Mi smo ovdje na proputovanju. Učinimo taj put čim ljepšim i zabavnijim, sretnijim i ljepšim kako za sebe, tako i za druge!

Moj posjet Slavoniji je završio. Moram priznati, što sam starija, to mi rastanci s roditeljima teže padaju. Svaki put sve teže podnosim zagrljaje i pozdrave, mamin zabrinuti pogled… I svaki put se ko´ fol držim jako, a čim sjednem u auto ronim suze. I svaki put sve duže plačem. Ovaj put plakala sam do iza Slavonskog Broda, a to je stvarno dugo. Ne volim rastanke. Ne volim zagrljaje na odlascima… Nekako su mi draži oni pri susretima…

Međutim, srce mi je puno divnih uspomena iz Slavonije i još ću dugo vrtjeti predivne trenutke koje sam doživjela ovih desetak dana, što privatno, a što kroz dvije promocije koje sam uz pomoć divnih ljudi iz Gradskih knjižnica dogovorila i održala. Promocije u Osijeku i Vinkovcima su bile posjećene i vrlo emotivne… I svatko je od posjetitelja, iz oba grada, sa sobom ponio svoje uspomene kojih će se, vjerujem, sjećati zauvijek.. Isto kao i ja.

Ako imam nekakav zadatak na ovome svijetu, onda je to upravo to.. Razgovarati s ljudima, otvoriti ih, potaknuti da razgovaraju o svojim emocijama i budu iskreni, otvoreni i još bolji ljudi, kako prema sebi, tako i prema drugima.

Ono što mi je bilo posebno zanimljivo na predstavljanjima knjiga u Osijeku i Vinkovcima bili su posjetitelji. Toliko divnih duša. Među svim tim ljudima u rasponu od 20 do 60-tak godina, našli su se i neki vrlo, vrlo zanimljivi ljudi kakve do sada nisam susretala na svojim promocijama.

Dakle, Osijek je imao jednog starijeg gospodina u publici, a Vinkovci su imali gospođu od 83 godine. Vidjevši ih kako sjede i čekaju da krenem s predstavljanjem, ništa mi nije bilo jasno. I jedno i drugo sam začuđeno pitala ako su slučajno zalutali na moju promociju, na što su oni odgovorili NE jer točno znaju gdje su i što žele čuti. Da vam budem iskrena, ostala sam ko´ pegla. Sjedili su i slušali me

I jedno i drugo predstavljanje prošlo je u mom điru. Trajanje cca 2 sata priče i komunikacije s ljudima.. Nakon toga idu pitanja čitatelja, odgovori i komunikacija svih prisutnih. I potraje to…

Nećete vjerovati tko se među prvima uključio u komunikaciju i tko je imao pitanja?! Da, upravo ovi stariji ljudi. Kako u Osijeku, tako i u Vinkovcima! Nećete vjerovati da su oboje pohvalili moje izlaganje i potvrdili ih svojim dugim životnim stažem i iskustvom. Osobno mi je to njihovo priznanje posebno godilo, moram biti iskrena.

Ali, imala sam i ja pitanja za njih: Da li u svojoj starosti razmišljaju o prošlosti, odnosno, da li su nešto silno željeli učiniti, a nisu, jer su se bojali, jer se nisu usudili.. Jer.. Ni sami ne znaju zašto nisu.. A godine su prošle… I da li se sada kaju zbog toga što nisu ostvarili neke svoje snove. Da li im je žao što nisu barem pokušali ostvariti ih ….

Gospodin iz Osijeka odgovorio je da ne žali ni za čim! Da se nauživao i naživio. Ispričao nam je neke svoje dogodovštine i nasmijao sve prisutne do suza. A gospođa iz Vinkovaca mi je odgovorila da je dosta toga propustila u životu, ali zato zadnjih godina živi 100 na sat! I da napokon radi što želi i uživa u tome.

Oboje su mi ostali u lijepom sjećanju. Gospodin je kupio obje moje knjige, a gđa me fotografirala. Htjela je sve zabilježiti. I dala nam je par odličnih životnih savjeta.

Kasnije sam čula da gospođu svi znaju u gradu. Redovno pohodi evente, koncerte… Da je svaki dan, u točno vrijeme u jednom lokalu na čaju… Hoda na dvije štake, ali ima je po svugdje, te da je izuzetno simpatična. I stvarno je! Kao i gospodin iz Osijeka…

To je to što čini život ljepšim. Lijepi trenuci koji čine uspomene. Zato, uživajmo u životu i u svakom njegovom trenutku… Mene su ovi ljudi podsjetili koliko je to važno! I ne bojmo se izazova! Nemojmo imati strah od strahova! Ako nešto jako želimo, pa učinimo to! Ako uspijemo odlično! Ako ne, pa što!? Barem ćemo znati da smo pokušali.

Život je tako prolazan i prođe za tren.. A mi smo ovdje samo na proputovanju.. Pa učinimo taj put čim ljepšim i zabavnijim, sretnijim i ljepšim kako za sebe, tako i za druge!

Autor: Ivana Grabar

  • Tekst napisala: Ivana Grabar
  • Foto naslovnice: Josip Čekada
  • Foto unutar teksta: Privatan album

SVE KOLUMNE AUTORICE – OVDJE 

Kontakt: