Čitali ste Ivaninu priču o ljubavnici, napisanu prije 2 godine. Ta ljubavnica sam ja. Točnije bila sam ja…

Čitali ste Ivaninu priču o ljubavnici, napisanu prije 2 godine. Ta ljubavnica sam ja. Točnije bila sam ja. Nekako iza te priče umrla je i ta afera, naglo kako je i počela. Jedne večeri jednostavno mi je prekipjelo, i srezala sam sve u sekundi, svih 7 godina prcanja s tuđim čovjekom sam pljunula i bacila u vjetar. Mislila sam tada ; bilo i prošlo.

Ali život se pobrine za bumerange. Život se pobrine da zatvori sve krugove, da naplati stare dugove…

Promijenivši grad, posao i svakodnevno društvo upoznala sam i njega; zgodan, lijep, dobrostojeći, privlačan, šarmantan… Na samom početku smo zaiskrili. Počeli izlaziti, upoznavati se, otvarati se jedno drugome, počeli smo živjeti nekakvu ljubav. Priznala sam mu sve. Činilo se da je razumio… Priznati momku da si nekad bila ljubavnica dugi niz godina i nije pohvalno. To je priznanje koje daješ, a u dubini duše si spreman na osudu, na predbacivanje, na povlačenje te teme u svakoj narednoj svađi, na ne prelaženje preko toga. Ali on je bio pun razumijevanja. Pun ohrabrenja. Pun topline. On to nikad poslije tog razgovora nije spomenuo.

Mjeseci su prolazili, naša veza je postajala sve ljepša, čvršća i sretnija, svakim danom pored njega sam se osjećala sve sretnijom. Djelili smo zajedničke planove za budućnost, pričali o djeci, o vjenčanju, o imenima…

Sve ono što sam cijeli život tražila našla sam u tom muškarcu, zaliječio mi je sve moje rane, ljubio me najljepše na svijetu, grlio najnježnije, i ubio najteže.

Prevario me. Ne samo to. Napravio je dijete drugoj. Dijete o kojem smo skupa sanjali. Samo tada nisam znala da neće imati moje oči, nego oči neke druge žene…

Slomio me. Umrla sam. Potonula opet. Ranio me ondje gdje sam bila najslabija.

Da sam tog trenutka mogla fizički umrijeti rado bih. Cijeli moj jedva izgrađeni svijet za koji sam se namučila se razbio kao najjeftinija kugla od stakla pred mojim očima, a da ni primjetila nisam. Psovala sam, vrištala, plakala, proklinjala, lupala. Doživjela sam smak svijeta u sebi, šta smak – deset smakova svijeta.

On je ko´ posljednja pizda šutio i gledao kako se raspadam, kako me ubio, kako me izdao i ranio ko´ divlju zvijer.

Skupila sam ono malo razuma što mi je ostalo nakon te noći i otišla psihologu. Kroz niz terapija shvatila sam da imam problem. Sa sobom. I radim na tome da ga riješim.

S njim nisam riješila stvari odmah. Slijedila su zvanja, razgovori, poruke, zakletve, kletve, isprike, suze, maxi drama koja se razvukla ne mjesece. Dok mu se nisu začula svadbena zvona. Tu sam se potpuno slomila.

Sve suze koje je jedna žena isplakala radi mene, sve one godine dok sam bila jedna obična, mala, jadna ljubavnica, sada sam platila suzama – i to duplo!
Sve boli koje sam ja njoj nanijela, mene su duplo zaboljele od druge žene.
Sve svoje grijehe skupo sam platila. I još plaćam….

Danas, par mjeseci nakon svega toga dobro sam. Sama sam. Idem na terapije. Probam od svog života skupiti raspukle komade da na nešto sliči. Svoj unutarnji mir pronašla sam u vjeri od koje sam bila udaljena svjetlosnim godinama.

Poanta moje priče nije da me žalite, da mi se naslađujete ili da me savjetujete. Poanta moje priče je da se sve u životu vraća i dobro i zlo.

Mislite da ja nisam isplakala sve suze koje su radi mene prolivene ? Da nisam naplatila sve dugove ? Da me nije stiglo sve ?

Moj krug se zatvorio. Krug pakla. Krug laži. Krug izdaje i prevare.

Znači, ajme meni!!! Naježila sam se od glave do pete kada sam pročitala njen e-mail. Bila je to ona – ONA… moja prijateljica iz priče „Ljubavnica“, žena koja mi je otvorila dušu nakon što je godinama ljubovala s oženjenim muškarcem… Bila je to žena koja je napokon skupila hrabrosti ispovijedati se. Bila je to moja Marija Magdalena koja je svojim svjedočanstvom i grižnjom savjesti, te voljom da bude bolja osoba, ispričala i napisala priču. Bilo je to prije dvije godine.

Sjećam se onog trena kada mi je rekla da je ljubavnica oženjenom čovjeku punih 7 godina. Slušala sam je, a bilo  mi je muka… Kao da sam znala!

Makni se od njega – vikala sam joj. I je… Nakon što je izašla kolumna Ljubavnica, u veljači 2015. godine, moja se Marija Magdalena makla od čovjeka s kojim se vukla godinama. Odlučila je započeti novi život. I uspjela je! Tako sam bila ponosna na nju 🙂

Bile smo u kontaktu i znala sam da opet ljubi, napokon slobodnog čovjeka. Bila je tako neizmjerno sretna! Čekala sam ta svadbena zvona, a onda početkom siječnja šok… Javila mi se porukom:

Nakon godina lutanja, traženja sebe po pogrešnim mjestima, u jeftinim snovima, mislila sam da sam našla ono što će me voljeti, gdje ću biti voljena i kojeg ću voljeti. I sve je bilo tako do one večeri kad se moj svijet razbio kao jeftina čaša od kineskog porculana. Saznala sam da me vara. Da je drugoj napravio dijete. Da će ju oženiti. Preko noći. Kao da sam bila slijepa, gluha i glupa od ljubavi pa ništa nisam vidjela, ništa slutila, ništa predosjetila. Ostala sam sama sa slomljenom dušom. I sa svim suzama kojima sam očigledno plaćala svoje stare grijehe. Nadam se samo da su plaćeni.
I da ću se jednog dana sastaviti i barem pokušati nastaviti sama sa sobom dalje….

I hoćeš mila moja! Platila si sve svoje grijehe. Krug se zatvorio. Puno toga si naučila, posebno na svojoj koži i vlastitom životu. Zato sam ti rekla da se odmah makneš od oženjenog. Znala sam da te čeka kazna… Znala sam da ćeš masno platiti. Znala sam da ćeš biti prokleta dok se ne iščistiš od sve prljavštine. Znala sam… Jer ja to znam!!

I zato iz dubine duše osuđujem muškarce koji varaju svoje žene … I zato toliko ludo želim iščupati ženu iz takvih ralja i glupih (ne)veza!! To je samo obmana i laž.. To je samo prividna sumaglica koja nam zamaže oči…

Ja sve to znam … Jednog dana ispričam svoju priču i zašto iz dubine duše ne volim veze s oženjenim muškarcima. Jednog dana…

• Autor: IVANA GRABAR
• Poveznica na kolumnu LJUBAVNICA iz veljače 2015.

Kontakt:

• FB PAGE PINK PEN
• E-mail: marketing@pinkpen.com.hr