Mislim da vam nisam pričala kako sam ja došla na ovaj svijet. Glede na to da mi je danas 3. rođendan udobno se smjestite da vam ispričam jednu posebnu priču o posebnoj curici zvanoj Laura.

Moja mama je jako teško dobila moga brata Lucasa i odlučila je da ne želi imati više djece. Nakon redovnog ginekološkog pregleda otkrila je da joj papa test nije dobar i u dogovoru sa dr je odlučila da ide na manji zahvat kako bi se problem riješio. Zahvat koji je inače rutinski je mamu skoro koštao života zbog iskrvarenja, no s puno sreće i puno jedinica krvi, te sedativa sve je prošlo u redu. Mjesec dana nakon zahvata mama je otišla kod doktorice koja je rekla da je sve kako treba i da čekamo da konci sami otpadnu. Par dana nakon toga je mama skužila da joj menstruacija kasni i počela se brinuti da je to posljedica zahvata, a tata se šalio da provjeri ako je trudna.

Šalu na stranu ipak ga je poslušala i provjerila 3 puta i svaki test je pokazao isto. POZITIVAN. Ponovno ide kod doktorice koja ne može vjerovati da bi to moglo biti jer je bila prije par dana i imala je i redovnu menstruaciju. Da bi uopće napravila UTZ morala je mamu prvo odšiti. Par sekundi nakon toga ju je zamolila da se okrene i pogleda na ekran na kojem sam bila JA! Tarata taaa! Surprise! Iznenađenje!

To sam ja. Laura.

U šoku mama, u šoku i nevjerici doktorica. Ispalo je da sam ja već 3 mjeseca u maminom trbuhu i da to nitko nije primijetio. Tako da sam bila sa mamom i na zahvatu, ali nitko od njih to nije znao uključujući i moju mamu. Doktorica mamu šalje na prenatalni test koji pokazuje da je sve u redu. Uredna trudnoća.

Nakon prvotnog šoka ide mama računati kad sam ja to mogla biti začeta i zamislite, na sam Božić. Šta nisam ja anđeo s neba, pa svi znakovi na to ukazuju.

Iskreno, mama je bila pomalo ljuta i razočarana jer nije htjela više djece. Međutim, to ju je držalo do sljedećeg pregleda kada sam joj uputila osmijeh dok me gledale na UTZu. Tko zna zna 😉 Tu je krenula naša zajednička avantura.

Trudnoća je bila savršena. Bila sam jako dobra beba već u samom trbuhu ☺️ Da ipak ne bude previše dobro u 37.  tjednu, nakon rutinskog pregleda, odlučeno je da mama kreće s porodom jer posteljica nije dobivala dovoljno krvi što je bilo jako opasno za mene. Kako je mama bracu rodila na carski rez postojao je određeni rizik. Nakon jako malo dripa počeli su trudovi i mama je prebačena u rađaonu.

Jako brzo sam vam ja stigla i sa ne puno maltretiranja, što nije bio slučaj s mojim bratom. Mama presretna što je doživjela porod do kraja. Kada su nas spojili mojoj sreći nije bilo kraja. Toplina njenog tijela, drhtavica ali i navala ljubavi su me jako usrećile, pa sam sklupčana u maminom zagrljaju mirno ležala.

Onda je došao barba pedijatar i rekao mami da sam stigla sa viška prijateljem. Gledala sam mamu koja je jako plakala i nisam razumjela zašto sad plače kada smo se prije par sekundi skupa smiješile. Uzeli su me i odnijeli dok je mama neutješno plakala. Pitala sam se pa zašto mama plače?

Nema veze što sam dovela prijatelja, neće on nama smetati. On će biti dobar i neće nikoga žalostiti. Možda će me malo zezati i usporavati, ali većinu vremena će on biti super.

Princeza Laura & Mama

Promatrala sam mamu par dana i nisam razumjela tugu u njenim očima. Zašto me mama ne gleda sa onim istim žarom kao na porodu? Što sam joj napravila? Ja sam samo htjela da me opet stisne i da mi priča bajke i lagano pjevuši. Ali toga nije bilo. Samo tuga i suze.

“Možda trebam biti mirna” sam si mislila. Onda će se ona sigurno smiješiti i opet mi se veseliti. Prolazili su dani ali i dalje nije bilo promjena. Tako jedan dan, nakon što su vidjeli da sam dobro i obavili sve preglede, je stigla mama. Znate što? Došla je sa osmijehom. Ne onim na kojeg sam navikla, ali nije više bilo tuge u očima. To je sigurno bilo zato jer sam bila jako dobra.

Kada su konačno potvrdili da sam zdrava i da nemam nikakvih poteškoća pustili su me mami koja me s tatom odvela da upoznam svoga zvrkavog brata Lucasa. Bila je to ljubav na prvi pogled i još uvijek traje i trajati će vječno. Svi smo se zagrlili i za mene je avantura zvana Život sa downom počela.

To be continued…

Tekst preuzet sa stranice  https://www.facebook.com/adayinlauraslifewithdown/

• Tekst napisala mama Larisa Porčić Filipaj
• Fotografije: privatni album vlasništvo obitelji Filipaj

Mamu Larisu i malenu Lauru možete pratiti na facebook stranici: A day in the Lauras life with Down

*Pripremila urednica portala Ivana Grabar