Saznali ste da vaš partner nije vjeran. Saznali ste da vas je jednom ili više puta prevario. Saznali ste i za ta “saznanja” imate dokaze. Otkrili ste ih, sad ih znate. I on zna da vi znate. Situacija je nezavidna. On o tome ne želi previše razgovarati jer ga to nervira. Za njega je to “poraz” jer vi znate da vas je prevario i sam spomen na tu “glupost” izbacuje ga iz takta.
Odlučili ste vašoj ljubavi dati šansu. Odlučili ste tako jer ste godinama skupa, a “njemu to nije ništa značilo…” – što god im ta fraza zaista znači?! Molio vas je da mu oprostite, da prijeđete preko toga – pa i ovako mu to “s nekom tamo” nije ništa značilo. Rekao je da vas voli i da mu je žao.  Pa ste popustili. Hm…

Godinama ste zajedno – pa zar ćete radi jednog preljuba “koji mu nije ništa značio” baciti sve u vjetar?!  Zar ćete nakon toliko zajedničkih godina ostati sama? Odlučujete se za spašavanje onog što se spasiti da.

Na početku spašavanja bit ćete okupirani oko slatkih malih iznenađenja koje će vam priređivati, mislit ćete kako vas voli dok se trudi spasiti vašu vezu/brak, čak ćete se osjećati pobjedonosno jer je između “nje” i vas odabrao VAS, a “nju” odbacio! Seks će biti dobar i redovit, ponašati ćete se kao na početku veze… Ponijet će vas sve to skupa, dati će vam krila… Međutim, moram  biti iskrena i reći vam kako će taj “zanos” i uvjerenje  kako se vaša ljubav da popraviti  i kako je sve u redu – brzo ispariti…  Krila će nestati, a vi ćete početi razmišljati. Preko nekih se stvari može prijeći, ali ne može ih se zaboraviti niti ih se može tako lako oprostiti. Emocije su zajebana stvar i nema tog poklona, godišnjeg odmora, isprika i potvrda ljubavi koji će vašu vezu zakrpati tako lako. Zaboravite to. Jednom narušeno povjerenje teško se vraća. Užasno teško.

Bit ćete povrijeđena. Bit ćete tužna. Osjetljiva i plačljiva. Osjećati ćete se jadno. Počet će vas grickati mali crvić sumnje: Zašto me je prevario s drugom? Zar mu ja nisam dovoljno lijepa? Privlačna? Zar je ona bolja od mene u krevetu? Zar ima skladnije tijelo od mene? Čime ga je osvojila?  Što to ona ima, a ja nemam?

Pitanje koliko je vaša ljubav jaka i hoće li izdržati ovaj pritisak?

Počet ćete razmišljati, a crv će kopati sve dublje i dublje. Počet će vas zanimati detalji vezani uz tu prijevaru i osobu s kojom vas je prevario. Početi će vas zanimati kad je bio s njom, u koje vrijeme su se nalazili, gdje su se nalazili… Što vam je servirao za isprike/alibi za vrijeme koje je krao za nju? Kako niste primijetili? Jel´ baš svaki puta kada je rekao da ima poslovni sastanak bio s njom? Je li bio s njom kad vam se nije javljao na telefon? Je li ovo?Je li ono?..
I tada kreće pakao! Crv sumnje razdirati će vas iz dana u dan! Napadati  će vas sa svih strana. I koliko god se vi trudili da ne razmišljate o tome, nećete dugo izdržati. Puknut ćete!  Počet ćete ispitivati, kopati, kontrolirati, pratiti ga…. I u konačnici  napadati ga, svađati se….. luditi, plakati… I neće biti dobro! Pitanje: koliko je vaša ljubav jaka i hoće li izdržati ovaj pritisak?

Kada vas partner jednom iznevjeri i prevari s drugom osobom – pitanje je kada će idući puta to isto ponoviti.

Prevariti partnera prvi puta je najteže i najviše se razmišlja i premišlja taj prvi puta. No, kada je prevara već učinjena – gotovo je! Spasa nema. (drugi put već je lakše…)
Moje je mišljenje da vaš odnos nikada više neće biti onakav kakav je bio prije nego ste saznali da vas je prevario. Možete vi ostati skupa iz ovih ili onih razloga, no zauvijek će vas ta spoznaja proganjati. Znam to. Teško se tome oduprijeti. Leći ćete pokraj njega u postelju i razmišljati, mirisat ćete ako se osjeti na drugu ženu, računati ćete vrijeme i sekunde koliko mu treba s jednog mjesta na drugo, vagat ćete njegove riječi i razmišljati  je li vas slagao ili nije…

Teško se nositi s “konkurencijom”… teško je obuzdati crva u sebi i zabraniti mu da kopa, ruje… Razdire.  Možda je CRV prenježna riječ za ovo kopkanje, razdiranje! Ipak je to sićušna životinjica koja je, budimo iskreni, sama po sebi ljigava, ali nije toliko moćna! Demon je prava riječ! Da, opsjedati će vas demoni!

Nikada neću zaboraviti situaciju u kojoj sam ja spašavala svoj brak. Nakon dolaska ljubavnice pred kuću, nakon razgovora s njom i gorke istine kako je moj tadašnji muž godinama i godinama živio paralelan život i bio njen… I bio moj… Svijet mi se srušio… Nisam znala kuda bi sa sobom i svojim životom. Osjećala sam se manje vrijedno, jadno, nebitno… Bila sam sama sebi ružna i neprivlačna. Mislila sam kako ona ima veću vrijednost od mene. Često sam se pitala gdje sam pogriješila? Zašto  mi je to napravio? Čime sam to zaslužila? Pa, imamo dijete, obitelj… U braku smo pobogu!! Gdje je nestao moral i ona prisega pred Bogom: i u dobru i u zlu! Što Bog spoji neka nitko ne razdvoji. Kome je to još važno?

Bivši muž varao me je godinama. Ja to tada nisam znala, ili možda… Nisam htjela znati. Nisam “vidjela” pored zdravih očiju. Naš brak bio je sve samo ne “normalan”. Nema tog braka u kojem partner živi svoj, a žena i dijete svoj život. Sad mi je to jasno. Mala i ja smo bile isključene iz njegovog privatnog i poslovnog života, tj. života van kuće. Doma je bio najbolji muž i tata na svijetu, a kada bi nogom iskoračio iz stana, pretvarao se u drugu osobu! E, tu osobu nismo poznavale… Tata je puno radio i puno zarađivao i na račun toga, sve isprike za izbivanje iz kuće su bile opravdane i  na mjestu, prema njegovoj teoriji. Međutim, sada mi te njegove isprike i opravdanja zvuče smiješno. Tada ih nisam kužila. Tada su mi imale suvislo opravdanje.

Nakon  što su njegova “sranja” isplivala na površinu prvo se trudio prikriti ih lažima i negiranjem cijele situacije. Govorio je da se s tom ženom zezao, malo flertao, a da je ona sve krivo shvatila te mu se na taj  način, da mu dođe pred kuću i napravi sranje, osvetila.
Uvjeravao me je kako sve to nema smisla i zašto bi mi to učinio?! Ja sam mu sve, mene voli, sa mnom je u braku, imamo dijete…  A ona je imala svoju priču i ja sam ipak vjerovala njenoj verziji…  Imala je više logike.

Njoj je pričao druge priče: kako je nesretan sa mnom, kako sam hladna i kako ga seksualno uopće ne privlačim. Kako je sa mnom zaglibio i ne može van samo radi djeteta, svojih i mojih roditelja…. E to me satrlo!! Ubilo me to kad sam čula! Užasno je bilo čuti sve te priče, međutim, koliko god to zvučalo blesavo,  ipak sam odlučila dati šansu našem braku. Odlučila sam pokušati spasiti naš brak, našu obitelj i vlastite probleme zadržati u naša četiri zida. Odlučila sam o svemu šutjeti. Čak nisam ništa o tome govorila niti vlastitim roditeljima. Jednostavno nisam ih htjela zamarati s glupostima i privatnim problemima niti blatiti sliku koju su imali o njemu, a mislili su kako je naš brak idealan…Kako je on divan čovjek, gospodin, dobar otac i suprug…. Bila sam uvjerena kako ćemo nas dvoje to riješiti. Hm….

Trudio se puno više vremena provoditi sa mnom. Seks je bio odličan. Čak smo počeli skupa izlaziti. Radio je sve ono čime bi me razveselio. U početku sam bila sretna. Idemo to tako reći: “sretna”. Gorak je bio taj okus “sreće”.

Izgledalo je kao da spašavam brak, no ja sam se takmičila s NJOM! U svojoj glavi sam se svim silama trudila izbaciti tu ženu iz našeg života. Jesam, priznajem. U tim trenucima nisam o ničemu drugom razmišljala nego o tome kako ću NJU eliminirati i dokazati joj čiji je on muškarac… Jadno, jel da?!
No,  s vremenom…… Ja sam se od svega toga umorila i moja takozvana “gorka sreća”  rasprsnula se kao balončić od sapunice. Puf!
Probudila bi se po noći i gledala ga… Gledala… Gospode Bože, uopće nisam mogla spavati.
Razmišljala sam o toj ženi… o vremenu koje su provodili skupa. Pitala sam se zašto je sve to radio?! Nije  mi bio jasan razlog. Počele su mi se gaditi njegove riječi… Isprike i opravdanja kad je negdje “morao” otići. Počela sam si umišljati da svaki put kad ode od kuće – ide k njoj. Počeo mi se gaditi njegov dodir… Te ruke su možda prije sat vremena dirale neko drugo tijelo. Počeo mi se gaditi on u cijelosti… Njegove laži, glupa izmotavanja i mrvice koje mi je davao čisto da mi zamaže oči.

Cijelo vrijeme sam osjećala da je i dalje s njom. Jednostavno sam osjetila to… Mirisala sam to u zraku.  Samo, sad je bio puno oprezniji.  Sve mi se to počelo gaditi. Crvi su me cijelu načeli, a demoni dokrajčili! Mozak mi je radio sto na sat. Razmišljala sam o svim onim godinama koje je proveo s njom.  O svim lažima koje je izrekao do sada… Naš brak i naš život bio je jedna velika laž!

Varao me je i lagao godinama… Što ja radim s tim čovjekom? Uzeo mi je najbolje godine života! Ne zaslužuje više niti dana, sata, sekunde od mene!  Ne mogu reći da me nije bilo strah tih misli, no prepustila sam se.
Pustila sam da vidim što će on dalje napraviti, a ja sam ga cijelo vrijeme držala na oku. Htjela sam prikupiti čim više dokaza kako bi ga time  zgazila. Htjela sam mu dokazati koliko sam pametna i da se ne pustim više zajebavati. Ništa nisam govorila niti dala naslutiti – i dalje sam kao fol´ “spašavala brak”. Bila sam naoko mirna, a u meni je bio vulkan. U meni su se probudile takve sposobnosti da sam time iznenadila i samu sebe. Nisam niti sanjala da imam takvu sposobnost povezivanja stvari i sitnica u logičnu cjelinu. Izoštrila sam sva svoja čula, čak i ona skrivena…  A mozak sam izoštrila do savršenosti.  Iz mirne ženice s prosječnom inteligencijom, pretvorila sam se u aždaju koja je pratila svaki njegov treptaj….

Autor: Ivana Grabar

Povezani tekst kolumna: Spašavanje onog što se spasiti da (2. dio)

Planer “Sreća…” narudžbe: ivana@pinkpen.com.hr