Seksi poduzetnici

Bok, ja sam Martina. Imam dvajstri godine i neš malko preko. Naravno, volim sve što mladi vole. Po zanimanju sam kućocrtač, a po horoskopu ofca.  Po kineskom sam pravi pravcati zmaj. Kako bi mi taj kineski podatak ostao urezan u pamćenje za vjeke-vjekova-amen, okačih si zmajsku tatuvažu na leđa. Seljakuša. Šta’š?! Mene je tetoviranje rajcalo najviše u doba kada su čing-čang-čong znakovi iznad guzova bili moderni. Ak’ niš drugo, bar sam izbjegla delfine, leptire i križeve.

Najdraže boje su mi crvena, žuta, zelena, svjetlo plava, tamno plava, nebesko plava, oker, ciklama, fuksija, lila.  I narančasta mi je okej. Najdraža pjevačica Doris Dragović. Najdraži pjevač…trenutno Lenard Kohen. Prije mi je bio Bovie. I Princ. Ofkors.

Volim fino jesti, fino piti i fino…upsi, neću reći, to je prosto. Ne volim budilice, mamurluke i ljude što ne skupljaju vlastite pasje drekiće po parkovima. I one što pljulju žvake po podu. Obično je to uvijek jedna te ista vrsta osoba.

I ne volim VIJESTI! Vijesti u svakom obliku. One što na dalekovidnici prenose friške i transparentne izjave za medije naših foteljaša, što radijski kokodaču 25 puta na sat da je Pernar opet oborio rekord dizanja iz tih istih fotelja, one što po internetu pišu o Rijaninom novom seksibadi badekostimu. Što manje znam, više sam hepi. Više manje kao i kod tračeva.

Ali moram priznati, koliko god ih ne volim, teško  je odoljeti. Teško je zanemariti naslov tipa „kako sam izgubio 3 kile lajanjem na puni mjesec“. Ili članke o trajnom skidanju dlaka, kila, duga sa kartice.  Tračanja o tome tko koga, kako, gdje i koliko često. Tko je prevaren, tko prekinuo da bi se medijski pomirio, tko pod drugim jamu kopa, a tko sam u nju pada,  kakav auto vozi gradonačelnica Minđuše Donje i kako povećati sise i smanjiti prišteve s istom kremom. Naslovi što ti uzrokuju svrab po prstima i miševima. Mislim na kompjuterske miševe, da ne bi bilo, nedobog, zabune. Jednostavno ih moraš kliknut. Moraš kliknut sve. Pročitat. I onda se smiješ samoj i samom sebi kak si glup/a.

Isto tako sam danas morala, ali baš baš morala kliknuti navlakušu na temu onih hiljadu evra za sve one koji se žele rekreacijski i prokreacijski seksati bez kabanice. I naravno, ispizdila se na sebe, na članak, na eure. Mislim, okej, ljudi se seksaju za novac još otkad novac postoji, ali u Rvackoj se obećao uvesti novi zanat. Nije seksanje za novac, već rađanje za novac. Sličan princip koriste oni tamo zločesti i bogohulni gejevi što iznajmljuju stomake i kupuju kinesku djecu. Pretpostavljam da su od njih ovi naši seks-inovatori ukrali ideju. Doduše, kaže članak da je to više socijalna pomoć koja potiče pravljenje malih Hrvata. Socijalna pomoć za mjesec dana pampersica, par gaća, čarapa i polovnu perilicu sleš sušilicu. A za ostatak odgoja djeteta…to nismo još promislili. Što je okej. Hrvati su snalažljivi. Treba ih samo navesti da skinu gaće, obave poso, roknut evre na stol. I ostatak je na njima. Vjerojatno će se onda svi ti seksi poduzetnici prijaviti za socijalnu pomoć. Koju bi trebali skresati čim prije, čisto da potaknemo buduće roditelje da se zaposle. U poslovima kojih nema.

Mislim, ispizdila sam se na samu sebe, na članak i euriće čisto  jer mi je bilo krivo da se ja toga nisam sjetila. Pa ljudi moji, to je biznis. Poticanje zapošljavanja, obrtništva, ekonomije. Keš flou. Svi što nisu zaposleni, kvalificirani, voljni i željni radit, gaće dole i hopa-cupa. Svakih 9 mjeseci evo ti milja eura. Ako si dobro obavio posao, možda padnu i blizanci. Onda dobiješ skoro pa istu cifru  što ju mladi, ambiciozni, vrijedni ljudi dobivaju u pol godine stručnog osposobljavanja. Idealno za lijene ljude. Tko je vidio pol godine raditi, kada sa malo seksi gimnastike možeš dignut istu novčanu cifru. I podignut broj Rvata. To je ujedno i savršen odgovor na one mlade što njurgaju, brundaju, žale se na Lepu Našu te iseljavaju. Evo vam ga na! Vi možete iseljavati do sutra ujutro. Mi ćemo napraviti nove Hrvate. I još ćemo dobiti nagradu jer se znamo poseksati! A tko te seksi nagrade financira? – Koga briga. Not my problem. Savršen sistem. Što manje znati, što se više seksati. Biće Rvata za još sedam stoljeća generacija. A ja sam se, ne tako davno, smijala takvim idejama, obećanjima, propagandama.

Tu bih se usudila dodati kako bi bilo lijepo da se onaj seksualni odgoj što su mučki uveli u škole mrvicu ukine. Čisto jer poprilično i seriozno brka lončiče pronatalitetne politike.  Čemu mladim ljudima držati lekcije o tome kako smanjiti broj Hrvata? Rađe njim poklopimo uši i pokažimo euriće.

I na kraju sam se posebno raspizdila jer kaže članak  da su već dva puta odustali od tog obećanja! Znači imaš na dlanu rješenje za trulu ekonomiju, škrtu demografiju i opću depresiju, ali i to smo uspjeli zajebat.

A najveće razočaranje je uslijedilo kada sam shvatila da je članak star nekoliko mjeseci. Naravno da ga dosad nisam pročitala jer se pravim nagluha, ćorava i mutava koka kada su vijesti u pitanju. A evo, ja i moji jajnici se već ponadali. Stojimo napeti ko tri šmajsera. Srećom pa smo se zaustavili na vrijeme. Prije no što smo otišli u dugotrajne, životne, prokreacijske vode.  Tko ti kriv Martina kada odbijaš klikati na navlakuše. Mala se ponadala da se po treći put uvodi to obećanje. Ma je li?

I sad, ovako nasamarena i zbunjena, sjedim  i mislim si da li će ikada više postojati neki drugi, dovoljno dobar, sveopće pozitivan, lijep i mudro osmišljen razlog za imati djecu? Nadam se da će ga naši vrijedni inovatori ubrzo smisliti. Dok još moje generacije imaju svježe alatke, cijevi i prokreacijsko-domoljubne sisteme.

Autor: MARTINA KINKELA