Slavonci rade van Hrvatske i doći će ovdje na godišnji odmor – jer si to sada čak mogu i priuštiti

Na sve češće napise na društvenim mrežama i komentare na istima kako – citiram: „Nitko neće raditi u sezoni“, ili kako „Ima posla za one koji žele raditi“, te kako su „Slavonci ubili cijenu ugostiteljskog radnika preko sezone, a sad se nešto bune!“ i kako je „Kod nas je bolje kukati i biti doma nego ići raditi i uzeti neku lovu“… Smatrala sam kako moram reagirati – po prvi puta i to vrlo burno i direktno. Oni koji me poznaju ili prate moj rad jako dobro znaju kako se NIKADA ne prtljam u politiku, ne lobiram, ne komentiram javno situaciju i nikoga na pljujem. No jutrošnji post dragog mi prijatelja i masa komentara na isti, izvukli su iz mene komentar kojeg donosim u nastavku:

„Slavonka sam rodom i znam koliko su ti ljudi vrijedni i iz kojeg bogatog kraja zemlje dolaze. Iz Slavonije. Međutim i na žalost, u zadnjih 20-tak godina ovo niš koristi od vlasti i zbog ne znanja rukovodećih i političara doveli su te vrijedne ljude, Slavonce, na rub egzistencije. Umjesto da žanju žito u srpnju i pobiru urod i bogatstvo zemlje koja daje plodove upravo u ljetnim mjesecima, ili se bave onim što znaju od pamtivijeka raditi, zbog svega gore navedenog primorani su sezonski ROBOVATI onima koji su možda manje obrazovani ili imaju manje znanja od njih.

Zašto je to tako, upitajte one na vlasti. Zašto Slavonci godinama odrađuju sezonske poslove na obali?

Prvo zbog svega gore navedenoga, a onda i zbog još jednog bitnog detalja: u Osijeku je poznata i cijenjena Ugostiteljska škola i fakultet. E da, to mnogi nisu znali! Iz te škole izašli su brojni i vrijedni konobari, kuhari i slastičari koji u Slavoniji nemaju prilike umijesiti kruh od pšenice koju su uzgojili, a kamoli nekome skuhati kavu, ili servirati ručak u restoranu, pa je logično da su bili PRIMORANI raditi sezonu za crkavice, spavati u podrumima jer gazde iznajmljuju apartmane, a doma imaju lijepe kuće, voćnjake i mirisne krevete – jer BOLJE JE RADITI I ZARADITI IŠTA NEGO NIŠTA!

Nisu Slavonci srušili cijenu sezonskog rada! Rušili su je poslodavci jer su išli do dno dna granica i praga tolerancije zbog xy razloga i nameta države pa su morali negdje skresati da bi drugdje zaradili. Pa su skresali na sezonskom radniku, Slavoncu i tretirali ih kako su ih tretirali.

A sada, isti ti Slavonci rade van HR i to za plaće od 1.200 eura. To im je minimalac i s time počinju. I tretirani su kao ljudi. A na Jadranu sada neka za tu cijenu rade neki drugi ljudi. Kako se govori – biti će uvoza radne snage izvan zemlje, jer Slavonci više neće raditi za kiki riki!

Ja sam Slavonka – rodom Vinkovčanka. Dolazim iz (nekad) bogatog kraja i time se jako ponosim. Moji su roditelji u ono doba, prije 30-tak godina, imali jedan od renomiranih hotela i restoran otvorenog tipa. Svi ih gore znaju kao “gazde”. Nakon rata i sveg sranja koje je zadesilo Slavonce, moji su prodali i firmu i inventar, i hotel i restoran i sve, kupili apartmane i žive od toga 20 godina. Nisu dozvolili da propadnu do kraja. Spasili su se na vrijeme. Bogu hvala!

A ja… Ja ovdje živim 27 godina. Došla sam na fakultet. Moji su me roditelji htjeli obrazovati na jednom od boljih fakulteta za turizam i ugostiteljstvo kako bih danas – sutra nastavila voditi njihov obiteljski posao – kojeg su u međuvremenu prodali. Zato sam došla tu. Imala sam sreću pa nisam došla zbog sezonskog posla. I ja sam cijeli život radila i danas radim paralelno nekoliko poslova. I njima pomažem u sezoni – čistim s njima apartmane. Živimo gdje živimo, računi se moraju plaćati, a raditi nije sramota!

Međutim, ako za posao kojeg znamo raditi netko drugi ponudi više od duplo novaca kojeg ovdje zarađujemo, i još se ponaša prema radniku kao prema čovjeku – logično je što će svatko od nas izabrati. I ja bih odabrala odlazak van zemlje, a bome i radim na tome da se maknem iz ove učmalosti i odem negdje gdje ću od svog rada moći normalno živjeti, ponešto uštedjeti, nešto si i priuštiti, a ne kako sada živim kao poduzetnik u Hrvatskoj –  kao protočni bojler.

Sramotno je da naše ljude, naše Hrvate, podcjenjuju i omalovažavaju kao radnu snagu naši ljudi – Hrvati. Podcjenjuju ih općenito kao ljude. Strašno! Nema tko raditi? Ma da? A da podignu malo plaće? A da se malo sistem u ovoj zemlji promijeni pa da svi napokon budemo sretni: i poslodavci i radnici, kao i sezonci.

Pa, nisu Slavonci stoka! I oni su ljudi koji dolaze iz iste domovine. Bože moj, kakvi smo mi to ljudi… Kakav smo mi to narod?

Inače ne komentiram i ne pišem tekstove na ove teme jer mi je dosta i mojih komentara i obavijesti… Međutim, ova mi je rasprava danas „na tašte“ digla živac, pa sam sada rekla što mislim.

Eto, sad nema više Slavonaca koji su „srušili cijenu rada“. Slavonci rade van Hrvatske i doći će ovdje na godišnji odmor – jer si to sada čak mogu i priuštiti. A tko će raditi sezonu?! Pa ne znam. Doći će strani ljudi iz stranih zemalja i drugih kultura čiji je standard još niži od našeg. Pa će raditi stranci u sezoni jer Slavonci više to ne žele. Žele više i bolje od toga – sezonskog rada – i imaju pravo na to!

Cijela bit svega ovoga je da ljudi kod nas općenito rade za male novce. I pod hitno se treba nešto promijeniti, jer za koju godinu nitko neće htjeti raditi sezonu u Hrvatskoj.“

Autor: IVANA GRABAR

Foto: Privatan album