Raspitajte se, razmislite i usporedite iskustva kad odabirete liječnika za vašeg ljubimca. Kad zagusti (a, na žalost, zagustit će jednom), željet ćete uz vašeg najboljeg prijatelja nekog tko razumije i uvažava vašu duboku povezanost, a nije zgoreg da, k tome, još  zna i svoj posao.

Do-do doktori! A ma ne mucam, nego nam je to hit ovih dana.

Ne mislim pri tom na onu dječju pjesmicu koja se pjeva uz gumi-gumi, iako nam je i gumi-gumi hit. To Čovječuljica ♥ igra u vrtiću pa nekad i ja, kad smo u njezinoj sobi, moram držati lastiku jer je, navodno, širina moje pozadine baš po mjeri igračice. Što ne bi bilo toliko tragično da drugi „držač“ nije klupica na kojoj se prezuva 🙁 Pa sad ispada da je moja rit širine klupe zbog čega sam nekoliko lastika pregrizla iz čistog jada 🙁

I dalje sam na nekoj besmislenoj dijeti još od kad je ona lažljiva kučka od vage za rasuti teret u veterinarskoj čekaonici pokazala da sam mooooooožda maaaaaalo piiiiinkicu tek overweight. Đubre mučko od vage, kažem vam. Kad već spominjem veterinarske čekaonice, da se vratim na temu. Još od prosinca se nešto često družimo s doktorima 🙁

Čovječuljica ♥ nam je tek od ove godine krenula u vrtić pa pobere ama baš svaku prehladu/grlobolju/kašalj (suhi & mokri)/trbušne i ine viroze i to nam onda, velikodušna kakva jest, svima ravnomjerno razdijeli. Za slučaj da ona štogod zaboravi, Mali Čovjek ♥ donese iz škole. Nismo dobili samo uši i gripu. Još.

Za takvih je dana najvažnije imati dobrog doktora. Kako vama, ljudima, tako i nama, psima.

Pisala sam zadnji put koje su stvari važne prilikom dolaska bebe psa u obitelj. Ne znam jesam li odabir veterinara apostrofirala onoliko koliko je trebalo. Jer, to je svakako jedna od najvažnijih točaka. Prije odabira psećeg liječnika i ljekarnika (jer su veterinari 2 u 1), konzultirat ćete se s onim vlasnicima za koje pouzdano znate da imaju ili su imali frekventno bolesne pse. Za ove sa zdravim psima svaki je veterinar dobar – treba im za cijepljenje protiv bjesnoće i zaraznih jednom godišnje (što je isto vrlo diskutabilno zašto baš svake godine to cijepimo kad već svi znamo da dotična cjepiva drže puno duže, no to je neka druga tema…), a tu teško da može promašiti i golobradi pripravnik na čijem se diplomskom još suši tinta.

Eeeee, al when the going gets tough, onda samo the tough get going.

Golobradi tu obično ispadaju iz igre. Bilo bi, dakako, idealno da poznajete osobno moju mamu koja ima svoju malu (dobro, i nije baš mala…) privatnu kartoteku veterinara ovog dijela Europe s naznačenim užim specijalnostima i oznakama karaktera: S, SS i MĐ (super, so-so i mučko đubre. Stvarno.). Ide mi na živce kad se ponavljam, ali za vas koji ste se nešto kasnije uključili- mama je imala Božića, a Božić je imao božizme (više o božizmima možete pročitati ovdje:  http://www.pinkpen.com.hr/kinologofilija/ ). Zbog spomenutih božizama, Božićevo se liječenje iz naše mikro-regije ubrzo proširilo na cijelu Hrvatsku, potom i u susjednu Sloveniju, a znate da Sloveniju brzo pretrčite pa su išli u Austriju i, malo po malo, došli i do Madrida. Da, onog u Španjolskoj.

Ahh, zbilja je na desetke onih koji su zamišljeno buljili u Božine nalaze… Srećom, nekolicina je prilikom buljenja štogod pametno i smislila. Nesrećom, neki su putem dobili i MĐ oznaku. Ako je za kakvu utjehu, svega troje. No, kako nam se lejtli s Blažićem izdogađalo sve ono što se izdogađalo, veterinari su nam ponovno postali glavna briga. Da se razumijemo, mi u našem gradu imamo naš domicilni veterinarski tim (kog ni za što ne bi mijenjali ♥ ) i ljubav s njima datira još iz doba kad su Božu održavali na životu. Imao je taj odnos, dakako, i svoje challenging faze i prošao razna testiranja- Božić je, primjerice, volio dobiti moždani udar subotom iza ponoći, posebno ako je još u pitanju neki produženi vikend, pa vam treba netko s minimalnim vremenom reakcije prilikom čega će:

1. shvatiti što je uopće to što mu neartikulirano urlate u slušalicu u to gluho ne-doba između noći i jutra;
2. pojaviti se na vašim ulaznim vratima in no time s jasnom idejom što mu je činiti.

Takvog veterinara si želite ♥ (btw, hvala barba Darko, mama to često zaboravi izreći jer je zaokupljena prepirkom s Vama o bulldozima kao uzvišenoj rasi. U redu je, shvatit ćete. Kad – tad.)

Želite si veterinara koji neće biti brzopotezan poput Wyatt Earpa u Bilo jednom na Divljem zapadu kad vam prepisuje antibiotik, već će vas uputiti na štivo poput Veterinary Herbal Medicine. I reći će vam da nešto ne zna kad ne zna, ali će se pobrinuti da nađe onog tko zna (volimo vas, teta Darija ♥ ) Na stranu oni troje sa MĐ oznakom, nedavno smo s Blažićem imali jedno od ugodnijih iskustava, i to baš na mjestu na kom rade dvoje od MĐ trojca. Dakako da se na to mjesto, poučeni predhodnim iskustvima, nismo rado vratili, no ovog nas je puta dočekala sasvim druga ekipa. Ne preuzvišeni bardovi i samoprozvani utemeljitelji veterine, već mlada ekipa, spremna sve objasniti (i nacrtati na ploči!), odgovoriti strpljivo (bez okretanja očima!) na 270 maminih potpitanja, odraditi zahtjevan operativni zahvat za čistu 10ku, zadiviti nas u postoperativnoj skrbi i još se naknadno raspitivati o tome kako nam se Blažić oporavlja. Kad je netko MĐ u bilo kojoj profesiji, ljudi to obično razglase na sva zvona po svim forumima, no valja pohvaliti i one koji svoj posao obavljaju s ljubavlju i dignitetom prema pacijentu, pa bio on i rakun (ako njih netko uopće vodi doktoru).

Stoga ovako javno zahvaljujemo cijelom timu Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, na čelu s dr.med.vet. Andrijom Musulinom, a posebno jednoj predragoj mladoj doktorici to-be, za koju znamo da je iz Rijeke i da ima mopsa, al smo joj, na žalost, u onom posvemašnjem bunilu zaboravili ime 🙁

Vratili su nam Blažića živog, zdravog i gladnijeg no ikad! 🙂 When the going gets tough, ovo je tim za koji se molite da je dežuran.

Raspitajte se, razmislite i usporedite iskustva kad odabirete liječnika za vašeg ljubimca. Kad zagusti (a, na žalost, zagustit će jednom), željet ćete uz vašeg najboljeg prijatelja nekog tko razumije i uvažava vašu duboku povezanost, a nije zgoreg da, k tome, još  zna i svoj posao.

Pusa, bok!

Berta

P.S. Još 17 dana do mog rođendana!

P.P.S. I – još 19 dana do CACIBa Rijeka!!! Kužite?! Pojma nemam kad ću uspjet proslavit rođendan! Ono, koma! So, see you when I see you, pretpostavljam da ću biti prilično zauzeta narednih dana pa me unaprijed ispričajte na sažetosti u idućim kolumnama! :*

Autor: Princeza Berta & Mama B.U.P.