Svima nam se dogodilo da nas je netko, nama blizak i srcu drag, povrijedio ili razočarao. Puno nas doživjelo je ljubavne brodolome, poslovna razočaranja, izdaju prijatelja, kolege s posla, nekoga od familije… Nakon takve „šok“ situacije obično ostanemo ko´pegle, a onda, kada se priberemo, preplačemo i izdramimo nekoliko dana,  krećemo u osvetu  i kontru – jer, borimo se za svoja i ne damo „neprijatelju“ gušta! U glavi nam je jedino to: „Vratiti ću ti istom mjerom – pa ćeš vidjeti kako je to!“ Takvi smo. Ljudi smo.

Znam, prošla sam to. Više puta, moram priznati. I svaki put sam se pitala: Bože moj, što sam sad zgriješila pa si mi servirao baš ovu situaciju!? A onda bi se u meni probudio onaj moj slavonski inat pa bi „preuzela stvari u svoje ruke“ i uvalila se u još veći drek, sve dok nisam naučila kako je bolje maknuti se od tamo gdje smrdi.

Prije nekoliko godina, u periodu kad sam se razvodila, kolale su raznorazne priče i tračevi. Ljudi (valjda) nemaju pametnijeg posla i vlastitog smeća pred vratima, pa vole čeprkati po tužim životima i uživati u tuđim nevoljama.

Što je tuđe smeće veće, to je više sudionika u kopanju po njemu! Što je priča sočnija – više njih se raduje i zadovoljno plješće s uprljanim rukama!

A moj je razvod baš svima, u bližoj okolini, dao materijala za lajanje, pa se laprdalo svašta. Jedva su dočekali temu za jutarnje kave i poslije podnevne pive. Prvo su mene žalili a njega pljuvali. Onda je on bio frajer (jer je imao dvije ženske u paketu), a mene su kritizirali što se ne borim za „taj brak“, nego dižem ruke i ostavljam  ljubavnici prostora! Kao, ne bi oni (lajavci) njoj (ljubavnici) dali gušta, nego bi baš iz inata njoj (iz inata ljubavnici) ostali u tome braku.. Hahaha! Aplauzi! Do tih granica i kreacija su išle varijante na temu. To su ljudi. Raja.

I on i ja smo se maknuli od priča. Ja, jer me je to sve previše boljelo i ujedno zamaralo, a on jer mu je bilo neugodno zbog posla i klijenata. Dovoljno je bilo spektakularno i bez glavnih glumaca.
I tako…trač na trač … priča na priču…od usta do usta, pa je svatko dodao po dvije-tri nove i na kraju je kreirana fantastična priča, gdje sam ja ispala kriva što me je on varao. Ma, zamisli ti te mudrolije?! Da skratim; nisam bila sposobna zadržati vlastitog muškarca. Pa, jebem ti život!

Mene je to sve žderalo iz dana u dan. A informacije su mi dolazile iz kanala (ko´ fol) brižne prijateljice, koja je bila strašno zabrinuta za mene i moju situaciju, pa mi je redovno prenosila što se priča. U početku sam se navukla na te priče koje mi je prenosila, čak mi je pasala ta „briga“ za mene, ali kasnije mi je strašno počela ići na živce. I ona i njene priče. Jednostavno sam  osjetila nešto čudno u toj osobi. Kao da je uživala nazvati me i pričati sve te gadarije. Čak sam imala jeben osjećaj da me propitkuje ne bi li dobila informacije „iz unutra“, koje je mogla dobiti jedino i isključivo od mene,  a koje bi kasnije plasirala dalje.

Samo, kome dalje? – mislila sam.

Jedan dan, kada mi je pričala vrlo sočan trač, koji je sadržavao vrlo konkretne detalje o ženi koja je bila ljubavnica mog ex partnera, upalile su mi se sve lampice! Svjetlila sam ko´ božićno drvce! Pa, ta je moja „lajavica“ dvostruki špijun!! Ispituje mene i prenosi ovoj drugoj, a mene truje informacijama o njoj i njima dvoje. Druge nije bilo! Prevrtjela sam filmove naših razgovora i sve se poklopilo!

Aaaaa, pa na krivu si se namjerila, oko moje!! I odlučila sam se „poigrati“ malo s njom.

Kako je plasiranje informacija u javnost: PR i marketing, moje područje i jebeno dobro plivam u tim vodama, složila sam „marketing strategiju“ za kampanju zvanu: „Ko´ tu koga jebe“. Odradila sam hrpe kampanja za velike klijente i projekte. Ovo je bio presmiješan projektić za mene. Međutim, prvo sam se morala uvjeriti da li dobro nišanim i jesam li dobro procijenila situaciju. Možda sam zabrijala i krivo procijenila osobu. Tzv. istraživanje tržišta 🙂

Naciljala sam trenutak  i plasirala informaciju van. Zanimalo me je kamo će otići ta informacija tj. hoće li uopće otići dalje od osobe kojoj sam se povjerila. Jer, rekla sam joj to onak´ u povjerenju i zamolila je, u više navrata, da to nikome ne kaže.

Dakle, svi su znali da se razvodimo. Međutim, nitko nije znao detalje oko razvoda. Znali smo on (ex) i ja, te moja odvjetnica. Upravo zbog cijele situacije – morala je znati odvjetnica. I to su bili svi sudionici. Smiješno bi bilo da lajavci znaju. Međutim, moja je lajavica meni ispričala verziju u kojoj je ex mužić podnio razvod i ostavio me zbog ljubavnice te kako je ona, ljubavnica jel,  jako ponosna zbog te njegove odluke da me se napokon riješi. Ona je dugo čekala tu njegovu odluku i naravno da je bila sva sretna što je ko´fol i u njenoj varijanti on tu odluku donio. Napokon 1:0 za nju!
U prvom trenu mi je ta priča i informacija samo digla živac jer je istina bila daleko od toga. Međutim, kasnije sam upravo to iskoristila kao najveće oružje.

Istina je bila ta da se gospodin nije htio razvesti niti pod koju cijenu, jer je znao kako će ga ova odmah zajašiti da je oženi. Jebiga, to joj je obećavao godinama, pa ne kužim čega se bojao?! Lako je ševuljati kad si u braku! Onda ti je sve adrenalinski park i ful napeto! E, moj miki! Lako tako!

Znači, gospodin je radio sve i sva da ostane u braku – jer su brak i luda žena koja ne da razvod (to je bila varijanta priče za ljubavnicu) – fantastičan izgovor što ne može više vremena provoditi s njom, oženiti je… graditi kućicu u cvijeću s njom – jer sam ja vještica.
Njemu je brak bio jeben alibi, to je bilo kristalno jasno!

Međutim, uzela sam odvjetnika i podigla tužbu. Nitko ti ne može zabraniti da se razvedeš ako to želiš, jel? I razveli smo se.  I onda je on, valjda da ispadne frajer, rekao dragoj kako je „ipak on to riješio“!

I u jednom takvom razgovoru, mojoj sam lajavici to izrekla: „Znaš, ja sam podigla tužbu i podnijela razvod, a ne on! To je prava istina. Ova njegova bi poludjela da sazna pravu istinu! Nemoj to molim te nikome reći. I ovako je sada to nebitno! Napokon smo se razveli i eto joj ga sada!“

Ostala je u šoku! Poslušala me je još koju minutu i ful me na brzak skinula s telefona.

Točno sam znala što će napraviti: poklopiti telefon sa mnom i nazvati ovu drugu da joj ispriča najnoviju informaciju, ne znajući kako će zakuhati najveće moguće sranje. Iskreno, čak niti ja nisam znala kamo će sve ovo otići i do kojih razmjera. Samo sam htjela uzvratiti udarac i ispasti baja!

Dakle, isti taj dan, svega par sati od toga razgovora mene i moje lajavice, gospodin ex došao je na vrata i rekao mi: „Od kuda ovoj ovci (mislio je na ljubavnicu) informacija da si podigla tužbu? Znaš koje sranje sam imao!! Kako ona to može znati ako ti nisi nekome to ispričala?! Zar je sada bitno tko je podnio razvod kada je već sve gotovo?“

„Bitno je! Zašto ti pričaš kako si ti podnio razvod i jedva si čekao da me se riješiš, a cvrljio si tu mjesecima i nisi htio razvod?! Ja sam sve okončala, a ne ti!! Da se tebe pitalo vukli bi se još sto godina, jer ti tako paše! S jednom guzicom na dvije stolice!!“– izgubila sam živce.
„Od kuda tebi te informacije uopće?“ – ostao je iznenađen i vidno šokiran od kuda ja to uopće znam. Čak mu je bilo i malo neugodno jer je vidio da me povrijedio i izbacio iz takta, a zna da nisam divljakuša.

„Ova tvoja se okolo hvali s tim informacijama, stari moj!“ – rekla sam zlobno. Baš se neko zlo probudilo u meni – „A, informacije su došle do mene, eto! Ljudi pričaju!“ – sada sam već likovala.
„Ni ti ni ona niste normalne!“ – rekao je, okrenuo se i otišao.

Uglavnom, ova priča i petljanje u sranje nikome nije donijelo ništa dobro. Kasnije je svaki plasman informacija, koje su dolazile do njegove ljubavnice, bile povezane sa mnom. PR je otišao u totalno krivom smjeru. Život nije marketinška kampanja. Jbg!

Zakrvili smo se i mogu vam reći da mi se život pretvorio u labirint tračeva, informacija, prenošenja i igranja igrica. Ja sam ispala očajna bivša žena koja smješta klipove bivšem mužu, jer sam stravično ljubomorna i ne mogu se pomiriti sa razvodom. A istina je bila daleko od toga.

Jedan dan mi je samo pukao film. Život mi se svodio oko spletkarenja i izvlačenja  vlastite guzice iz neistina. Što sam se više vrtjela oko toga, to sam tonula sve dublje i dublje u taj drek. S bivšim sam se totalno pokefala, što se odrazilo i na njegov odnos prema djetetu. Nakon svih peripetija kroz koje sam prošla, nikada se s njim nisam deračila i manijačila, sve do tada! A sada je to bio otvoreni rat – rat bez milosti. Razveli smo se bez sranja i problema, a sada sam se dovela u situaciju da se prepucavam s bivšim mužem i njegovom novom partnericom. Naravno da je na van to izgledalo dno-dna. Ali, za to me je bilo  briga kako je izgledalo na van! Ja sam se osjećala dno-dna i jako loše u koži u koju sam se dala uvući. To me je mljelo!

Bila sam totalno iscrpljena i nervozna ko pas. I jedan dan sam se sjetila što mi je baka govorila dok sam bila curetak:

„Što više kopaš po dreku – to više smrdi! Što više brljaš po tom istom dreku, samo ga raznosiš na sve strane.. Svi staju u taj drek i raznose ga dalje.. A kako ga raznose, tako smrdi.. i smrdi.. I taj se smrad širi…Svugdje ga ima i svugdje smrdi.  Zato se po dreku ne čakča. To se ne dira. Ostavi ga se i makne se čim dalje od tog smrada. S vremenom nestane i najodvratniji  smrad.“

Nikada nisam kužila tu njenu priču o dreku i smradu.

Ali, sve u svoje vrijeme, pa sam skužila poantu bakine priče nakon toliko godina. I koliko god mi je i dalje bila gnjusna ta paralela, toliko je slikovita i realna, jebiga! Doslovce baš tako! Da se nisam išla petljati u sranje, ne bi toliko smrdilo. Nisam znala kako se izvući iz tog labirinta. Razmišljala sam što reći ili što napraviti. Slagala sam priče u glavi i glupe kombinacije i onda sam samo odlučila:  ne napraviti ništa. Baš ništa!

Idući put kada me je nazvao moj glavni prijenosnik informacija, (koji nikada nije bio razvaljen, nego je do kraja ostao dvostruki špijun),  i počeo s laprdanjem i trovanjem, samo sam rekla kako me boli briga. Poslušala sam novosti i nisam se uključivala dalje. Svoju sam špinu s informacijama zatvorila, a to je za osobu koja se hrani prenošenjem informacija i prebacivanjem istih u tračeve i balalajke, smrt! Nema friških novosti. Nema što konstruirati i dalje plasirati.  Još me je, vrlo kratki period, nazivala dotična osoba, a onda je s vremenom prestala. Toliko o prijateljstvu! Nije trebala mene već moje probleme!

Nije više imala mesa od tih naših razgovora. Samo kost, a to joj nije bilo dovoljno. A i ja sam pred kraj, što god bi mi novoga ispripovijedala, rekla kako ne želim znati i da ipak pričamo o nečemu drugome.

S vremenom je sve stalo. Prestalo je čakčanje i razvlačenje problema, prestalo je smrditi. S vremenom se sve vratilo u normalu, a i meni je bilo lakše s bivšim komunicirati kada smo zakopali ratne sjekire. Pobili bi se do kraja da smo nastavili onako! Kome to godi? Samo publici koja se zabavlja i uživa u tuđim problemima!

Od tada, pamet u glavu. Kada se nađem u situaciji da me nešto ili netko povrijedi, odmah to kažem i dam do znanja ali osobi koje se to tiče. Znači, odmah! Kažem točno što me zasmetalo i ne dozvolim daljnje smetanje i diranje u moj život. Ogradim se i odmaknem.

Ne zamjeram to osobi koje me povrijedila i ne igram zakulisne igrice, a ne! Čak joj i oprostim ali, tek nakon što čuje moje mišljenje i izlaganje o tome svemu. Objasnim sve, dam svoje viđenje situacije, svoje mišljenje i nakon toga odstupim. Bez svađe i drame. Bez igrica i podmetanja.  Bum u glavu.

Oni koji su imali prilike (ili neprilike) biti u mojoj blizini, privatno ili kroz posao,  znaju da je to baš  tako. Drug sam i dat ću ti zadnju kap krvi, ali ne dam na sebe niti malo. I nikome. I nemam straha od nikoga. Naprotiv, znam biti vrlo neugodna s tim direktnim istupom. Jebiga, takva sam! Kažem što imam. Raščistim situaciju, oprostim, ali ne zaboravim….i idem dalje bez daljnjeg razmišljanja o tome. (Ne, ne zaboravljam. Ko kornjača sam, pamtim 300 godina).

Da bismo mogli prožvakati ili preboljeti i najveći problem koji nam se dogodio u životu, važno je da o problemu razgovaramo, naravno s onim osobama s kojima možemo o tome razgovarati. Dobro je izbaciti nagomilanu negativu i bol iz sebe, ali i to ima svoje trajanje. Ništa duže od previše nije dobro.. jer koliko dugo razgovaramo o problemu, toliko smo u njemu. Koliko dugo razgovaramo o onome što nas boli..to će nas boljeti i dalje. Treba znati podvući crtu i odlučiti kada ćemo nešto morati preboljeti i nastaviti dalje živjeti. Preboljeti kažem, ne zaboraviti. Sve treba pamtiti za budućnost da se ne ponovi nikada više!

Nakon ove situacije bila sam pametnija. Odrasla sam s vremenom i naučila životnu školu. Zato, kada se sretnem s ljudima koji se inate i igraju zakulisne igrice, često kažem svoje mišljenje, ako me pitaju,  i povučem paralelu na situaciju koju sam sama prošla:

Ne igrajte zakulisne igrice i ne uvlačite se u osvetu! Ne petljajte se u okršaj s kvarnim ljudima jer će vas zatrovati! Problem riješite s onim s kime to trebate riješiti: oči u oči! Vjerujte mi, u igranju igrica i osveti nema pobjednika. Postajete isti kao oni – a to ne želite!

Od ovakvih se ljudi odmaknite čim dalje i živite svoj život. Neka samo laju! Psi laju, a karavane prolaze. Prestati će, a vlastite će ih priče varalice kad-tad koštati. Sve ima svoju cijenu i sve se vraća na naplatu. Mi nismo ovdje kako bi ikome sudili i postavljali zamke, osvećivali se na isti način! Ne! Netko drugi ima taj zadatak, a mi imamo zadatak živjeti svoj život onako kako mi to želimo!

Imate li i vi onaj feeling da vas netko ne voli jer je ljubomoran, zavidan….bijesan na vas .. Imate li i vi taj feeling kad vam baca rukavicu i izaziva na dvoboj riječima, sve pika i pika…podjebava, a sve kao uljudno i fino, u istim tim rukavicama? Možete li i vi to osjetiti …. namirisati?
Ja da. Baš imam posebnu antenu za to. Antenu sam izbrusila i fakat dovela do savršenstva. I točno znam. A znam i tebe ptico. Jasno te vidim. I osjetim tvoj nemir. I zato ti šaljem ljubav. Da, ja tebi šaljem ljubav jer ti treba. I ne mrzim te. Ni malo. Ja tebi želim sve najbolje.

Zato te pozdravljam s osmjehom, okrećem ti leđa i odlazim.

Ja sam na miru. A ti?

Autor: IVANA GRABAR

Narudžbe knjiga: