Najduža noć u godini nije Stara godina. Ni Božić, ni Badnjak, ni prvi dan zime. Jok, u mojoj obitelji ta noć je večeras. Noć kada po svijetu klati sveti Nikola s punom vrećom darova za dječicu koja su tijekom godine bila dobra.

Najduža noć u godini nije Stara godina. Ni Božić, ni Badnjak, ni prvi dan zime. Jok, u mojoj obitelji ta noć je večeras. Noć kada po svijetu klati sveti Nikola s punom vrećom darova za dječicu koja su tijekom godine bila dobra. Sad se možda pitate kakva je razlika između svetog Nikole i dobrog Djedice koji dolazi za 20ak dana? E, pa OOOOOGROMNA!!! Iako su oboje u crvenim odoricama, neobrijani i okruglasti, važna je LOKACIJA na kojoj ostavljaju poklone. Ovaj kasniji ih ostavlja pod borom koji se obično nalazi u dnevnom boravku, a ovaj koji starta s putovanjem kroz par sati poklone stavlja u čizmice koje stoje na prozorima u dječjim sobama. A u našim dječjim sobama prozori su tik uz glavu našoj dječici. I to je problem. Multipli, rekla bih. Prije svega, problem je našoj djeci kojoj je već godinama potpuno jasno da ne postoji opcija da se neki debeljko s crvenim plaštićem prošulja pored Blaža živog bez da ne završi na traumatologiji. Čovječuljica  nam je još mala, no Mali Čovjek   već godinama ima skepsu vezanu upravo za dotičnog.

„Kako, čovječe?!“ (to mu je novi žargon iz škole :/ ), pitao je mamu neki dan skroz zabrinut, „neeeeema šanse da se provuče, nikakve!“ Mama mu je, kao i svake godine, savjetovala da prije spavanja porazgovara s Blažićem (aj nou, kao da bi Blaž išta shvatio!) i objasni mu da je sveti Nikola dobar, samo će ostaviti Legiće za koje su mu pisali i mora odmah dalje na put (well, mislim si ja, good luck with that).

Čovječuljica   cijelu situaciju užasnuto promatra očiju otvorenih kao da će joj taj tren izletjeti iz duplji, no u njoj ipak tinja nada koja je potkrepljena činjenicom da se Nikolica svake godine nekim čudom ipak živ izvuče pa će valjda i ove nastaviti tu dobru tradiciju.  „Razgovarat ćemo svi zajedno s njim“, na to će ona, „a ostavit ćemo svetom Nikoli i puno Blažićevih keksića uz čizmicu pa će ga možda onda ipak pustiti?“, zaključuje dovitljivo pogledom tražeći maminu potvrdu njezine genijalne ideje. I onda započinje najdulja noć. Čovječuljica   je manji problem, ona obično spava već pri samom pogledu na krevet, a k tome ju još silna briga toliko iscrpi da u pet minuta spava k’o klada. Mali Čovjek je problem. Već je ionako načuo priče o možebitnom nepostojanju spomenutih bradonja pa mu je skepsa na mode on,  em toliko dobro poznaje Blaža da je sasvim uvjeren da bi, kad bi se stvari doista odvijale onako kako usmena predaja pripovjeda, u čizmici ujutro, umjesto Vader’s TIE Advanced vs. A-wing Starfighter legića, pronašao neki od udova obloženih crvenim odjelcem od pliša. Prošle si je godine, kad je mama oko 3 u noći provjeravala je li konačno zaspao, zabio jastuk na lice „da to ne gleda“! Zato jer mu je mama, koja u to doba noći više ne zna za sebe, sat prije objašnjavala da je bolje da se okrene na drugu stranu ako ga i čuje da dolazi jer mu sigurno ne bi ostavio poklone ako ga vidi da je budan! Oko 4 već mama i tata obično odustanu, no, za svaki slučaj, tata ipak ogrne mamin roza šlafrok (to je najbliže crvenom plaštu što imamo od ogrtača :/ ) i izvrši dostavu.

Prokletstvo ove noći je što jedino Blaž sve prespava!!! Ja, dakako, nepogrešivo osjećam izmjenjenu energiju pa i ja bdijem, mama i tata započnu novu seriju koja ima najmanje dvije sezone po 10 epizoda i polako gledamo, pijuckajući lonac kave (ja ne pijem kavu pa možete samo zamisliti koliko se ja onda patim!).

Naravoučenije cijele ove priče je da bi bilo dobro da, kada odlučite nabaviti psa, prethodno ipak posjetite njegovo leglo, da vas ne bi iznenadio karakter s kojim ćete onda živjeti idućih desetak godina. Ukoliko vam treba obiteljski pas, kućni ljubimac za po doma, svakako ćete se predhodno savjetovati s uzgajivačem da za vas odabere stabilno i nedominantno štene. Uz pomoć ozbiljnog i odgovornog uzgajivača dobit ćete, ako ste pametni i voljni saslušati, točno ono što ste i željeli. Jer, Blažićev uzgajivač nije lagao. Prije nego je Blaž stigao kući, uzgajivač je mamu upozorio da je Blaž malo na svoju ruku, da ne dozvoljava nikome da ga maltretira i da je individualac u leglu. Mama je na to tek odmahnula rukom, mislivši- pa to je bulldog, oni su takvi, malo tvrdoglavi, znam ja s takvima… Aha.

U našu kuću, ako ste iole normalni, nećete ući ako nikog nema doma. A poooosebno nećete ući ako su doma samo djeca jer to znači da je mama u supermarketu i tad mu je čuvarski nagon na maksimumu. To je mami bio prvi šok jer se u našu kuću oduvijek ulazilo kako je tko i kad htio, uzimao stvari sa stola koje su mama ili tata zaboravili, a što je Moj Predhodnik najčešće- prespavao! Ja pak dolaske gostiju dočekujem s oduševljenjem i jedina je opasnost da ću ih na smrt izljubiti. Well, Blaž goste ne dočekuje s kavom. Ako su mama i tata kod kuće i objasne mu da ste vi prijatelj, uz čitav niz protokolarnih mjera, pružanja ruku na inspekciju i slično, ući ćete, no izaći ćete samo ako vas mama ili tata srdačno isprate. Inače će Blaž večer provesti sjedeći tik uz vas i piljiti vam pravo u oči, što kod ljudi koji psima nisu posve vični, koliko čujem, stvara određenu nelagodu.

S Blažićem se puno radilo. On ide u kafiće, među ljude i druge pse, no pri tom je uvijek na povodniku jer je, zbog drugih mužjaka, sigurnije tako. Nije nikad nikoga ugrizao, što ne znači da ne bi ako bi baš bila idealna prilika i mame ne bi bilo u blizini. Nas, kao obitelj u koju je luđački zaljubljen, sasvim bi sigurno branio svojim životom. Pa i od svetog Nikole.

I tako mi, zbog našeg malinoisa u bulldoškom brindle kostimiću, započinjemo još jednu najdužu noć. Nek vam bude kraća no naša i da u čizmici pronađete bar keksić, kobasicu ili kakvu zgodnu potezalicu.

Ljubi vas,

Berta!

Autor: PRINCEZA BERTA & MAMA B.U.P.