Iz Blažićevog (skromnog) kuta gledanja, zdjelica je „mjesto čežnje, rog izobilja i jamstvo vječne mladosti“. Neobjašnjivim misterijem ista se nalazi i na našem kuhinjskom podu. Svakodnevno, u nijemom obožavanju (otud i ovaj religiozni ton kolumne) Blaž provodi sate pred posvećenim mjestom i čeka da mu se netko od ukućana objavi u svojim darovima

Blažiću nam je rođendan točno za tjedan dana. Znam to po tome što u kući vlada izmijenjena energija. Mali Čovjek ♥ i Čovječuljica ♥ međusobno se neprekidno došaptavaju, finalna mi je potvrda bila kad su nam sakrili poklone u vešeraj (dakako da i ja dobijem poklon!), a mama i ja mu naručile tortu putem interneta. Blaž je, doduše, isto bio prisutan prilikom naručivanja, al… blago siromašnima intelektom, njihovo je Kraljevstvo Nebesko. Tako da će Blažić biti iznenađen.

I to višestruko, jer mi je u planu dati mu da vam se ON idući ponedjeljak obrati.

BWAAAAHAHAHAHAHAHA! Sori, vama sad to možda nije za umrijet od smijeha, al meni zbilja je jer već ga vidim kako bulji u ekran i ništa ne konta. Obećajem vam VRH kolumnu! 🙂 Kako bih Blažu izbila i ono malo tema o kojima bi eventualno mogao pisati, pisat ću vam danas ja o onome oko čega se vrti njegov život, ali i životi većine kućnih pasa. O hrani. Koja se poslužuje u Svetom Gralu – zdjelici.

Iz Blažićevog (skromnog) kuta gledanja, zdjelica je „mjesto čežnje, rog izobilja i jamstvo vječne mladosti“. Neobjašnjivim misterijem ista se nalazi i na našem kuhinjskom podu. Svakodnevno, u nijemom obožavanju (otud i ovaj religiozni ton kolumne) Blaž provodi sate pred posvećenim mjestom i čeka da mu se netko od ukućana objavi u svojim darovima. Budući da smo isuviše lijeni za ozbiljan lov i zarana smo se deklarirali da ne želimo živjeti u slobodnom lovištu, spuštanje Svetog Grala na pod slobodna je volja Bogova ili, konkretnije, Vrhovnog Božanstva- mame. I tu je Blaž, kao i u životu inače, imao sreće.

Jer je prije nas, a što je već općepoznato, mama imala Božića. Koji je bio alergičan na hranu. Gotovo svu. A u ono bezguglasto vrijeme, ni ponuda hrana nije bila šarolika kao što je danas. Niti se o alergijama u pasa znalo ono što znamo danas. U vrijeme kad su Boži na koži nicale otvorene rane, koje, u duhu religijskog ozračja današnjeg teksta možemo zvati i stigme, nitko blage veze imao nije što ga je snašlo.

Tretirali su ih raznim mastima, uljima i šamponima, no stigme su neprekidno iskakale kao gljive nakon kiše. Na neke od rana su se gljivice bome i naselile pa je to dodatno zakompliciralo liječenje. Mama i tata su bili očajni. I njihovi veterinari također. Slike Božinih rana odaslane su po čitavoj Europi, svi su im se divili (not!) i jedan barba iz Beča je konačno potvrdio sumnje naših vetova- ukoliko se ne radi o ozbiljnom zlostavljanju  (primjerice, da psa netko žiga žaračem plamena), vrlo vjerojatno je u pitanju alergija. No, na što točno, nije bilo jednostavno ustanoviti. Alergovet klinike po Europi niknule su znatno kasnije, a, nakon višegodišnje borbe, mama i tata dočekali su otvorenje prve podružnice, one u Madridu, u Španjolskoj. Za vašu informaciju, osim te madridske, danas postoje dvije u Italiji i Njemačkoj te po jedna u Grčkoj, Švicarskoj, Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Juvelkom. Lako je danas biti pas alergičar.

Tada nije bilo lako. Pojava Googlea koincidirala je s maminim pisanjem nekog njezinog veleumnog rada pa je, umjesto istraživanja svoje veleumne teme, mama istraživala sastav hrana za pse. Zapisivala sastojke, eliminirala, vadila postotke mesa, proteina i svega onog čime se normalni ljudi nikad nisu bavili. Mamin rad je zbog toga (ne)malo patio, no zato je mamino znanje o hranama za kućne ljubimce bilo na zavidnom nivou. Pa ću vam ga pokušati ukratko sumirati.

Najpoznatije marke psećih hrana su one koji će vam veterinari, nerijetko „na plaći“ istih, toplo preporučiti. Tako vi plaćate reklamu, tutnete veterinaru koju ekstra kunu u džep, a svog psa hranite šrotom. Preskupim briketima bez mesa. A mi smo mesožderi. Kako ja nisam nikome na plaći, nabrojit ću vam ih: Royal canin, Hills, Eucanuba, Pro Plan, K9… provjerite na deklaraciji koji je postotak mesa. A koliko je žitarica? Aha. Žitarice. Najčešći alergen. Mama je Božića godinama ubijala. Znate čime? Rižom! Najmilijim sastojkom većine navedenih hrana. Da tragedija bude veća, najviše je ima u onim tzv. „medicinskim“, posebnim linijama spomenutih marki.

Pas ima proljev? Evo malo Eukanuba konzervica. Problemi s težinom? Tu je Hillsova Prescription Diet linija. Znam, znaaam da to radite, i mama je tako. Dok joj oni pametni barbe iz Madrida nisu poslali nalaze, crno na bijelom. Pored riže, ali i većine drugih žitarica, u Božićevom su nalazu stajala tri crna iksića. Što bi značilo da je njegov izmučeni organizam još jedno extra zrno riže moglo doći glave! Vi, dakako, svog psa hranite nekom od navedenih hrana i nije mu ništa. Sad. Rezultate takve prehrane saznat ćete tek kroz neko vrijeme, možda i kroz godine. Kao da vi jedete u Mc Donaldsu. Hoće li vam biti nešto od jednog hamburgerčića? Dakako da neće. No, po hamburgerčić baš svaki dan? Hmmm…

Proteini su druga priča i filozofija, al da vam skratim- jedini koji nama treba je onaj koji dobivamo iz mesa. Ako sve ovo kojim slučajem niste znali i odlučite preći na neku suvisliju hranu, pripazite, upravo zbog proteina. Ako vaš pas nije navikao na njihov visok udio i ukoliko na novu hranu ne prelazite vrrrrrrlo postupno, mogli bi vas zadesiti opaki proljevi pa ćete pomisliti da hrana koja konačno valja- ne valja.

Jedan od rijetkih nezavisnih siteova po pitanju naše ishrane je ovaj: http://www.dogfoodanalysis.com/dog_food_reviews/ . Potražite marku kojom hranite vašeg ljubimca i pročitajte rewiev, da ne ispadne da vam pametujem. Ili pređite na BARF kojeg, uz malo umješnosti i dobar želudac, možete pripremati i sami. Guglajte malo, pronaći ćete na tone recepata. O dodacima prehrani bih pak mogla napisati još šest kolumni, no mislim da vam je, za početak, i ovo dovoljno. Uostalom, idem na kratki godišnji, idućeg ponedjeljka vam piše Blaž. Bwaaaaahahahahahahahaa!

Tipkamo se opet na proljeće! 🙂

Ljubi vas Berta!

Pripremile: Princeza Berta & mama B.U.P.

Fotografije: privatan album