Ovo je priča o meksičkim junacima na rvacki način

Sjećate se Marisol i Kaha de karton? Esmeralde i  Flor del Kampo? Jose Andres, Hilda, Paola i Paolita?

Žarili su i palili rvackom televizijskom scenom devedesetih. Sa njima smo se veselili, plakali, učili spletkariti. Preko njih smo naučili hablati meksički španjolski.  I zbog njih smo mislili da je bitno čuvati se za brak. Jer su se u telenovelama seksali većinom zločesti spletkaroši. I one mačke koje su namjerno zatrudnile sa bilo kime  kako bi čedo podvalile bogatašima. Samo one „čiste“ frajle su ujedno bile i dobre.

No, čednost, pravljenje djece i seks na stranu, da li se pitate gdje su svi ti junaci i anti – junaci danas? Više ne uveseljavaju naš te-ve program. Sada su za to zaduženi Turci.

No, duh meksičkih telenovela još uvijek živi. Uklesan je u temelje našeg društva. U karaktere naših javnih spodoba i karikatura. Meksičke trakavice tek sada doživljavaju pravo Rvacko proljeće.

Ovo je priča o njima. Nama. Meksičkim junacima na rvacki način.

Glavna junakinja ove priče je nesretna Mimi. Punim imenom Mimi Naivos y Glupos como Ovces.

Ona je dobra, radišna, uvijek nasmijana curka iz kvarta. Vječni optimist. Kojeg uvijek nešto ili netko profesionalno posere. Prodaje šparoge uz cesti i skuplja boce. Vjeruje u bolje sutra, ali iz dana u dan, iz epizode u epizodu  pati, joče i plače jer uporno  dopušta da njoj drugi kipaju govanca na glavu. Mimi je pegula i baksus koji uvijek dobije kaznu jer prodaje šparoge, gljive, domaću čipku. Mimi je pod kreditima. Kuća njoj je vila Propuh. Svaki dan njoj iz paštete iskaču računi i ovrhe.

Naša je Mimi i slijepo zaljubljena. Zaluđena. I apsolutno nesvjesna da je glavni krivac za sve njene probleme baš onaj kojeg voli. Onaj kojem ćoravo, mutavo i naivno vjeruje. Kojeg stalno i ponovno bira. On.  Baš on. Vlados Rocinante de Mentiroso y Mierda.

Vlados je fin momak. Navodno je i veoma učen. Ima jako puno diploma. Neke od njih je i kupio. Uvijek nosi najljepša armani odela. Krcat  je cijelo brodogradilište. Ne rvacko, već neko strano brodogradilište, ofkors.  Ima mali milijun stanova posvuda i jako puno blindiranih automobila. I navodno voli  Mimi. Tako barem kaže.

No, Vlados je igrač. On zna da mu je Mimi potrebna. Zato je zavlači. Drži na uzdi.  Blizu sebe. Šapće njoj na uho ono što očajna i nesretna Mimi želi čuti.

On je čovjek sa kvalitetnim prijateljstvima. Koja su mu bitnija od same Mimi. Nju ima kraj sebe samo da dobro izgleda. Da svi vide kako se on brine o sirotoj sirotici.

Njegov najprisniji prijatelj je Don Joselito de Crkvos y muchos Hypocritos. Vlados i Don Joselito od samih početaka zajedno harače. Dok se Vlados po potrebi pravi da voli Mimi, Don Joselito se lažno predstavlja kao mudri savjetnik nesretne male sirotice i njenih šparoga. On  joj ukazuje na važnost lažnog morala čime je drži pod kontrolom. Svaki puta kada Mimi poželi uključiti svoje vijuge, Don Joselito je tu da izazove kratki spoj.

Njegova nova najbolja prijateljica, koja je počela iskakati iz paštete u nešto kasnijim epizodama rvacke telenovele, jest jedna i jedina Markita Macho Ipocrita de Crkvos y Bebe. Čvrsti saveznik Don Joselita. Navodni supranik Vladosa. Kažem navodni, jer nemreš bit iskreni frend Don Joselita i hejtati Vladosa.

Ona je druga moralna stina male Mimi. Uporno uvjerava našu sirotu malu siroticu  kako je  njena jedina svrha biti čista djeva i tvornica potomstva. Prema Markiti je, navodno, Mimi u svoj toj priči nebitna. Bitno je imati jako puno djece. Kako bi Vlados bio zadovoljan, Don Joselito sretan i Markita u ekstazi.

Kada ne prodaje šparoge i ne radi na djeci, Mimi veliku većinu vremena  provodi u lokalnoj cvjećarni. Tamo prodaje cvijeće, drveće i ostalo rvacko raslinje. Njen šef, Consumelo Todoros y Cradljivos y Muyator živi u finoj maloj kuli izvan grada. Veliki je  prijatelj  svih navedenih. Osim Mimi. Za Mimi je on šef. Šef koji njen rad ne plaća. Dužan je ko tri Grčke, ali nema toga što Vlados i njegova mala kompanija dobrotvora neće za Consumela učiniti.

Nije ni čudo da je od svih tih lažnih ljubavi, trulih prijateljstava i neiskrenih savjeta naša mala Mimi izuzetno zbunjena. Ne zna gdje su njoj  glava i  rep. Ne vidi kraja računima i ovrhama. Uporno odbija shvatiti kako  će je baš ta ta naivnost, zaluđena ljubav i nezasluženo povjerenje prema Vladosu, Don Joselitu, Markiti i Consumelu uništiti.

Iako je Mimi poprilično glupa, ona je i jako lijepa. Ima jako puno udvarača, no, ovako ćorava i bedasta, ne vidi dalje od guske u magli. Ne primjećuje svoje opcije na svakom kantunu.

Na koncu konca, kada bi Mimi profesionalno odjebnula sve i pobjegla sa njenim dugogodišnjim tajnim obožavateljem, Dijasporosom Gastar y Bayterillom, učinila bi sebi i svim bebama koje tek mora napraviti doživotnu uslugu. No, Mimi ne gaji iskrenu ljubav prema Dijasporosu. On njoj je samo eventualnikarta za bijeg iz realnosti njenih šparoga i trulog cvijeća.

I tako prolaze dani, godine i desetljeća, a naša Mimi se još uvijek druži sa svojim bocama, raslinjem, čipkama i goblenima. Odrađuje svoju smjenu u cvjećarni. Baš poput Marisol. Ne smije zaboraviti svakodnevno jokati, plakati, patiti, plaćati ovrhe po računima, slušati mudre savjete Don Joselita, živjeti po pravilima Markite, gajiti nepresušnu ljubav prema Vladosu.

Devedesetih godina, kada su kroz naše ekrane sjajile meksičke trakavice, svaka Mimi, Marisol, Esmeralda i Paolita je doživjela svoj hepi ending. Svoje epsko vjenčanje. Apsolutnu i doživotnu sreću. Svaka meksička Mimi je pobijedila sve loše likove koji su joj do finalne epizode uporno brkali kockice i lupali lončiće.

Mogla je naša Mimi već odavna svim  lažnim likovima rvacke telenove objasniti nek  lijepo i profesionalno odlebde u doskocima. Mogla je odjebnuti  sve te anti-junake. Na koncu konca,  mogla je i zavoljeti nekog finog, pametnog Dijasporosa. Nekog lijepog Jose Andresa, tamo iza sedam mora, gora i planina.

U većini slučajeva će naša mala Mimi samo pognuti glavu,  nastaviti ljubiti one koji to ne zaslužuju i glupavo se nadati boljem sutra.

Srećom, sve češće se Mimi odlučuje svoju sreću krojiti negdje drugdje. Sve više njih, svakim danom. Da, kažem SREĆOM! Nije to tužno. Zaista nije. Na razini Rvacke i naših svakodnevnih telenovela jest. Tko će puniti proračune, plaćati neplaćene račune naših cvjećara i živjeti pod suludim zakonima kvazi moralista, ako sve Mimi uteknu? No, za svakoga tko ima hrabrosti i herca napustiti ovog Vladosa i njegovu kompaniju lažnjaka, ja kažem SRETNO!

Nije tužno tražiti nekoga tko te želi, hoće, poštuje. To je hrabro i pozitivno.  Upravo zbog toga želim svakoj hrabroj Mimi svu sreću, puno uspjeha i lijepih trenutaka tamo gdje je našla neke nove Vladose, nove ljubavi i nove živote.

Tko zna, možda se jednog dana i ova Mimi opameti. Možda se i ona pridruži hrabrima.

Do tada, nema mi druge no nastaviti pisati o tome, tolerirati sve te Vladose, Don Joselito, Markite i izmišljene junake Markove ulice.