Mislim da smo se sreli baš tada kada je za to bilo vrijeme, kada smo oboje bili spremni dati sebe u potpunosti. Uglavnom, povezuje nas puno toga, toliko sličnosti, toliko ljubavi, toliko topline, istih misli, vrijednosti, ali vjera u ljubav i Boga je presudna!

Zovem se Krešimir, imam 50 godina, rođen sam u Zagrebu, razveden, otac 2 odrasle djece (sina 20 i kćeri 24 godina). U braku sam proveo 23 godine, a razveo sam se prije nepune 4 godine. Bavim se privatnim poslom preko 20 godina.

Moja partnerica, ljubav mog života, žena koju sam čekao i vjerovao da će jednog dana ući u moj život, zove se Martina, a ja ju od milja zove Ljubi kao i ona mene. Ona ima 44 godine i majka je dvoje djece – sina od 12 i kćeri od 14 godina. Razvedena je 8 godine te radi na rukovodećoj poziciji u globalnoj farmaceutskoj kompaniji.

Nakon što sam se razveo i odvojio od djece, trebao mi je mir koji nisam imao u braku. Tako da sam neko vrijeme uživao sam i u miru jer mi je tako odgovaralo. U tim trenucima uz mene su bila moja djeca, obitelj i nekoliko starih prijatelja. Kako je vrijeme odmicalo, pomislio sam kako bi bilo lijepo imati nekoga za podijeliti lijepe i manje lijepe trenutke u životu, pa sam tako prije današnje ljubavi i svega što mi je Bog poslao, imao pokušaja u kojima nisam našao ono što imam danas sa mojom Ljubi.

Ona je bila dugo sama nakon rastave, te je život posvetila sebi i djeci te odlučila dati si vremena da zaliječi slomljeno srce i posloži polomljene kockice doma prije nego nekome novome pruži šansu biti dio njenog života i života njene djece. Nije očajno tražila ljubav, nego je čvrsto vjerovala da će se ljubav pojaviti onoga dana kada ona bude spremna i kada u životu dodje pravi trenutak za to. Kada smo se upoznali, rekla mi je da je znala da netko poput mene postoji i da je jednostavno znala da ću ja jednog dana doći u njen život sa ciljem da u njemu i zauvijek ostanem. Za nju nije bilo opcija nešto površno i bez osjećaja, te je time privukla mene u svoj život.

Prije Martine pokušao sam upoznati “onog nekog posebnog“, svatko bi to želio i svatko ima potrebu upoznati nekoga od koga mu srce brže zakuca, osjećaj nekoga voljeti je najljepši osjećaj koji se može osjetiti. Pokušavao sam nekoga naći/upoznati tijekom izlazaka i druženja na raznim mjestima, ali nije baš bilo uspješno pa sam sreću okušao i na platformama za upoznavanje.

U svakom slučaju vjerovao sam da negdje postoji netko baš za mene, a nisam ni slutio da živimo svega 500 metara jedan od drugoga.

Ona nije razmišljala o novoj vezi niti ljubavi, premda svoje srce nije zatvorila za ljubav, ali je godine do našeg upoznavanja ljubav živjela u drugim oblicima – ljubav prema djeci, prijateljima, putovanjima, hrani i vinu, druženjima… Nije forsirala da mora imati nekoga u životu i jako je pazila da zaštiti svoju djecu. Onog trena kada je bila spremna da i ostatak života provede bez partnera, ja sam ju ugledao u kvartovskom kafiću bez da je ona bila svjesna da su nam se pogledi sreli, a koju godinu kasnije nas je Bog spojio s ciljem da si uljepšamo život i u njemu zajedno uživamo.

Odmah mi je rekla da je čekala nekoga baš poput mene da joj bude partner u svemu onome u čemu je dotada uživala sama ili sa prijateljima (planinarenje, skijanje, putovanja, koncerti, kazalište, kino, odlasci na večere..)

Prije upoznavanja moje sadašnje ljubavi, puno puta sam se osjećao usamljeno, a po meni nema težeg i gore osjećaja. Ostati sam u 4 zida, a da pri tome nemaš nekoga tko ti tu samoću može umanjiti, nekoga koga možeš nazvati i s kime možeš razgovarati.

Ona bi samoću živjela samo one dane kada su djeca odlazila kod tate, te je s godinama sve bolje i bolje podnosila istu. Saživjela se s njom i prihvatila život kakav joj je dan te odlučila u njemu uživati sa ili bez partnera. Povremeno bi poželjela imati nekoga za zagrljaj te je strpljivo čekala da se pojavi baš netko poput mene.

Prvi puta sam ju ugledao u kvartovskom kafiću, jer eto živimo u istom kvartu preko 15 godina. Onako u prolazu sam primijetio jednu zgodnu damu, ali tada nisam ni pomislio da će baš ona biti ta. I tako je prošla koja godina, te se ponovni susret dogodio u ljeto 2023. Dok sam sjedio s društvom u kafiću u opuštenoj atmosferi , došla je ona na poziv naše zajedničke prijateljice. Međutim, tada se nismo niti upoznali ali nakon nekoliko tjedana ta ista prijateljica je slavila rođendan na koji smo oboje bili pozvani. Sjedili smo za isti stolom i tada se upoznali. Bila je vesela, zabavna, družili smo se i zabavljali bez puno priče… svidjela mi se, bila mi je jako zanimljiva i plijenila je moju pažnju. Ubrzo nakon toga smo izašli zajedno sa društvom u noćni klub i tada su se pojavile prve iskrice, ali ništa više niti dalje od toga.

Prvi puta smo se čuli i dopisivali koji mjesec nakon izlaska kada sam ugledao njen status na whatsappu i odlučio joj se javiti porukom. Stekao sam dojam da joj je drago te je tako krenulo dopisivanje. Ja sam bio tada van Zagreba te me ona pozvala na ručak po povratku u grad jer se htjela zahvaliti za pomoć koju sam joj ranije pružio u obliku skidanja smole s njenog auta 😊!

Čekao sam ju u restoranu, malo je kasnila ali me to nije zasmetalo jer kada je ušla za mene je vrijeme stalo! Jos danas pamtim što je imala na sebi i posebno osmijeh na licu kojim je ispunila cijeli restoran. On me očarao. Dugo smo sjedili i pričali o svemu, o životu, o djeci i budućnosti. Rastali smo se u lijepom raspoloženju, poljubio sam ju o obraz pri rastanku i osjetio da se nesto budi u meni.

E da, zaboravio sam napomenuti da smo rođeni na isti dan (04.11.) samo sam ja 6 godina stariji.

I uglavnom, tako je to počelo….

Vrlo brzo sam osjetio da bi to između nas moglo prerasti u nešto puno više. I bio sam u pravu – izraslo je u nešto predivno, u ljubav koji se u životu sretne i živi, ja mislim, samo jednom.

Naši prvi tjedni su izgledali tako da smo se vidjeli svakoga dana, razmjenjivali poruke tijekom cijeloga dana, odlazili na zajedničke ručkove, družili se, razgovarali… svaki slobodan trenutak smo iskoristili da se vidimo i provedemo zajedno, pa makar i samo na par minuta..

Kako smo oboje aktivni i uvijek u pokretu, uslijedila su naša prva putovanja pa smo se tako za prvi put uputili u Kranjsku Goru. Tamo sam osjetio nešto što do tada nisam niti mislio da će mi se dogoditi, a nadao sam se. Odjednom sam uz sebe imao ženu koju sam po svemu sudeći čekao i nadao se da će se pojaviti i u moj život unijeti boje i ljubav bez koje niti jedan čovjek ne bi trebao živjeti. U svakom slučaju, moj dan je počinjao s mislima o njoj i završavao s mišlju kada ću ju opet vidjeti. A tako je i danas nakon više od godinu dana veze.

Nakon Kranjske Gore, uslijedila su brojna putovanja što kraća što duža, izleti i zajednički izlasci te smo u svega godinu dana veze otputovali na preko 10-tak destinacija, jeli i uživali u preko 50 restorana, posjetili istarske vinarije, otrčali 3 trail utrke, bili na brojnim koncertima, nekolicini kazališnih predstava, zajedno skijali, planinarili i uživali u zajedničkim interesima.

Kako kaže pjesma … „Za nama zatvaram sve, vrata i prozore, da ova ljubav nikad ne pobjegne…“, tako sam i ja osjetio da sam našao ljubav svog života.

Što smo se više upoznavali, shvaćao sam koliko zajedničkog imamo i koliko uživamo u istim stvarima, te sam istinski uživao u tome da imam pored sebe nekoga kome sam spreman dati cijelog sebe, osobu s kojom mogu podijeliti bas sve, sve svoje nade, probleme, svaku svoju emociju, svaki svoj strah, a da pri tome nemam bojazan da će to ikada upotrijebiti protiv mene.

Kako sam znao da je ona prava? Kada osjetite koliko je nekome stalo do vas, kada me Ona pustila u svoj život, upoznala sa svojom djecom i obitelji, kada vam svakog dana daje do znanja da vas voli i stalo do vas, kada sam shvatio da napokon imam ljubav koja je za cijeli život i da nema razmišljanja da li negdje postoji netko bolji, netko ljepši…

*Martina i Krešimir s obitelji – privatni album

Ja znam da za mene ne postoji nitko bolji, ljepši i tko mi može ponuditi nešto bolje od moje Ljubi.

Kada živiš ljubav iz snova, kada moj pogled u budućnost nema smisla bez Nje u njoj, kada spoznaš da priča o srodnoj duši stvarno postoji, kada sa nekim dijeliš misli, kada ja pomislim, a Ona izgovori i obrnuto, tada znaš da je sve ovo ono nešto posebno i gdje jedini odgovor na sve sto osjećaš i misliš, je čista i istinska prava ljubav.

Često sam se pitao kakva bi to žena trebala biti da ja pomislim da bih mogao sa tom osobom živjeti, dijeli sve i dobro i loše. Kada kažem živjeti, mislim na zajednički život nakon teško stečenog mira..

I da, onda se pojavila ona koja je svojom dobrotom, ljubavlju, brižnošću, pažnjom kod mene srušila sve brane i zidove koje sam imao u svojoj glavi i srcu. Mogao bih pisati satima o ljubavi koju živim, a znam i siguran sam da je moja Ljubi osoba s kojom želim provesti ostatak života i uživati u svakom danu koji je pred nama.

Mislim da nas je povezalo najviše energija kojom smo u početku zračili, zajednički interesi, hobiji u kojima oboje istinski uzivamo (skijanje, planinarenje, trčanje, putovanja..), činjenica da imamo iste životne vrijednosti, razmišljamo i živimo sličnim životom i stremimo gotovo identičnim životnim ciljevima.

Kada bih nekome pričali koliko je ta naša sinergija i nadopunjavanje izraženo, i koliko mi uživamo u našoj ljubavi, možda nam ne bi niti vjerovali. Od samog početka smo duboko vjerovali da ono što nam se dogodilo i kako smo se „prepoznali“ je došlo od samog Boga u kojeg oboje vjerujemo. Mislim da smo se sreli baš tada kada je za to bilo vrijeme, kada smo oboje bili spremni dati sebe u potpunosti. Uglavnom, povezuje nas puno toga, toliko sličnosti, toliko ljubavi, toliko topline, istih misli, vrijednosti, ali vjera u ljubav i Boga je presudna!

Za kvalitetnu vezu/brak ključna je ljubav prije svega, poštovanje, uvažavanje, pustiti partnera da bude svoj i naravno imati povjerenje jedan u drugoga, biti vjeran i zahvalan. Dodatno, u svim životnim situacijama znati iskreno, otvoreno komunicirati i zajedničkim silama ići naprijed ruku pod ruku.

Prije nego sam upoznao Ljubav svog života, vjerovao sam da ona negdje postoji i bio sam u pravu ali se ni u snu nisam nadao da bih ju mogao naći toliko blizu i da je cijelo vrijeme živjela na korak do mene, a nismo se ranije sreli. Došla je kada sam se najmanje nadao, a najviše ju trebao… Sada to znam.

Ona je istinski vjerovala u Ljubav i da će ljubav njenog života doći i pustila je da ju život vodi i usmjeri ka meni.

Koji je vaš recept / savjet onima koji su dugo sami i nikako ne uspijevaju upoznati osobu s kojom će živjeti ljubav?

Mislim da recepta nema ali bih svakome rekao da ne gubi vjeru i nadu u ljubav i da vjeruju da će se nekada netko pojaviti i učiniti život čarolijom koju mi živimo i uživamo. Pa i ako se to ne desi, znati ćete da ste dali priliku ljubavi. A da biste pravu ljubav privukli u svoj život, vi morate biti ljubav, vi morate živjeti i disati ljubav, potrebno je znati davati ljubav bez kalkulacija i figa u džepu.

Kako je meni moja Ljubi na samom početku rekla: „Evo dajem ti srce na dlanu, tvoje je pa ti vidi što ćeš s njim! Ja jedino tako znam i želim!“

I za sami kraj, kako jedna od 100-tinu pjesama kojima smo obilježili našu ljubav, u čijim stihovima smo pronašli sebi i našu ljubav, kaže:

„… Mislija san, bi´ću uvik sam
´ladna poste´ja će čekat´
svaku noć i svaki dan
Ali onda Bog posla´ anđela
da me čuva, da me grije
jubav niti zaplela

Ti, ti si moje ono nešto
ne nađe to čovik često
srića, pa san naša´ ja

Ti, ti si jubav mog života
moje pisme prva nota
samo s tobon do kraja…“

P.S. Nije bilo lako odabrati samo nekoliko fotografija u moru zajedničkih kojima bismo potkrijepili smo ovo sto smo gore napisali. Ovo smo Mi:

*Martina i Krešimir privatni album

Draga Martina i dragi Krešimir! Hvala vam što ste podijelili vašu priču te njome inspirirali sve one koje se osjećaju usamljeno i dali im nadu kako prava ljubav ipak postoji! Ivana Grabar 

• Tekst napisali: Martina i Krešimir
• Fotografije: Privatni album
• Pripremila: Ivana Grabar