“U ljubavi ne postoje pravila, možemo pokušati slijediti neka upute, kontrolirati srce, usvojiti određenu strategiju ponašanja. Ali sve su to nevažne stvari: odlučuje srce. I samo ono što srce odluči ima značenje. ” – Paulo Coelho

Davno mi je rekla mama: „Mila, svaki, ali svaki čovjek  na ovoj planeti ima svoju srodnu dušu! Neki ljudi su zaista sretnici jer svoju srodnu dušu upoznaju na vrijeme i s njom provedu cijeli svoj život. Rijetki su takvi, ali ih ima!
Oni drugi ljudi dugo traže, već se ožene/udaju … skrase i tek onda sretnu svoju srodnu dušu..prepoznaju je, ali tada već bude kasno za neki zajednički život i sreću, ali hajde, bar su sretnici jer su imali prilike u životu upoznati je barem, vidjeti kako izgleda…znati da postoji na ovom svijetu… osjetiti TO!
A imaš i one, treće, koji cijeli život traže…i ne nađu je.. Čak niti ne znaju kako njihova srodna duša uopće izgleda i postoji li negdje na ovome planetu. E to je tužno.“

Ostalo mi je ovo u glavi. Dobro sam to zapamtila! U tom trenutku kada mi je mama to rekla bila sam na svojoj velikoj životnoj prekretnici i zaista sam htjela vjerovati da je to što mi je rekla, fakat tako.
Nije prošlo puno godina kada se dogodilo i meni! Dakle, gromovi i munje … jedan susret i okrene ti se cijeli život naglavačke! Imaš feeling da tu osobu znaš oduvijek i da je to definitivno TO!! Odmah sam znala da je to moja srodna duša!
Ok…vrijeme je prošlo…ja sam svoju srodnu dušu upoznala! Svrstala sam se među one sretnike s prva dva mjesta. I bila sam zadovoljna time…fakat sam bila! Mislila sam: Ok stara! Svrstavaš se među one sretnike na planeti koji su upoznali svoju srodnu dušu! Sada se možeš opustiti i uživati dalje u životu! Što je bilo – bilo je! Srodnu dušu sretneš jednom i dec it! Pa ne ulaze ti srodne duše u život kao na traci! Hajmo, party neka počne! Nema stresa! Ne možeš se više zaljubiti, ne može te više nitko istresti iz gaća! Sada si na konju!

Tako sam razmišljala do prije nekoliko mjeseci… I bila sam 99% sigurna kako dobro razmišljam! Taman sam se baš onako fino posložila u životu i sve mi je bilo onako kako treba biti. Govorim o privatnom životu i partnerima. Dakle, frajera na svakom koraku, ali za mene ništa specijalno! Nitko me se nije previše doticao. Nisam niti dala da me se dotiče. Bilo mi je baš dobro! Tako sam htjela i jedino tako sam se dobro osjećala.
I taman kada sam pomislila kako mi je zaista dobro –  dogodio se susret. Čak nisam niti računala na taj susret..upoznavanje i slično. Uopće mi nije bilo u planu. Jednostavno, samo se dogodilo: običan dan, običan svakodnevni trenutak … sve totalno neplanski! Netko je gore posložio kockice i spojio nas u istom trenutku na istom mjestu! Bam!  Eee, ne možeš to planirati, nikako!
Znači, nisam ga niti vidjela kako spada, a već me presjeklo. Nevjerojatno ali istinito! Stajala sam iza njega. Još se nije okrenuo, a mene je sasjeklo preko cijelog trbuha pa posred srca. E, a onda me stislo u grlu, zazujala mi glava…a finale je bilo kada se okrenuo – tada su mi se odsjekle noge i prelio me znoj!
I u tom trenu smrzli smo se oboje! Prva moja misao, nakon što me je istresao iz gaća, bila je: „Pa, jebem ti! Evo ga opet!! Neeeee!“

Nas dvoje zrcalimo se jedan u drugome: on se ogleda u meni, a ja u njemu!

Pružili smo si ruke. Čak se nisam niti nasmiješila (oni koji me poznaju znaju koliko je to neuobičajeno za mene). Baš sam bila ljuta na njega…uf, kao pas! Tko te zvao!?!? – pomislila sam.
I on je bio nadrk na mene. Brijem da je „to nešto“ skužio isti moment kada i ja! Ok, možda nije „ubo“ na prvu o čemu se radi, muško je, ali da je nešto drugačije od običnog definitivno je.
Igrom slučaja dio dana proveli smo skupa. Koliko god smo se izbjegavali gledati, razgovarati itd., jednostavno smo morali. Ma, ne možeš pobjeći od srodne duše kada ti dođe, sve i da hoćeš!
On je sada tu i imamo neki zajednički zadatak za odraditi – tada mi to nije bilo jasno, ali sada kada na to gledam s odmakom, znam.
Dakle, izbjegavali smo se dobar dio dana. Izbjegavali smo se uopće pogledati, a kamoli razgovarati. Izmicala sam se iz njegove blizine.

Uopće ne znam od kuda mi toliki bijes na čovjeka kojeg ne poznajem! Baš me iritirao do ludila i privlačio do bola! Da, privlačio me. Uf, užasno! Osjetila sam da me iz prikrajka gleda. Ne pušta me s nišana. Kada bih ko´fol, onako uz put, krajičkom oka pogledala k njemu, on bi makao pogled s mene. Nevjerojatno! I samo sam čekala kada će me s nečim onako dobro posrati i objasniti to svoje i moje ponašanje. Čak sam pomislila da se poznajemo od prije..pa da sam mu se zamjerila nečime..ali nisam se mogla ničega sjetiti.

Nije prošlo dugo vremena, nas dvoje smo se ipak spojili. Sjeli i porazgovarali. Satima.
Da…znali smo se od prije…iz nekih, vjerojatno „bivših života“..nama neobjašnjivih priča od prije..davno prije. Privlačili smo se jako, osjetili smo to obje. Priznao mi je. Priznala sam i ja njemu, bez beda. Nas dvoje zrcalimo se jedan u drugome: on se ogleda u meni, a ja u njemu!
Privukli smo se jer smo identični u ovom trenutku života. Gotovo sam sam sigurna da se znamo iz prošlih života. Gotovo sam sigurna kako smo se nekada  jako voljeli.. bili jako bliski. Možda smo bili partneri…možda smo bili brat i sestra..ne znam.. Ali neke posebne niti  nas vežu. I jako smo se povrijedili. I zato taj bijes i strah jedno od drugog sada. To je jedino objašnjivo. Nema drugog logičnog objašnjenja!

A sada … sada  imamo za zadatak skupa odraditi do kraja ono što je zacrtano… ono što je ostalo za odraditi do kraja. Sada moramo naučiti nešto iz ovog odnosa kojeg spojio Svemir!

Moje je mišljenje, tj. gotovo sam sigurna da je naš zadatak razumjeti vjerovanje kako zaista postoje srodne duše. Čak više njih. I da ih se moramo naučiti prepoznati. I pustiti u svoj život. Bez straha da će nas to boljeti. Samo, prije svega…prvo moramo sebe posložiti. Jer kako zračimo, tako privlačimo!
Koliko puta ste upoznali nekoga tko vam je ušao u život preko posla, prijatelja, familije? Koliko ljudi vam je ušlo u živote do sada? Jako puno, jel tako?! A koliko od tih ljudi je na vas ostavilo trag onaj sekund kada ste se upoznali? Možete ih nabrojati na prste…točno znam. Svima nam se događa upravo isto.

Dakle, neki ljudi nam ulaze u živote bez da nam svojim ulaskom unesu nemir. Takvi samo uđu…zadrže se neko vrijeme u našem životu i odu…samo prođu dalje.
Ali srodne duše.. One kada nam dođu u život znamo to odmah! Osjetimo! Tijelo nam šalje signale. Mozak isto. Točno to osjetimo i znamo! Prepoznamo se i odmah namirišimo: Aha, tu si!! Idemo vidjeti što nam je za odraditi skupa 🙂

„Mnogi misle da su već jednom u životu sreli srodnu dušu i da su je izgubili, ali psiholozi tvrde da se prave srodne duše nikada ne mogu izgubiti jer je riječ o konačnim sjedinjavanjima. Postoje i vjerovanja da srodne duše, baš poput blizanaca, imaju moć komunicirati mislima. Vrlo su česti slučajevi telepatije, prijenosa misli, vršenja radnji istovremeno čak i kada su kilometrima razdvojeni. To je upravo koncept jedne duše u dva tijela, kada je razdvajanje samo prividno; druga osoba je dio nas i u stanju smo da je osjetimo i na daljinu i da se sinhroniziramo u svakom momentu. Srodne duše anuliraju koncept vremena i prostora jer žive u totalnoj simbiozi koja nadilazi zemaljske limite.“ (Izvor: lovesensa.rs)

Većina ljudi misli kako je upoznavanje srodne duše ključno za vezu ili brak! Znači, kada upoznaš svoju srodnu dušu ta bi ti osoba trebala biti odličan partner.
Međutim, to baš i nije tako.
Nakon par seminara (jer su me ove srodne duše toliko potakle na istraživanje pa sam išla i na tečaje/seminare/radionice o njima), napokon sam razumjela da postoji više vrsta srodnih duša. Obično one srodne duše koje završe u braku su duše iz obitelji. Znači, slažu se i mogu opstati skupa cijeli život. Takvi brakovi su dobri: od razumijevanja, istih navika, planova i ciljeva… Odnosi su dobri, ali u tim odnosima nema previše plamena i strasti. Zato i opstaju. Zato mogu opstati za cijeli život.

„Veza s nekim tko nam je zaista srodna duša jeste izbalansirana, jaka i pozitivna. Ne postoji manipulacija ni iskorištavanje, prava osoba čini nas sigurnima. Jednostavno, sve se uklapa i imamo osjećaj da je sve baš onako kako treba biti. Naša veza je harmonična i sve što radimo zajedno ima uspjeha, a svaki naš pojedinačni uspjeh partner slavi. Naša srodna duša, neće od nas tražiti da se promijenimo, prihvaća nas onakvima kakvi jesmo i trudi se iz nas izvući ono najbolje. Ta osoba nas upotpunjuje, to je ljubav koja raste iz dana u dan, daje nam ravnotežu, snagu i hrabrost. Ponekad se za partnere koji su se zaista pronašli u životu kaže da sliče jedni na druge, da imaju nešto isto u pogledu, da su im crte lica slične, da imaju neke zajedničke detalje.“ (Izvor. lovesensa.rs)

One prave, srodne duše ne ostaju skupa za cijeli život jer je njihov odnos toliko intenzivan da bi se proždrali do kosti od ljubavi, ljubomore, strasti itd.  Njihova ljubav je prejaka da bi opstala zauvijek.
Ja sam bila razočarana do bola kada sam ovo čula. Međutim, što sam išla dalje to mi je imalo smisla.
„Kada su se 1929. godine sreli, Simone de Beauvoir i Jean Paul Sartre znali su da je to ljubav za sva vremena. I mada nikada nije živio zajedno, taj antikonformistički par, ostao je zajedno do kraja života. Poput Kleopatre i Marka Antonija, čija je strast bila toliko moćna da im je omogućila da savladaju sve prepreke i zajedno ostvare sve što požele…“ (Izvor: lovesensa.rs)

U srodnim dušama postoji i duša zvana „blizanački plamen“. „Blizanački plamenovi smo mi sami – samo u drugom tijelu. Kad se blizanački plamenovi sretnu, imaju utisak da ona druga osoba zna njihov život napamet.“ Izvor:  Tonya Somers
Kažu mi oni koji su probali takvu ljubav da je to nešto prejebeno jako, prebolno i preintenzivno! Nalaze se dvije totalno iste osobe. Kao blizanci. Isti. Iste mane…iste vrline.. iste želje.. sve isto!! Tko može živjeti s time i tako – sretno 🙂

Išla sam analizirati neke drage ljude koji su mi prošli kroz život. Čak sam analizirala i neke prijatelje…svoju familiju..roditelje i sestre. Sve mi je imalo smisla. Zaista postoji više srodnih duša. Ovi iz duša obitelji su mi jasne…čak sada i ove druge srodne duše. Samo ih treba znati prepoznati i razumjeti.

„Svi rječnici svijeta, bilo da upotrebljavaju riječ soulmates (na engleskom) bilo anima gemella (na talijanskom), srodnu dušu definiraju kao osobu koja nam je po svemu kompatibilna, po pogledu na život, po senzibilitetu. Budizam i hinduizam smatraju da se srodne duše vole i čuvaju izvan ovog vremena, tražeći se iz jednog života u drugi. U tu kategoriju spada i Jung, koji je također smatrao da se ljubavna sreća i emocije prenose iz sadašnjeg u buduće živote i da ćemo svakako opet sresti svoju srodnu dušu u obliku prijatelja, roditelja, djeteta ili ljubavnika.“ (Izvor: lovesensa.rs)

E, da.. Mnoge će sada to razočarati jer svi doživljavaju „srodnu dušu“ isključivo kao ljubavnog partnere, što nikako nije istina.
„Mnogi ljudi su zbunjeni izrazom „srodna duša“, a to je stoga što za svaku osobu postoji više od jedne srodne duše na planeti! Srodna duša je svatko koga ste poznavali iz nekih drugih mjesta, vremena i života. Srodne duše su nam katkad kompatibilne, katkad nisu, ali naše srce će ih instinktivno prepoznati i zavoljeti. Srodnik po duši ima magnetsku privlačnost koja nam ubrzava otkucaje srca i oznoji dlanove. Srodne duše imaju nešto posebno u sebi.
Srodna duša nas samo nadopunjava. Ni jedna druga osoba nas ne može učiniti potpunima. Mi prvo sebi moramo biti potpuni….“  Vianna Stibal, Theta healing /Srodne duše.

Slažem se s ovom simpatičnom Amerikankom. Obožavam njene tehnike i razmišljanja: Mi prvo sebi moramo biti potpuni, jer kako zrcalimo, takve osobe i prizivamo u svoje živote, u njima se ogledamo.
I to je to što se meni dogodilo prije mjesec dana! Osoba koju sam upoznala i koja me izula iz čizama je definitivno moja srodna duša, ali iz obitelji.

On i ja smo spojeni kako bi naučili vjerovati u ljubav…Spojeni smo kako bi razumjeli da oboje moramo još poraditi na sebi, ali svatko za sebe, ne kao par u partnerskom odnosu. Moramo naučiti vjerovati i to što želimo, tome i težiti ali bez straha i otpora!
Oboje smo definirani, ali ne u potpunosti. Prošli smo dosta, ali nismo u potpunosti zadovoljni. Težimo višem i boljem.  Razbacani smo na sto strana i imamo neke druge prioritete. Partneri su nam zabava i ne vjerujemo u srodne duše jer imamo loša iskustva od prije, ali u dubini svog srca priželjkujemo prave i iskrene osobe koje ćemo moći voljeti bez straha da će nam se nešto loše tada dogoditi. Spojeni smo jer smo jako slični. Spojeni smo da otpustimo ono što oboje nosimo u sebi, a to je nepovjerenje prema ljubavi! Nepovjerenje da je nemoguće „opet“ voljeti! Moguće je itekako!!
Srodna duša nas samo nadopunjava. Ni jedna druga osoba nas ne može učiniti potpunima. Mi prvo sebi moramo biti potpuni….“
Poradimo prvo na sebi. Zacrtajmo si ono što želimo i težimo k tome!

Do prije mjesec dana mislila sam kako je TO nemoguće! U stvari, nisam niti previše razmišljala o tome, jer me nije niti previše zanimalo! Međutim, moguće je, samo treba znati prepoznati signale! A tijelo nam ga pošalje u tom sekundu!
S mojom srodnom dušom iz obitelji želim biti prijatelj. Osjećam posebne emocije prema njemu. Bratske. Evo tako ih mogu najjednostavnije opisati. Posebno mi je drag i rekla sam mu to. Ne želim s njime izgubiti kontakt. Stvarno bi bila šteta! Želim gledati kako raste i kako mu uspijeva ostvariti u životu ono što jako želi: voljeti i biti voljen..
A ja… hm…ja mirišim svoju srodnu dušu, onu pravu, partnersku. Na putu je! Čekam samo da se pojavi od nekuda i da mi dođe 🙂

Spremna sam opet voljeti jer već dugo vremena radim na sebi. I volim se ovakvu kakva sam sada. Treba mi netko uz koga ću dalje nastaviti „rasti“.

A vi? Jeste li vi spremni za rast?
Želim vam sreću u prepoznavanju svoje srodne duše! I, plz javite kako je prošlo! Jedva čekam  🙂

Autor: IVANA GRABAR