Anica Živković – Priče iz ravnice

Tko sam? Što sam? Ukratko… Jednostavno Slavonka. Sa svim onim ljubavima koje jedna Slavonka ima- prema obitelji, Bogu, pjesmi, plesu, hrani, zemlji, životinjama, putovanjima, ljudima… i pisanju. Rođena sam u Vinkovcima u vrijeme kada se i proljeće rađa, 11. ožujka 1970. Djetinjstvo sam imala vedro i razigrano po dvorištima, njivama, šumarcima i kanalima s hrpom sebi slične bosonoge dječurlije. S osnovnom školom su krenuli moji prvi pisani radovi, u višim razredima bih sa svojim profesorom išla svake godine na natjecanja tipa današnjeg LiDraNa. On bi mi predložio naslov, a ja bih uzela papir i olovku i hrpu rečenica u trenu sasula na praznu bjelinu pred sobom. Tako pišem i danas. U hipu. U međuvremenu sam postala suradnik u informativno-dokumentarnim djelatnostima, upisala faks koji je prekinut tijekom rata, upoznala muškarca svog života, udala se, rodila četvero djece. Najstarija kći je završila fakultet i radi u bolnici na jugu, stariji sin je na drugoj godini ETF-a, trenutno u Irskoj, mlađa kći je srednjoškolka s afinitetima prema arhitekturi, a najmlađi je osnovnoškolac koji svakodnevno susjedstvo održava budnim dok udara po bubnjevima. Svi su široke i umjetničke duše. Tu je i moje muško, kako ga zovem od milja. Potpora mi je u svemu i osoba koja brine o meni puno više nego što to sama činim… i koja mi vikendom donosi kavu u krevet. 😉 Četvrt stoljeća sam bila vlasnica krojačkog salona. Posao je bio vrlo kreativan i rado sam ga obavljala, imala izvrsnu klijentelu. Međutim, previše sebe sam tu ulagala i postepeno prestajala imati vremena za bilo što drugo. Postala sam rob posla. A onda sam jednostavno kliknula, strojeve prodala, salon zatvorila i sada živim svoj godišnji odmor na neodređeno u kojem radim sve ono što volim i za čim sam čeznula godinama. Volim društvo, ali obožavam se i osamiti i tada pisati. Pisati o svemu što me dotakne, nasmije, rasplače. Povremeno sam tekstove znala objaviti na fb, ali otkako sam imala sreću da upoznam divnu Ivanu, preko zajedničke prijateljice Dinke, obje mi dadoše vjetar u leđa. Ivana mi je pružila priliku objavljivanjem tekstova na Pink pen stranici zbog čega sam neizmjerno zahvalna… Ivana…hvala Ti. <3 I eto, zbog toga sam ovdje i… to bi bilo to… ukratko. Jednostavno Slavonka ide dalje za svojim još neostvarenim snovima.

Anica Živković
Anica Živković