Od danas sam žena s punih 50! Hoće li mi se nešto promijeniti s ovom brojkom, ili ipak ostaje sve isto? Što mislite o kome to ovisi? O brojkama ili o meni samoj?

U svojim ranim četrdesetima naučila sam se voljeti. Da, tek tada! Do četrdesete sam živjela neki paralelni život okružena nekim drugim ljudima. Tako sam odabrala i tako sam živjela sve dok me isti taj život nije zalijepio kao bubu na vjetrobransko staklo pri brzini od 150 km na sat dok jurca po autoputu Rijeka-Zagreb. Mnogi me pitaju što to znači voljeti sebe, kako si se zavoljela, što se to mora učiniti pa da se zavoliš?

Vrlo je jednostavno. Jednostavno odlučiš sebe staviti na prvo mjesto i posvetiti se (za promjenu) malo i sebi, pa si elegantno i bez srama uzmeš onoliko vremena koje ti je potrebno da bi bila zadovoljna sobom, danom kroz kojeg prolaziš, kao i ljudima koje imaš oko sebe. Oni koji te smetaju u tome ostaviš po strani i ideš dalje kroz život bez njih. Zvuči bahato? Ma, ne! Zvuči pošteno jer… Cijeli život nešto moraš, jer se kroz život stalno nešto od tebe očekuje, a kada dođeš u koju godinicu života već si puno toga em napravila, em naučila i postigla, em si se lagano i umorila od obaveza i moranja, pa odlučiš malo baciti oko i na sebe.

Žene u pedesetima… Žene s pedeset.. Sad sam i ja u tom timu 😊 A do sada sam se zaista dobro pripremala za ovaj period života.

Život me nije mazio niti malo. O tome sam do sada ispisala dvije knjige, a pripremam i treću. Pišem polako, kako stignem. Uzela sam si vremena.

Sa 42 godine prošla sam bolest i oporavak koji me trgnuo kao ništa prije do tada. Ta bolest bila je ona zalijepljena buba na vjetrobranskom staklu. Upravo taj trenutak mi je otvorio oči i pokazao mjesto na kojem sam nepomično stajala godinama, zalijepljena na šajbi. Nešto sam morala učiniti od sebe i svog života. Ili – ili. Nije bilo trećega! I bilo je prvo ili! Prvo se trebalo odlijepiti od stakla. Nije bilo lako. Oporavak od bolesti, koji je trajao mjesecima, naučio me kako da se zavolim, kako da se brinem za sebe i svoje zdravlje, kako da uspostavim i zadržim svoj unutarnju mir, a posebno kako da se riješim onih koji me razapinju i unose nemir u moje srce. Krenulo je postepeno to voljenje sebe, ali brzo sam se na taj feeling naučila jer je lijep i ugodan. Lijepo je to voljenje sebe, znate?

Žena s 50 je žena koja zna što želi, može i hoće od života! Žena s 50 je lijepa, mirna i staložena sa zrelim postavkama u glavi i životnom školom, iskustvom i zavidnom mudrošću. Žena s 50 je kraljica kojoj su itekako pomogle i kumovale one lude 20-te, 30-te, zrelije 40-te… Žena s 50 ne žali ni za čime jer zna kako ju je sve od prije oblikovalo u ženu kakva je sada.

Kažu da su 50-te nove tridesete, a ja se, vjerujte mi, ne bih vraćala unazad, niti dala ovu pamet za sve one godine. Svaka moja godina je moja zrelost i ljepota života. Ništa ne bi mijenjala! Niti razvod, niti bolest, niti loše odluke kao niti krive ljude oko sebe! Svima sam im zahvalna na svemu što su mi priuštili u životu jer su me učinili ženom i pol!

Samoj sebi želim samo zdravlja, sve drugo već imam. Ok, možda i muža (smijeh), ali do 60-te imam se vremena još jednom i udati, zar ne?

Sretan mi 50 ti rođendan!

Autor teksta: IVANA GRABAR

• Tekst napisala: Ivana Grabar
• Fotografija naslovnice: R. Kalčić
• Kontakt autorice: ivana@pinkpen.com.hr