud. Kroz ove godine zajedničkog obitavanja, sad mogu reći da je naš odnos bio prepun ups and downsa. No, kaže ona mudra narodna: You have to fight throug some bad days to earn the best days of your life. (ja sam Engleskinja, meni je to „narodna“).

A sutra je Blažićev Dođemdan. Stoga je danas, logično, the day before he came. Dan nakon kojeg više ništa nije bilo isto.

Dobit ćeš brata, they said… It will be fun, they said… Znate što? I jest. ♥

It’s funny, but I had no sense of living without aim…

The day before you came

Ljubi te Seka ♥

Tekst: BARBARA UDOVIČIĆ PAPEŠ