Tko zuji, a tko meda daje?

Prije nekih mjesec dana dobila sam poziv da održim predavanje / radionicu na uglednoj konferenciji na temu poduzetništva. Hm… valjda na van odajem dojam „uspješne“ žene poduzetnice zbog rezultata koje imam, zbog djela koje stvaram, kao i proizvoda koje kreiram i imam. Da.. Lijepo. Zahvalila sam se na pozivu jer se ne smatram „uspješnom“ poduzetnicom. Radim ovaj posao jer ga volim, a ne zbog biznisa.

Nakon par dana pozvali su me opet. Pa onda još jednom ako sam se predomislila. Zahvalila sam se i okrenula na zajebanciju, jer me nisu shvatili. Rekla sam čovjeku ovako: „Ja nisam uspješna poduzetnica! Ja sam Xena ratnica koja se svaki mjesec u ovoj zemlji i u ovom okruženju bori iz početka. A to nije uspjeh! Kad zaradim prvi milion – javim se sama!“ i prasnem u smijeh. Frajeru je bilo sasvim dovoljno da me više ne poziva na konferenciju.

Zašto ovaj uvod? Da pojasnim svoja razmišljanja kroz 3 vrste ljudi.

Živimo gdje živimo. Radimo gdje radimo. Evo npr. ja radim u Hrvatskoj 20 godina.  Sigurno ima onih koji rade puno više od mene, puno teže od mene, neki i izvan domovine,  kao što ima i onih koji rade manje ili uopće ne rade. Ali, nije to tema. Tema je situacija u kojoj se nalazimo. Po meni malo zabrinjavajuća. Ne, ne mislim da stanje u zemlji, nego na naše stanje uma, na naš ego i ufuravanje u uloge koje smo si zabrijali u glavi.

Dakle, što se tiče rada i ljudi po meni i mom nekom kriteriju imamo ih tri vrste. Znam da ćete ih lako prepoznati u ovom tekstu. Znam da ćete se i nasmijati, a također će se mnogi i sami prepoznati. Pa krenimo redom.

Prva vrsta

Ovi prvi non stop kukaju kako im je loše, to su oni koji su uvijek i sa svime nezadovoljni. Prije svega nezadovoljni su svojim životom, onda poslom kojeg rade… Pa se stalno i uvijek žale na nešto, prigovaraju… Ogorčeni su do bola, njurgavi, a svo vrijeme stoje i tapkaju u mjestu, ne pomiču se s mrtve točke svog života jer im se ne da pomaknuti, ali zato svima dijele pametne savjete bez da ih itko išta pita. I tako cijeli život, sve do prijevremene penzije koju čekaju ko´ ozeblo sunce. Ovu prvu vrstu nazvala sam stative.

Druga vrsta

Za razliku od ovih prvih druga vrsta se sama hvali kako im je extra i top u životu, na poslu, u braku i vezi. Njima je sve high life. Kada ih pitate kako su odmah kreću s hvalospjevima o sebi samima, mašu svojim velikim postignućima u životu i karijeri, kite se titulama i sami sebe prozivaju uspješnima dok sve to vjerno bilježe i prikazuju na svojim društvenim mrežama (čitaj: samopromocija i dizanje sebe samog u visine). Čovjek bi uistinu povjerovao u sve to dok se ne naniže par situacija kao npr. kada vas takva uspješna osoba pozove na kavu, ručak ili večeru, a rijetko je kada plati. Poznajete takve? Ja da!

Oni rijetko kada imaju novac kod sebe, zato vi – manje uspješni od njih (prema društvenim mjerilima) i s manje lovorika – plaćate te cuge, ručkove ili večere.. Jednom, pet put.. deset puta.. Uvijek!  Hm.. pitam se kakav je to fckng uspjeh brate mili, a nemaju niti za kiki riki, ne razumijem?! Jel´ vi razumijete?

Nazovimo ovu vrstu zuje (samoprozvanim i samoispromoviranim) uspješnim ljudima koji puno zuje, a malo meda daju 🙂  

Treća vrsta

I za kraj imamo treću vrstu. Njih kad pitate kako su odgovaraju da su dobro, nasmiju se i nastave dalje jer nemaju vremena za jadanja i kuknjave, kao niti za hvalisanje i diskusije bilo koje vrste. Također vrlo rijetko svoje lovorike kite na sve strane, kao što o svom poslu ne pričaju naokolo. Oni šute i rade, a o njima i njihovim uspjesima, kvalitetama i postignućima govore drugi.

Za razliku od onih nabrojanih od prije, ovi ljudi iz treće skupine uvijek imaju novaca pa plaćaju kave onima koji kukaju da nikad nemaju, kao i onim „uspješnima“ koji se hvalisaju kako sve im je sve divno i top, a nikad nemaju prebijene u džepu.

U čemu je kvaka? Hoćete iskreno? Kvaka je u radu. Netko šuti i radi. Netko kuka jer radi.. A netko se hvali da radi, a u stvari ništa ne radi.

Zaključak

Manje priče i filozofije, zujanja, hvalisanja, epiteta i etiketa! Danas po svemu sudeći “uspješan” može biti svatko, no pravi uspjeh, kao i novac grade se u tišini i s radom. S puno rada i s puno tišine. I s puno rezultata. Pravih rezultata. I s puno manje ega!

Autor teksta: Ivana Grabar