Vjerojatno ste čuli o Mariji Magdaleni… Grešnica koja se pokaje, On joj oprosti grijehe, a ona mu s vlastitim, pokajničkim suzama opere noge… On je pozove u novi život, tako kaže Sveto pismo.

“Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabasternu posudicu pomasti i stade odostrag kod Njegovih nogu. Sva zaplakana poče Mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću…” Na kraju susreta Isus je rekao Magdaleni: “Oprošteni su ti grijesi. Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”

„Draga Ivana… čitam redovno tvoje kolumne, i nekako sam osjetila potrebu da ti se javim. Zašto?! Nemam pojma. Probala sam to dokučiti i mislim da je razlog tvoja hrabrost.

Moja Marija Magdalena, žena iz  priče koja slijedi, bila je dirnuta tekstovima koje pišem. Očigledno su je neke riječi takle u srce… Očigledno su neke riječi bile okidač da skupi hrabrosti, javi se i otvori mi dušu:

„Draga Ivana… čitam redovno tvoje kolumne, i nekako sam osjetila potrebu da ti se javim. Zašto?! Nemam pojma. Probala sam to dokučiti i mislim da je razlog tvoja hrabrost. Da se ogoliš pred ljudima, da se skineš do kosti i dopustiš im da proniknu u najintimniju poru tvog života. A to je ono što ja nikad nisam mogla mada sam donekle htjela. Ja sam se uvijek krila. Mrakom. Tajnama. Lažima. Skrivanjima. Imam 35 godina. Svjesna sam sebe. Znam koliko vrijedim. Svi ostali kažu da mogu birati. A ja sam odabrala prije 7 godina. Tuđeg.
Prvi put dogodilo se slučajno. Jedna pijana noć, puno alkohola, ljeto. Drugi put dogodilo se svjesno i namjerno. Treći put smo jedva dočekali. Svaki slijedeći put je bila želja. Milijun puta sam ga ostavljala. I vraćala se.
S njom se nikad nisam okupirala. Znam da postoji, čak je poznajem i ne smeta mi. Svjesna sam da je tu, da postoji i da vjerojatno zna za mene, ali joj ne smeta jer „vjeruje u ljubav“.
Nisam sretna. To je moj problem. Moja sudbina. I moja tajna.
On i ja znamo se cijeli život. Mali grad, isto društvo, izlasci na ista mjesta… Jedne noći smo svi skupa zaružili, rođendanski party , alkoholni delirij, i eto ga. Ne razmišljajući glavom desilo se.
Ja sam poslije bolnog prekida tražila nekoga tko će mi liječiti rane, a on je nakon duge i monotone veze, te svježeg i razočaravajućeg braka, tražio avanturu. Loša kombinacija…

Krenulo je slučajno. Razvijalo se namjerno. Uglavnom strast, ogoljenje do srži.

On je jedini pred kime sam uvijek bila ono što jesam u biti: i ranjiva … i sanjiva…i bolna…i mirisna…i smrdljiva..i  uplakana…i pijana. Mislim da me vidio u svim mogućim izdanjima. I ljubio u svim tim izdanjima. Krili smo se. Mali grad nosi svoje prokletstvo. Sve se sazna. O svemu se šuti.

Kroz sve ove godine šlepali su mi se mnogi, kolege s posla, prijatelji s nekadašnjeg faxa, susjedi, poštari, kamiondžije, nadređeni… Par puta sam i probala i svaki put kad bih se razočarala vratila bih se – znaš kome..
Dovoljno da opet poludim, da pogazim karakter, ponos i ideale … Po stoti put radi njega.
Svakoga sam iznova njime preboljela. Sto puta sam ga ostavljala. Ne javljala mu se na telefon. Ne odgovarala na poruke. Sto puta sam bježala od njega. Ali svaki put sam popustila. Jednom sam mislila da sam karakter i izbjegavala ga danima. Bilo je vjenčanje moje prijateljice. Bio je i on na njemu. Izašla sam iz restorana do auta (preobuti se iz neudobnih sandala), kad me zgrabio od iza dok sam otključavala bravu. Zagrizao mi je uho i rekao: „Od mene ne možeš pobjeći. Jedino možeš pobjeći sa mnom.“
Dovoljno da opet poludim, da pogazim karakter, ponos i ideale … po stoti put radi njega.

A ona?! Lijepa je. Mirna. Predala se prvo vezi s njim , kasnije i braku…i ništa i nitko drugi je ne zanima.
Ja znam da ona zna za nas. Previše je bilo poruka, poziva, bježanja iz kuće, vikenda u kojima nije znala gdje je on, laži da ne bi posumnjala.
Samo jednom sam ga pitala sto ćemo s njom. Rekao mi je: „Ona je moj problem.“
Znam da ćeš reći da sam glupa! Mogu imati sve te muškarce koji mi prilaze. Imam posao, novce, stan … Imam sve, samo nemam sreće u ljubavi. Nekako mislim da sam stvorena za to da budem druga. I svu tugu radi toga plaćam trenucima u kojima uživam s njim, do besvijesti do ludila.
Sve ovo što tebi pišem on svakodnevno čuje. On me je jedini vidio uplakanu do bola. Golu do kostiju. On zna da mi je potreba, neka bolesna potreba. A ja njemu? Jednom mi je rekao da sam mu radost. Da sam mu prokletstvo i nemir. I da nikad ne bi mogao biti sa mnom . A iskreno ne bih ni ja s njim nikad mogla imati obitelj i dom. Jer…On nije čovjek od toga.

Stvorila sam neku blokadu u glavi i ne razmišljam o njegovu drugom životu. Naravno dok ne dođe Valentinovo, Božić i ostali blagdani kad ja ležim doma sama i gledam tv, a on negdje ljubuje s njom. To su jedini trenuci kad se pitam koji k…c ja radim u svemu tome?! Jesam li zla jer kradem tuđe? Ili sam samo nesretna? “….

Pročitala sam njeno pismo i nisam mogla vjerovati kako mi neke stvari dolaze u život! Nevjerojatno! Toliko sam protiv ljubavničkih trokuta. Zaista ih ne volim. Užasno me nerviraju takvi ljudi jer ne vidim nikakvog smisla u svemu tome. Bježim od takvih ljudi.. Čak ne volim niti razgovarati o takvim vezama.. Užasno me iritira i sama priča o tome.. Jer, graditi sreću na tuđoj nesreći – tu nema sreće nikako!! To je parola koju često ponavljam. I onda mi sijevne u glavi:

• Ma kakva sreća!?!? Pa, ta žena je u totalnoj komi. Nije ni glupa ni zla!! Javila ti se.. kaje se..Otvorila ti dušu…Ona je u biti tako nesretna i  jadna…Daj joj se javi.. pruži joj ruku..

I jesam. Javila sam joj se… Uopće nije čudno što se javila baš meni… Morala sam nešto naučiti iz njene priče. I jesam! Moj zadatak bio je razumjeti kako je teško biti  „s one strane“. Svi vrijeđaju i osuđuju takve žene.. Evo i ja sam to činila.. Ali, ne treba ih osuđivati..
Da bi netko svjesno ušao u trokut i bio onaj treći – zaista mora imati vrlo jak emotivni poremećaj. A emotivni poremećaj se događa zbog jake boli koja je izazvana gubitkom voljene osobe. Da pojednostavim ili prevedem na jezik kojeg svi razumiju: Emotivni poremećaj dogodi se onda kada te voljena osoba toliko sjebe… povrijedi… ostavi ko´ psa na cesti i ode.. (u principu s drugom osobom). E takve osobe „odlijepe“…i počnu se svetiti – same sebi! Sebe najmanje vole.. Kažnjavaju se. Žele uživati u svemu i ne mare za posljedice.. A posljedice su pogubne. Najviše za osobu koja to radi:
„Nikad nisam vjerovala u strast. U toliku snagu strasti da ruši sve pred sobom, da nema granica, da nema srama ni razuma… Nikad do tebe.
Sad znam kako je to drhtati pod nečijim rukama, skidati sa sebe posljednji komad srama i predavati se bezuvjetno surovoj strasti. Prepustiti se u njene ruke , da te vodi i upravlja tobom. Sad znam kako je to besramno uživati u tvom društvu, u tvom zagrljaju, kako je to grebati se usnama o tvoje usne.
Znam i kako je sve gubiti radi toga; i društvo , i odnose koje sam godinama gradila, i komadiće sebe, i dostojanstvo i snove… sve sam prodala radi strasti koja me paralizirala već godinama.
Sve sam dala za vruće noći pod zvjezdanim nebom, za ljetna svitanja nad našim znojnim tijelima, za besramna iskradanja iz svakodnevnice u zamjenu za pola sata uživanja..
Prodala sam svoj život, zar ne vidiš?! Nisam ga sposobna graditi paralelno s nama. Ponekad mi ni ne treba drugi život. I tu najviše griješim…
Nikad do sad nisam vjerovala u sudbinu , u strast, ni sve ostale nametnute vizije , sve dok me strast nije spržila do kosti. Dok me nije uzela u svoje ruke i upravlja sa mnom, mojim putevima i mojim mislima. Strast zbog koje sam izgubila glavu i pravo na sebe…I nije mi žao , i sve bih prodala radi nje ….”

Moja Marija Magdalena dobra je i draga osoba. Ali, s emotivnim poremećajem. Odmah sam skužila koji je njen problem. Rekla sam joj:

• „Nisi ti glupača. Željna si ljubavi. Samo radiš pogreške… Velike pogreške. Tko te tako jako povrijedio? Ha?“

I bila sam skroz u pravu!

… Imala sam momka dugo…4 god…Divan par –  svi su govorili…Svi su navijali za nas…. Sve je funkcioniralo savršeno. Moji bili oduševljeni. Njegovi. Bio je divan svima osim meni. Varao me. A ja sam posumnjala. I tražila da mi kaže istinu. Znala sam i s kime… Kleo se da nije istina. Da nema ništa s njom….. Eto, danas s njom ima dvoje djece… Samo mi jednog dana rekao da me mora ostaviti, a da ću sama saznati zašto.. Prošla sam sve one faze koje si opisala u svojoj kolumni „Poslije razvoda“.. Dotakla sam dno.. Plakala, opijala se, žalila samu sebe, dizala si samopouzdanje… pa opet padala.. lumpala.. i na jednom od takvih lumpanja srela ovog! A ovaj …hm. Ne znam što me privlači kod njega.. Možda njegova samouvjerenost…možda to što mi je dobar ljubavnik..ma što dobar –  najbolji…Možda me privlači to što pred njim nemam ni srama ni stida i jesam ono sto jesam…. Ali, ne volim ga!! Nema tu emocija. Nekad imam osjećaj da se njime liječim…. A što se sexa tiče nije mi prvi, ali je definitivno najbolji u svemu!  Zna svaki komad mene. Zna kad me i gdje treba dirati. Zna kad me ne treba dirati. Zna kad mi se samo grli. Navukao me neke stvari koje su mi se ranije gadile….“

Pitala sam ju ako ga je pokušala ostaviti… izlaziti s nekim tko nije tuđi muškarac.

„Da bila su dva dečka za koje sam mislila da se vrijedi potruditi. S prvim sam izlazila neka tri mjeseca i događalo mi se da ga stalno uspoređujem s ovim, da me ne nasmijava kao on, da me ne dira kao on, da me ne ljubi kao on… Da mi ne fali kao on… I ostavila sam ga. Nisam mogla.
Drugi je bio prije pola godine, kad sam definitivno odlučila da ću s ovom tajnom vezom prekinuti. Bio je zgodan, situiran, markantan i drag. Izlazili smo i sve se činilo da ide prema dobru. Međutim, krajem godine dobio je poziv da ode raditi van. I otišao je. A ja nastavila po starome…..“

„I nakon svih mojih lutanja ostaješ jedini kojem ću se uvijek vraćati, jedini koji me zna, jedini pred kojim sam gola do kosti, jedini kojeg trebam toliko da ga ne želim imati, jedini koji je potpuno u meni i koji diše mojim tijelom, jedini koji je moja najveća i najgorča potreba…
Vidiš li da si me navukao, da se ne trijeznim od tebe, da sam se uvukla u prokletstvo tvojih poljubaca, tvoga svega… Da sam postala pola žene, da se dajem drugima do pola, jer me cijelu samo ti znaš imati u onim kratkim trenucima koje kradem, i skrivam i od sebe same.”

Ona je ovisna o svom ljubavniku! S njime liječi sve svoje emotivne boli! Ne voli ga – a ljubi ga! Ne želi ga pokraj sebe više od „toliko“ –  a redovno se s njime seksa i ne može bez njega! Najbolji joj je ljubavnik do sada – sve ostale partnere uspoređuje s njim. Pred njim je svoja. Pred njim dominira! U svoj ga svijet pušta kada želi i koliko želi i to traje već 7 godina! Ona je 7 godina ljubavnica oženjenom muškarcu, čovjeku koji ima familiju: ženu i dvoje djece! Ona je 7 godina druga! Ona 7 godina nema svoj život, svoju obitelj, djecu… Sama je tako odabrala. I nije sretna. Rekla mi je to:

„Što imam od svih onih koji mi prilaze, nude provode, avanture, tople noći pod čistim mjesecom..kad svaki put zaspem sama, bez ičijih ruku oko struka, bez ičijeg daha na vratu, bez ičijih prstiju u kosi, bez ičijeg mirisa u postelji… Nudili su mi se kroz život oni koji nisu mirisali na ljubav, a tako sam je željna bila… Sve ove godine trebao mi je netko da me zaštiti od sviju, da me zagrli najjače na svijetu i kaže da sam njegovo najmilije, najvažnije i najdraže…”

Ona je ovisna o svom ljubavniku! S njime liječi sve svoje emotivne boli!

Umorna sam od svoje samoće, pored njih toliko,,, I umorna sam od čekanja ničega. Od svitanja pod rukama koje nikad neće biti moje, od ukradenih pogleda, od razrušenih veza, od povrijeđenih ljudi, od prividne sreće, od nesigurnosti , od precijenjene ljubavi, od jeftinih laži i skupih istina… Umorna sam , zar ne vidiš da više ne mogu ?!
Ne mogu više ispirati tvoje tragove sa svog tijela, ne mogu više brisati tvoje mirise iz svojih osjetila, ni tvoje ruke micati iz svoje kose…
Vidiš li da mi treba zagrljaj , jači od sudbine, poljubac vreliji od vatre, pogled iskreniji od istine, vidiš li da mi treba i nježnosti i sigurnosti, i mira i ljubavi…
Treba mi netko tko će me zagrliti pred svima, tko će mi grijati ruku u svojoj ruci, netko tko neće otići s jutrom…netko tko će znati ostati i voljeti.“

Strašno.. ježim se!

Koliko je seks bitan u vezama i odnosima dokazuje i priča ovo dvoje ljudi.. U njihovoj priči seks je čak precijenjen! Toliko gluposti su već do sada napravili zbog fizičke strasti… Toliko dragih ljudi mogu povrijediti sa svojom glupošću…. Njima vlada strast i ovisnost. Zaluđenost! Sve bi prodali za pola sata strasti.. Međutim, pogledajmo malo situaciju kroz druge naočale:

•    On je muškarac koji ima brak i familiju plus ljubavnicu punih 7 godina. On vjerojatno doma nema odnos kakav želi. Fali mu kvalitetnog i dobrog seksa. A vjerojatno i pameti u glavi. U braku je radi djece i zbog toga „što će selo reć?!“ Po meni je taj muškarac šupak! Očigledno je tu svoju ženicu napumpao onako mlad i blentav pa ju je morao oženiti. Dogodilo im se. Dogodi se mnogima. Brak iz krivih razloga – a ne iz pravih i iskrenih emocija.

•    Ona, Marija Magdalena – povrijeđena i ostavljena – dugogodišnji partner je ostavlja i ženi drugu.. S tom drugom ima obitelj i dom. Ona ostaje posrana i sama. Samopuzdanje = 0!
I što čini?!? Dokazuje sebi kako ipak nečemu vrijedi! Krade tuđeg muškarca i daje mu ono što on doma ne može dobiti: vrhunski seks!
On zadovoljan – jer dobiva ono što mu nedostaje, ona zadovoljna jer dokazuje kako kao žena vrijedi i može zadržati muškarca uz sebe. On liječi svoje fizičke nedostatke, a ona svoje emotivne poremećaje:

„Puno si me koštao. I ponekad poželim da se nikada nisi dogodio. Da se nisi pojavio u mom životu iz inata, iz prkosa, poslije polomljenih snova, da nisi ušao u moj život poput pijavice i zalijepio se za one najtanje niti u meni… Tebi sam ja trebala, da okusiš zabranjeno voće, da dokažeš sebi da me možeš imati, da pomirišeš prijevaru iz najmanje udaljenosti, da mi noćima mrsiš kosu i diraš gola ramena, da ostavljaš svoje tragove svuda po mome tijelu misleći da sam tako tvoja cijela i zauvijek … Da mi pokažeš kako bez tebe neću moći….
A ti si trebao meni da dokažem sebi da mogu da imam sve, da ga povrijedim s tobom, da me netko želi do ludila, da mi skratiš duge noći i da me miluješ bez pitanja i bez odgovora. Trebao si mi da zaboravim svoje brodolome, da se izliječim od neuspjelih pokušaja , da se maknem od njega…
Nikad, ama baš nikad u tebi nisam vidjela ništa više. I nisam htjela ništa više od toga što si mi nudio. I znala sam da ću te ostaviti onog trenutka kad mi više ne budeš trebao…. Imali smo rok trajanja.
Žao mi je samo što je nakon svega ostala tolika gorčina, toliko razočarenje u nas kao osobe, žao mi je i što smo povrijedili neke ljude, i što smo toliko vremena potrošili na nas,,,, a znali smo da nećemo trajati…Nismo se trebali ni dogoditi… Možda bi se onda mogli pogledati bez grižnje savjesti i neugodnih osjećaja…
Nisi mi ništa značio. Poslužio si mi za sve ono za što si mi trebao . Isto kao i ja tebi .. . Čemu sad kajanje i pitanja koja je prošlost trebala još davno progutati…. ??“

U konačnici su oboje debelo sjebani! Samo što je Šupak u prednosti jer se ima kome vratiti. On ima obitelj i dom. On ima Božiće i blagdane, dječje rođendane, familijarne roštiljade… Dok moja Marija Magdalena nema ništa od navedenog! A godine idu u nepovrat. Jednog će se dana probuditi iz kome s 45 godina u guzici, bez muža i s previše godina za rađanje djece, a njen će je Šupak vjerojatno zamijeniti s nekom mlađom.. Njoj će ostati samo dobri kadrovi njihove varijante 50 nijansi sive i to je sve!

Nakon toliko muškaraca, ispreplitanja usana s nekim drugim usnama, traženja nekih novih zadovoljstava, opet ti se vraćam, opet te molim, opet te trebam i tražim….
Nismo ja i ti za trajanje, mi smo za trenutke.
Ne želim te zauvijek. Ne želim tvoje čarape po mom stanu, ne želim da mi tvoje savršene mane jednog dana postanu mučenje, ne želim te gledati nervoznog, bolesnog, ćudljivog. Želim te tek povremeno, kad te zatrebam, najavljenog. Želim te raspoloženog, sretnog, želim da se smiješ skupa sa mnom.
Nismo ja i ti za trajanje, mi smo za trenutke. Koje ću ukrasti njemu a ti njoj.
Ne trebam te uvijek, jer bih se dovela u situaciju da te zamrzim, jer se čovjek poput tebe ne može voljeti vječno, i takav se čovjek počinje mrziti onog trenutka kada mi tvoje laži više ne budu simpatične, onoga trenutka kad dođeš, a ne bi trebao doći, onoga trenutka kad mi ne bude do tvojih poljubaca, tvog seksa, tvoje grubosti i tvoga svega… Trebam te tu tek kad mi zafališ, kao što si mi noćas zafalio, a opet te nije bilo…

Marijo Magdaleno trgni se dok još imaš vremena! Trgni se dok možeš i imaš snage za to! Prvi korak si napravila – otvorila si mi dušu i srce!! Napravi drugi korak!! Sve je u glavi, samo se presloži!! Nije on baš takav bigmotherfucker pa da ga ne možeš zamijeniti s boljim i kvalitetnijim!! Ne kužim te! Ne voliš ga. Osim seksa i 7 jebenih godina pakla – ne veže vas ništa! Kreni!! Pomakni se s mrtve točke!!
I znaš što želim? Želim da me zoveš na svoju svadbu!! Dogovoreno?!  Želim da me jednog dana nazoveš i kažeš: „Pakuj se stara i dolazi!! Udajem se!!“
A njega odjebi. Ne troši život na krive ljude zbog zaluđenosti i strasti.

Želim ti svu sreću! Zaslužila si je.  ♥

AUTOR: IVANA GRABAR