… Uvijek se zatvori. Kako? Evo priče!

.. Krug se uvijek zatvori… To sam pomislio danas  kad sam bio na izletu s prijateljicom Majom… Prijateljicom? Ma vraga prijateljicom! Uzeo bih ju u naručje i ne bi ju pustio više nikada.. Ali, krug se uvijek zatvori… Kako?

Prije puno godina bio sam s jednom ženom. Bila je to dobra i poštena žena koja je u meni vidjela sve. No, izlomio sam je, davao lažne nade.. Gledala je u mene ko´u Boga! Bio sam tu, ali me u stvari uopće nije bilo… Svačiji sam bio samo ne njen, a bio sam s njom.. Bolno za nju, a nije bilo bajkovito ni za mene. To sam shvatio tek kasnije, a posljedice osjećam i sada jer… Krug se uvijek zatvori. Kako?

Poslije puno godina shvatio sam koji grijeh sam počinio toj ženi – kraljici koja je vidjela sve u meni, a ja sam je izdao. Da sam bio pametan muškarac ostao bih, ili otišao dok je još bilo na vrijeme. Ali kakve veze ima Maja s početka priče?

Maja je moja prijateljica koju volim, ali je ne mogu imati. Prijateljstvo između muškarca i žene? Hm.. Valjda može postojati, ne znam. Ali što ako druga strana osjeća nešto više?
Maja je tu. Zove me, idemo na izlete, družimo se… Ona je sve što sam oduvijek želio. Satima razgovaramo u noći, povjeravamo se jedno drugome, ali nismo par i nećemo biti jer nisam njen tip koji ju može pratiti – štogod to značilo, ali voli biti sa mnom, vidi se to, no sve gleda zdravo razumski i analitički secira.

Kad spomenem nekakav osjećaj, e tu nije jaka, to baš ne razumije. Kod nje važi ono: to je tako zbog toga i toga… Sve ima svoj razlog… Ali nema osjećaja prema meni… Nema onog; čuvaj se, jesi stigao doma, jesi umoran.. Ili ono da te poljubi ili zagrli prijateljski… Toga nema i to fali strašno…

No kao žena i osoba Maja je vrh… Uvijek će pomoći, saslušati. Stvarno joj nema ravne! Ali osjećaj tu nije prisutan. Sve je nekako robotizirano i sa svrhom. Iako je obožavam i sada i vjerojatno ću je obožavati uvijek jer to zaslužuje.

Maja je krug koji se zatvorio, odnosno razbio meni o glavu za sva moja sranja prema ženi s kojom sam bio, i to na potpuno isti način. Tu je – moja, ali moja nije! Odsustvo emocija ali mozak radi savršeno. Takav sam bio i ja! I ja bi pričao satima ali me nije bilo zapravo briga…

Prepoznao sam sve te svoje grijehe prema toj ženi u Maji… Isto, isto što sam radio vratilo mi se u istom paketu koji sam tada predstavljao upravo ja. Da se razumijemo, Maja tu ništa nije kriva. Ona je samo simbol ili inkarnacija nečeg što mene jako boli, a što sam ja isto to priuštio sasvim čistoj i poštenoj ženi nekada.

I krug se zatvorio za mene na najgori mogući način. Ubrzo letim u inozemstvo. Radim vani. Maja ostaje tu … Sa mnom leti i moja bol i spoznaja života u novoj sredini… Ovdje se nije moglo. Nije, ali je… Da je Maja rekla riječ, ja bih ostao. Nekada, prije puno godina, ona me žena molila da ostanem.. Ja nisam ostao… The End… Za ne povjerovati!

  • Tekst: Čitatelj
  • Foto: pixabay.com
  • Pripremila: Pink Pen

Istoimene kolumne autorice Ivane Grabar: