Tri riječke psihologinje daju odgovore na pitanja koja nam se svima ove dane vrte po glavama

Situacija u kojoj se nalazimo je teška. Biti zatvoren u svoja četiri zida, sa svojim mislima, strahovima od nevidljivog neprijatelja, bolesti za sebe i svoje bližnje, neizvjesnosti za budućnost…  ne mogu svi prihvatiti isto niti se s ovim načinom života nositi podjednako. Posljednjih dana komuniciram s onima koji su prisiljeni ostati doma, kao i s onima koji u ovim teškim danima rade te svojim angažmanom omogućuju da život koliko-toliko funkcionira normalno. I oni koji rade, kao i mi koji smo „zatočeni“ u svojim domovina, teško i emotivno doživljavamo situacije kroz koje svakodnevno prolazimo… Upravo iz tog razloga razgovarala sam s tri riječke psihologinje te vam prenosim njihove savjete kako se nositi u ovim teškim vremenima dok vlada koronavirus.  

„Situacija s Corona virusom sve nas je zatekla i iznenadila. Odjednom smo stali, prekinuli sve svoje uobičajene aktivnosti i način života uz to „bombardirani“ zastrašujućim informacijama o broju oboljelih i umrlih od posljedica virusa. Možda je najveće opterećenje u ovoj situaciji neizvjesnost i svojevrsna bespomoćnost. Ne znamo hoćemo li se razboljeti, koliko će ovo trajati niti kakve će biti posljedice. Puno je pitanja na koja nemamo odgovore. Za većinu ljudi to je stresno, a za neke može biti i traumatsko iskustvo, naročito ako je bolest pogodila njih ili neke njihove bliske osobe.

Možemo vidjeti da su među ljudima prisutna tri načina reagiranja: jedni pretjerano reagiraju, izrazito su zaplašeni i uznemireni, gomilaju zalihe hrane, sredstava za dezinfekciju i sl.; drugi su ležerni, prave se kao da se ništa ne dešava, smatraju da je sve ovo pretjerano; a treći se trude biti realni, rade ono što mogu, svjesni su situacije i opasnosti u kojoj se nalazimo i radi toga su im izuzetno važne informacije i mjere kriznog stožera kojih se pridržavaju.“ Mr.spec. Ines Denona, klinički psiholog i psihoterapeut

„Svaka promjena uobičajenog načina života predstavlja stres i zahtjeva prilagodbu. Sad svi živimo zdravstvenu krizu, a naši Zagrepčani i egzistencijalnu jer tlo i dalje podrhtava. U ovom trenu naša tijela su uznemirena, svi osjećamo povremene simptome mučnine, osjećaj lebdećeg straha, često se ne možemo sami umiriti što je posljedica velikih promjena koje su se dogodile u zadnja dva tjedna. Kod nekog su ti simptomi jačeg intenziteta ili slabijeg, ali nitko ih nije pošteđen. Trebamo ih jednostavno prihvatiti, biti strpljivi i oni će proći. Svi sad razvijamo strpljenje, trebat će nam puno strpljenja i blagosti prema sebi i drugima.“  Dr.sc. Karin Kuljanić, klinički psiholog psihoterapeut

„Ovakva situacija ujedinila je u nama osjećaje straha, panike, brige, tuge, ljutnje i nesigurnosti. Zajedničko im je što su svi snažni i što dovode do iracionalnog ponašanja, do osjećaja da nemamo kontrolu nad svojim životom. U svakoj nenormalnoj situaciji je svako nenormalno ponašanje ustvari normalno. Okidači su najčešće vijesti, vijesti o broju oboljelih i umrlih. Okidači su i u izolaciji, posebno kod ljudi koji su aktivniji.

Djeca vide roditelje. Vide kako se ponašaju i emocije se prenose na njih. Ne preporučam glumljenje sreće, jer će to izazvati nepovjerenje kod djece. Djeci najteže pada što su u izolaciji. Budite uz svoju djecu! U pravom smislu riječi.“ Nada Kegalj, psihologinja

„Bitno je strah uhvatiti za uzicu, ne dozvoliti mu da se razmaše. Ljudi često imaju neistinite predodžbe o upravljanju mislima npr. kao lako reći a teško učiniti, što nije istina. Mi imamo svoje misli i njima možemo upravljati. Važno je zaokupiti se nečime što nas zanima, udubiti se, koncentrirati i misli usmjeriti na ono što trenutno radimo. Sad nije vrijeme da se usmjeravamo na budućnost i da se brinemo što će biti. Ne možemo predvidjeti i nekorisno je pitati se što ako, jer se prema istraživanjima 95% naših briga ne ostvari. Strahovi i brige se umanjuju kad smo prisutni u sadašnjem trenutku, što znači biti sada i ovdje. Usmjeravanje na disanje je uvijek dostupna prva pomoć kad se želimo umiriti. Konkretno, živimo dan po dan, ne planirajmo ništa više od toga što možemo učiniti danas i eventualno sutra.

Ono što sigurno pomaže je razgovarati, pričati o svojim osjećajima. Recite što vas uznemirava i kako se osjećate, otvoreno pričajte. Budite prisutni i potičite razgovor posebno s manjom djecom jer oni često ne žele uznemiravati odrasle te se povlače u svoju maštu i ne iskazuju svoje osjećaje, dajte im da se izraze kroz crteže, igre zamjena uloga (oni su roditelji, medo je dijete), budite dostupni. Razgovarajte s njima, komentirajte što govore stručnjaci, neka se nauče razmišljati, komentirati. Višak energije uposlite u poslovima koje volite raditi i koje vas smiruju i vraćaju osjećaj kontrole (red i čistoća doma, umjetnost, kreativan rad…). Fizička aktivnost umiruje um, stoga vježbajmo svaki dan.“  Dr.sc. Karin Kuljanić, klinički psiholog psihoterapeut

„Problem je što je rizik stvaran. Ne možemo se okrenuti i pobjeći. Paniku možemo prepoznati po ubrzanom disanju, kratkim dahom, bolom u prsima, ukratko navalom energije. Ako se pojavi napad panike, treba joj se prepustiti. Ni od nje ne možemo pobjeći. Ne možemo je negirati. Napad obično traje manje od 10 minuta pa onda prođe. Bijegom pojačavamo moć koju panika ima. Na ovaj način je ignoriramo. I mi smo pobjednici! Rekla sam već da su najčešći okidači vijesti. Vijesti trebamo pratiti, ali  dovoljno je dva do tri puta dnevno.“ Nada Kegalj, psihologinja

„Ovakvi stresni događaji na različite ljude različito djeluju, ovisno o njihovim psihičkim osobinama, karakteristikama ličnosti, strategijama koje koriste u suočavanju sa stresom. Kod emocionalno osjetljivijih i nestabilnih osoba, sklonih strahu i panici ovakva situacija može pojačati takve  reakcije. Kod određenog broja ljudi povećat će se zabrinutost za zdravlje ili za egzistenciju. Neki će se teško miriti s osjećajem sputanosti zbog ograničene slobode kretanja, nemogućnosti druženja s drugim ljudima. Moguće su doista različite reakcije.

Posebno teško je djeci, bilo da se radi o predškolskom ili školskom uzrastu. Lišeni druženja sa svojim vršnjacima i orijentirani uglavnom na različite medije preko kojih prate nastavu i komuniciraju sa svojim učiteljima i profesorima. Vjerujem da je mnogima od njih u ovakvim okolnostima teško usmjeriti svoju pažnju i zadržati motivaciju za učenje.“ Mr.spec. Ines Denona, klinički psiholog i psihoterapeut

„Svi smo ranjivi i trebaju nam toplina i povezanost. Posebno djeca! Roditeljima poručujem da budu fizički uz djecu, neka se osjećaju sigurnom. Neka im ne brane prepričavanja težih situacija. Govorenje je psihološko čišćenje! Koliko god trajalo. Djeca mogu zadržati osjećaj kontrole brigom o higijeni, izvršavanjem školskih i kućnih obaveza.

Nije preporučljivo da djeca slušaju odrasle o kriznoj situaciji. Nije potrebno da su TV i radio stalno uključeni, kao kućni background. Nije preporučljivo umanjivati, niti preuveličavati  događanja. Djeci su potrebne, ovisno o dobi, jasne i točne informacije o tome što se događa. Djeci je potrebna jasna poruka roditelja da ih volimo i da smo tu za njih. Roditelji, ukoliko mislite da vam treba pomoć, nemojte se libiti potražiti pomoć psihologa. Otvoreno je nekoliko telefona za psihološku pomoć i podršku. Zovite, tu smo zbog vas i za vas!“ Nada Kegalj, psihologinja

„Boravak u kući u ovoj situaciji nije kazna ili zabrana, ne trebamo se inatiti i imati negativan stav, već je to dobrobit koju činimo za sebe i druge oko sebe, jer izbjegavanjem kontakata direktno utječemo na virus: nema kontakta, nema virusa! I cijela ova izvanredna situacija može kraće trajati, budimo odgovorni i nadajmo se najboljem.

Svaki dan možemo odrediti novi mali zadatak i usmjeriti misli na ostvarivanje zadatka. Dajte smisao svakom danu! Pogledajte dobar film, humoristične serije. Igrajte s ukućanima društvene igre ili pročitajte u miru dobru knjigu. Budite kreativni: pjevajte, crtajte, svirajte, pištite, plešite, naučite nešto novo, upišite on line tečaj..

Umjetnost i ljepota opuštaju, pogledajte iz svoje sobe 2500 svjetskih izložbi, pogledajte postove naših glazbenika, glumaca, predstave iz HNK, kazališta, stand-up i druge zabavne emisije.

Vježbajte barem 20 do 30 minuta dnevno, možete razlomiti vježbanje na 3x po 7-10 min tijekom dana. Fizička aktivnost utječe na mentalno stanje preko brojnih fizioloških procesa i „oživljava“ i donosi kisik našim stanicama.

Naučite disati pravilno. Psihološka društva objavljuju na društvenim mrežama audio zapise kako se umiriti i naučiti disati. Popravite namještaj, farbajte zidove, uredite prostor u kojem boravite, napravite svoju oazu mira. Očistite temeljito kutove, presložite knjige, časopise, ormare, izbacite višak stvari, nekome će dobro doći ono što vama ne treba. Vrijeme je preslagivanja prioriteta, vanjskih i unutarnjih.“ Dr.sc. Karin Kuljanić, klinički psiholog psihoterapeut

„ Kako si pomoći u karanteni?

• Pokušati organizirati svoje vrijeme, ne se prepustiti stihiji besposličarenja
• Biti fokusiran na aktivnosti kojima se želite baviti
• Izbjegavati da smo usmjereni samo na teme oko virusa, zaraze i sl.
• Dijeliti ugodne aktivnosti sa svojim ukućanima
• Njegovati kvalitetnu komunikaciju unutar obitelji, međusobno slušanje, razumijevanje, empatija i poštivanje
• Svakodnevno zajednički vježbati, plesati…
• Meditirati i raditi vježbe opuštanja
• Pratiti vijesti i preporuke kriznog stožera dva puta dnevno
• Ukoliko se osjećate uznemireno ili su vas preplavile negativne emocije nazvati telefon za psihološku pomoć.” spec. Ines Denona, klinički psiholog i psihoterapeut

„Otporniji smo nego što mislimo.  Nije samo virus zarazan. Zarazna je solidarnost, ljubav, razumijevanje, toplina. Pa širimo ih!“ Nada Kegalj, psihologinja

• Telefon za pomoć građanima: 091 755 0879
• Telefon za pomoć djeci: 098 594 721

„Mi se i dalje možemo virtualno družiti zahvaljujući internetu i telefonima. Za one koji nemaju s kime popričati Hrvatska psihološka komora i Hrvatsko psihološko društvo otvorili su telefone na kojima nude stručnu pomoć onima kojima je to potrebno. Društvo Crvenog križa PGŽ od početka krize pruža psihosocijalnu pomoć.“ Dr.sc. Karin Kuljanić, klinički psiholog psihoterapeut

Telefonski brojevi koje i pružaju psihološku podršku i Županijskog Crvenog križa koji pružaju psihosocijalnu podršku:

• DEŽURNI PSIHOLOG u PGŽ 0-24 – 091/755-0879
• KBC RIJEKA lokalitet Rijeka (psiholozi za odrasle) 08-15 sati – 091/447-8601
• KBC RIJEKA lokalitet Kantrida (psiholozi za djecu) 08-16 sati – 091/447-8602
• CRVENI KRIŽ PGŽ 12-20 sati – 099/661-4706

“Situacija izolacije i boravka u kući može nam biti i svojevrstan izazov. Ako na trenutak ostavimo sa strane situaciju s virusom, boravkom u kući dobili smo priliku provoditi puno više vremena u druženju i zajedničkim trenucima sa članovima svoje obitelji. Imamo vremena za zajedničke aktivnosti u kući, pričati, smijati se, pjevati, igrati… jednom riječi zabavljati se. I to trebamo činiti što više jer nas dobro raspoloženje i smijeh čuvaju i od bolesti.” Mr.spec. Ines Denona, klinički psiholog i psihoterapeut psisano.hr

“I za kraj želim se zahvaliti ovim divnim ženama koje su izdvojile svoje vrijeme kako bismo zajedno napravile nešto lijepo i korisno za svih. Čuvajte sebe i druge, ostanite doma!” Ivana Grabar

Posebno hvala dragim ženama:

• Nada Kegalj, psihologinja
• mr.spec. Ines Denona, klinički psiholog i psihoterapeut
• dr.sc. Karin Kuljanić, klinički psiholog psihoterapeut

• Tekst pripremila: Ivana Grabar, spisateljica i kolumnistica
• Kontakt: marketing@pinkpen.com.hr
• Fotografije: Pixabay.com