Pepiko, pepiko, kad ćemo u Esade?

Volim rekapitulacije. One efektno zaokruže neku cjelinu, stvar, pojavu, razdoblje. U samo par dana dveiljade i 17ega leta gospodnjega rekapitulacijom događaja možemo zaista jako puno naučiti. Doduše, cjelokupna tranzicija iz broja šešnajst u 17 je zaista bila veoma poučno doba.

Ove godine se je dosta pričalo o mladima. Pod dosta mislin na ce-ce-a dva i pol sata. Ko fol je mladima sad nešto jako teško. Mladi više neće moći zgrtati one velke milje dok studiraju. Neka. Tko je vidio tako varati državu. Em si student, em biš radio. Ma da ne bi!? Mladi, prestanite se više kiliti i odugovlačiti sa študioznim študiranjem. Završite študije, dobijte one finjak papir i prijavite se na stručno osposobljavanje. To je ona super mjera što su je kopi- pejstali po nekom super modelu. Modelu  kojeg ima tamo neka strana država koja se nas ne tiče. I po tom modelu, u suštini, ti država jasno daje do znanja da ništa ne znaš. I zato ćeš sada zarađivati  još manje nego za vrijeme  študiranja. Na kojem si učio da biš sada nešto znao.

I zato odgovorno tvrdim da bi , umjesto mladenačkog kukanja i jokanja o tome kako u nas nema prosperiteta, umjesto učenja irskih dijalekata i žaljenja po fejsbuku na državno sranje…pardon stanje, svi mi mogli zaista jako puno naučiti od velikana rvackog politiziranja.

Naša ambasadorica kineskih trepavica, profi vozačica traktora i najprosperitivniji ženski vođa Naše Lepe je posjetila Esade. Ne mislim na Esada iz Bosne. Mislim na Ujedinjene Esade. Es-A-De.

Ako kojim slučajnim slušajem to niste čuli, znali, pročitali ili vidjeli, osjećam da je moja građanska dužnost vam to prenijeti. Još veću potrebu imam napomenuti kako je Kao Linda z Grobnika. Ako ste Fjumani, to vam je dovoljno. Ako niste, morate znati da se z (sa, cum) Grobničani ne zajebava. Pokušao je to onaj neki rođo od Čingiz-kana neke davne devedes’neke. Pokušao. I dalje od toga nije išlo. Zato  se bolje nemojmo tolko sprduckati s njom. Nek žena putuje.  Možda priprema bekap karijeru. Travel blogerice su sada apsolutni hit.

Šalu na stranu, nitko od nas se nije sjetio ići barbi ksenofobu sa rdečom perikom pokazati Rvacke zube. Osim nje. A ono što nas je time naučila jest da se Esadu uvijek treba ulizivati. Pardon, pokazivati zube, jel. I po mogućnosti pobrati neki Esade skolaršip i odjezditi u doskocima na Esade nauke. Kada se vratiš u Kroejša, ako si dovoljno bedast za to izvesti, biti ćeš apsolutni The Man. Ili The Woman. Jer si spešalist from Esade. I imaš spešal konekšons.

Dok najpoznatija travel blogerica dijeli letke o našoj super modernoj eksternal politici i njeguje svoje spešal konekšons, onaj naš novi barba, šta je trenutno glavni od države, se bori protiv vjetrenjača. Protiv vjetrenjača, struje, za naftu, protiv znanja, za plagijate. I to nam je svima bitna životna lekcija. Više njih. Lekcija numero uno jest da je u ekologiji budućnost. Jebeš struju, ona zagađuje. Nafta je sada apsolutni hit!  Tamo leži zlatna koka i zec u grmu. I ekološki raj.

Lekcija numero due jest da kada te netko zove na parti, a ti moraš sutra predati diplomski rad, izađi na parti. Našikaj se. Pravi haos. Ko da nema sutra. Ko da nema sljedećeg partija. Zatim dođi doma, uguglaj svetinju svih svetinja, gospođu i damu svih internetskih dama, blaženu Wiki, i kopipejstaj prvi tekst koji nađeš. Uopće nije bitno koji. Moš i samo naslov stranice zakeljiti. Zatim klikneš sejv ez i utipkaš MOJ DIPLOMSKI RAD. Bitno je zabaviti se dok studiraš.

Jedna od najbitnijih recentih lekcija što je sa nama podijelila lepa naša kremdelakrem jest kako je važno biti bogat. Ako si dovoljno bogat možeš se baviti pravim sportovima. Kao što je npr. skijanje. Ako ideš na skijanje, tko jebe obrazovanje. Slobodno se nemoj pojaviti u školi. Ako nemaš dovoljno para za podgrijavanje sarmi na Kroplacu, tko te jebe, dođi u školu i piši sastavke o tome kako si proveo Božić sanjkajući se po travi. Doduše, tu lekciju nas je već davnih dana naučio barba Pepiko. Ovo sada je samo mudro ponavljanje životne istine.

Kaže Pepiko „tko ima dolara skija se na snijegu, a tko nema doma na brijegu.“ Ili tako nekako.

Velikani foteljnog namještaja sa nama već desetljećima dijele, javno i bez imalo srama, najpametniju životnu lekciju koja će nam ikada trebati. Uvijek misli na sebe i na svoju budućnost. O vlastitoj budućnosti moraš brinuti na vrijeme. Jer možda već sutra stigne zima.  Budi poput vjeverice što manijakalno skuplja lješnjake. Kada si na nekoj poziciji, bilo da trguješ državnim resursima ili prodaješ osiguranje prek telefona, moraš biti svjestan da ništa nije zauvijek. Sad te ima, sad te nema. Vlade nestaju, osiguranja padaju. Ako si Vlado, nakradi se miljona za penziju. Ako si teta osiguračica, pokradi cijelu amazonsku prašumu papira A4. Kemijskih. Spajalica. Rit papira iz ureda. Jer tko zna kada ćeš opet moći kupiti novi papir, jel. Il’ državnu firmu.

Znači, ako rekapituliramo rekapitulaciju, moraš imati dobre konekšon, spikati ingliš (što nije pretjerano nužno), studirati vanka da dobiješ fensi diplome, prepisivati, lagati, muljati i kopirati tuđe uratke, dijeliti ljude na bogate i one što ne znaju skijati, uvijek misliti na sebe i ukrasti kada ti se pruži prilika.

Zaista smo sretni što nas tako snalažljivi, uzoriti i uspješni ljudi vode. Treba gledati na „bolje“ od sebe. Ne se zamarati onima što su manje uspješni. Što su siromašni. Što nemaju posla, karijere, prosperiteta. Od njih nikome nikakve koristi, jel. Nemaš što od njih naučiti. Ofkors.

Zato mladi, srednji i stariji ove nacije, prestanimo kukati, prestanimo bježati bezglavo po svijetu i kritizirati ljude od kojih možemo tako puno naučiti. Ljude koji habaju svoje riti po foteljama ne bi li i sebi i nama omogućili bolju budućnost. Koji praktički volontiraju za naš  i njihov boljitak.

Imamo velikane ispred nosa. Majstore od zanata. Genijalce koji nas svakodnevno podučavaju.  Koji nam iz sata u sat pokazuju kako napredovati, prosperirati, uspjeti. Od studentskih poslova nećemo daleko dogurati. Zato ih treba maksimalno skresati. Od skupljanja boca ćemo jako teško napredovati. I tih 50 lipa treba skinuti sa dnevnog reda. Od toga ionako nitko ne živi, zar ne? Učenje, rad i poštenje te ne pošalju jako često u Esade. Il’ na skijanje.

Zato kradimo, varajmo, muljajmo, kopirajmo, lažimo. Aljkavo obavljajmo poslove. Nemojmo se ni pojavljivati na njima. Jer ako neće milom, doć će taj napredak silom. Ako neće na fin način, anarhijom će sigurno.

I tko zna, možda se već dogodine cela Lepa Naša podruži na Kroplacu. Uz podgrijanu sarmu. Zar ne?

I…živio Pust!

Autor: MARTINA KINKELA

Kontakt: KINKI MONOLOZI