Možda obrnutim redom, no prvo mi je u ruke dospjela Grabaričina druga knjiga „Život je lijep“. Nakon druge, došla je i njena prva knjiga Pink Pen u ruke. Što reći?

Možda obrnutim redom, no prvo mi je u ruke dospjela Grabaričina druga knjiga „Život je lijep“. Čitajući Grabaričinu noviju knjigu “Život je lijep ” nemoguće je ne uočiti i prepoznati, kako gdje i samu sebe, tako i ljude iz svoje okoline, te stvarno stanje društva u potrazi za emocijama, kao i ogroman strah od istoga. Razočaranja kroz odnose u pričama koje se protežu kroz knjigu, dolaze nažalost uvijek iz jedne osobine, a to je emotivna sebičnost suprotne strane i uskraćivanje istine. Jer za istinu treba hrabrosti.

Ivana nam jasno nam daje sliku što svaki sugovornik iz svoje perspektive, pa čak i onaj koji „mijenja cure kao čarape“ zapravo teži, a to je potraga za svjetlom života – a to je ljubav – kojoj svi težimo .

Nakon druge, došla je i njena prva knjiga Pink Pen u ruke. Što reći?

Već kod prvih par stranica osjeća se jak intenzitet osjećaja koje spisateljica prolazi, knjiga je „jaka“ i nabijena snažnim emocijama loma i borbe za vlastitim osjećajima, koji dopiru do samog čitatelja, da se u pojedinim odlomcima osjećaš kao sudionik. Ono što u knjizi „Život je lijep“ možemo osjetiti je da spisateljica ima puno smireniji, emotivno zreliji stav i problemu pristupa s „odležanim“ iskustvom. Stoga je možda i obrnuti red čitanja po meni zanimljiv, jer nakon što upoznate snažnu zrelu Ivanu, susrećete se s Ivanom koja „puca“ od emocija s količinom „odrastanja“ u emotivnom smislu vidljivo u svakoj rečenici, kao i riječka bura – jaka i nemirna, a opet snažna i veličanstvena.

Ono što bi svakako mogla preporučiti je, da bez obzira koliko živjeli u svom uljuljanom svijetu, protresite svoj um, a bome i srce, Grabaričnim knjigama, jer one ne samo da nam daju uvid u svakodnevicu, nego budimo iskreni, u realnost koja je tu i sada.

Sve što opisuje dešava se upravo sada, možda čak i vama, meni… (a da ne znate ili si ne želite priznati, možda ste žrtva ili ste sudionik/ca radnji kako god…). Ivana vam jasno kroz obje knjige savjetuje, da i vi možete biti ta priča, ne zavaravajte se. Budite samosvjesni i hrabri s istinom, izađite iz zone komfora, jer u konačnici što posjedujte ako sebe ne posjedujete, sama Ivana nam je u Pink Pen to lijepo opisala.

Grabar nam kroz svoj pogled u obje knjige ne daje, i ne može dati, modus operandi, ali nam jasno ukazuje na potrebu promijene vlastitog ponašanja, odnosno šansu da kroz uočene životne pogreške sebi, pa i drugima, damo priliku da zaista idemo putem koji je valjan. Ljubav i poštenje, prema sebi, tako i prema ostalim dragim osobama koje su dio našeg života.

I još nešto, možda u cijeloj tematici promiče, ali ono osnovno kao glavnu poveznicu u obje knjige sam sam ja doživjela jest to da nam Ivana „vrišti“: Budite hrabri! Život je sada! Život je lijep!

Tekst: Čitateljica TINA TARNAJ

Fotografije: PINK PEN