Obriši suze i poslušaj me
Draga,
Puno se preispituješ, živiš u prošlosti i vrtiš u krugu. Teško je pustiti tolike godine, znam… Ali vidiš li da te to gazi?! Pusti komfort zone i te gluposti! Daj ugodi sebi, misli na sebe ženo, VOLI SEBE!! Od tu kreni – od sebe. Prvo ti, onda sve ostalo. Tu leži jedini spas – u ljubavi prema sebi – vjeruj mi. Moraš se zavoljeti. Moraš se posložiti. Ti, da – TI!!
Sama si… Teško ti pada. Teško ti je i tužna si. Žališ za prošlošću.. Žališ za vremenom kojeg si provodila s njim. Plačeš… Sve znam. I zato, slušaj me sad!
Da je valjalo – ne bi ovako završilo. Da je vrijedilo – potrajalo bi. Da ste se stvarno voljeli ( i on tebe i ti njega), ostali bi zauvijek skupa. Kužiš? Ne bi se razišli… Ne bi se svađali.. Ti sada ne bi plakala.
Zašto plačeš? Zbog sebe? Zbog njega? Zbog vas…? Ili zato što si ostala sama?
Ajde, priznaj si sada! Jesi li bila sretna s njim posljednjih mjeseci? Jesi li bila u miru i ljubavi, zadovoljna, ispunjena? Jel´ baš sve štimalo kod vas? Jeli li uopće bila sretna? Nisi, je li tako? Znala si da je kraj. Osjećala si to. Nisi bila sretna dugo vremena.
Čemu onda roniš suze, mila? Zašto onda plačeš kada ti je srce plakalo puno prije kraja? Zar već nisi sve isplakala ranije? Zašto sada tuguješ i žališ kad si znala da je kraj blizu samo ga nisi htjela sama sebi priznati. Čemu suze? Čemu tuga? Jer si sada sama? Zato?
Hajde sada obriši suze i poslušaj me.
Kad si sama – uživaj u tome! Da, i to postoji! Uživaj u samoći: Čitaj, istražuj. Šetaj. Spavaj. Gledaj filmove. Ima toliko toga. Uživaj u vremenu sa sobom. Ne kukaj da si sama i usamljena jer nisi. Imaš sebe i posveti se sebi. Kada si zadnji put bila sama sa sobom? Ne sjećaš se, znam to.
Ne želiš biti sama. Želiš nekoga uz sebe.. Nekog divnog, dobrog, pažljivog, smirenog.. Nekoga tko će te voljeti.. Ok. Ali, da li se pitaš kako ćeš sve to dobiti ako sama sebe ne zavoliš? Kako će te netko drugi poštivati ako se ti ne poštuješ? Kako ćeš upoznati nekoga, a bojiš se upoznati samu sebe?
Da bi ti kvalitetna i posložena osoba došla u život – moraš se i ti skockati, sabrati i posložiti u glavi. Da bi te netko volio – moraš prvo zavoljeti sebe, srećo. A to daj čim prije – ZAVOLI SE – jer ti zvone svi alarmi, zaista. Kreni od sebe pa ćeš vidjeti kamo će te to odvesti.
Sada pusti frajere. Izađi iz tog filma. Ne treba ti nitko sada. Trebaš si ti. Dogodi se sama sebi! Malo budi sama sa sobom. I posveti se sebi. Hajde barem probaj!
A frajer… On će doći kad budeš bila spremna. Da, dobro si čula: doći će ti onda kada TI budeš spremna. Da, TI! Sad još nisi spremna za vezu jer si sva razasuta kao da te netko pogodio bombom! Zato, pokupi komadiće sebe, posloži se u jednu cjelinu, zavoli se i piči dalje! Shvatila?
Ako nisi, pročitaj još jedanput 🙂
Ljubi te tvoja virtulna prijateljica, Ivana Grabar
Autor teksta: Ivana Grabar
- Tekst napisala: Ivana Grabar, autorica dvije knjige & kolumnistica
- Foto naslovnice: Josip Čekada
- Kontakt: ivana@pinkpen.com.hr
- Sve kolumne autorice od 2014.: pinkpen.com.hr/pink-pen
Draga Ivana, naisla sam na tvoj blog tako sto sam upisala u trazilicu “graditi srecu na tudjoj nesreci” i izbacio mi je tvoj blog. Joj kako me razumijes, koliko se pronalazim da je to nevjerijatno a ovaj post o tome kako sam usamljena jer me je muz ostavio i dvoje djece kao da nikada nismo ni postojali zbog neke, ne znam ni kako da je nazivem cim joj to sve ne smeta i misli da je takvo ponasanje ok. Nadam se da postoji karma, ne znam da li bih u tome zadovoljstvo da se svakome vrati ono sto zasluzuje, ali trenutno evo nakon pola godine soka otkako se sve to dogodilo- sad znam da bi mi pomoglo da znam da postoji karma. Ova usamljenost ubija, posebno jer sam 10 godina naseg braka itekako usamljena jer sam bila zena pomorca, i pogotovo jer je iza njega ostala ljustura zene kakva sam nekada bila. Pobrinuo se zadnju godinu dana otkako je s njom u tajnosti da me toliko ubije u pojam, da toliko patim, da mi toliko narusi samopozudanje, da me uvjeri da ne vrijedim nista, da sam ruzna, da sam nezanimljiva, da je moj veoma odgovorni posao bezveze…a on je bio taj kojem sam ja uvijek dizala njegovo mizerno samopouzdanje i pokisala ga rijesiti njegovih kompleksa. Mislim da sam bila u braku sa narcisom kojem sam ja bila kompleks i iako sam svega toga svjesna- bole uspomene, bole djeca, bole njegove rijeci da je ta nova sve sto je ikada zelio, njegovo postignuce i nista ga drugo ne zanima. Strasno. Kao krpu me odbacio, kao najbezvrijednije bice na svijetu. Nadam se iskreno sa vrijeme lijeci sve rane, da iako sam bila jako dobro ovih 6 mjeseci i okupirala se djecom i ubijala od posla, sada kad sam na godisnjem- sve me je stiglo. Nocne more, njih dvoje ispred ociju, uspomene, rijeci, djela… proganja me sve i iznutra izjeda. Moram prestati s tim i nadam se da cu se uskoro opet izvuci i ove agonije, samo nisam sigurna kako.Nastavljam citati tvoje tekstove i nikada ali nikada necu shvatiti da netko moze ovako nedto napraviti.
Erika, gledajte sebe, svoj život.. Prestanite uopće razmišljati o tome što vam je napravio. Prestanite analizirati što je sve bilo. Okrenite se sebi, svome poslu.. Pustite njega i karmu. O sebi razmišljajte. Sretno!