Kad mi je doktor rekao doživotna dijetoterapija bez navedenih namirnica, jer sam konačno poslije dvije godine lutanja po pretragama dobila dijagnozu, sve bih prihvatila da budem bolje, rekla je u svom iskrenom istupu Kristina Dukanović

Neki dan na Facebook-u pažnju mi je privukao vrlo osoban i dirljiv post meni drage osobe s kojom me veže dugogodišnje poznanstvo. Nisam znala da se godinama bori s celijakijom i da je prije otkrivanja dijagnoze imala ovakvih ogromnih problema. Često niti ne znamo koji problemi muče ljude koje srećemo, s kojima surađujemo… Jer ljudi o tim problemima ne pričaju, sve dok ne prođu osobni zdravstveni pakao, e onda se odluče progovoriti javno kako bi upravo ukazali na problem i o njemu otvoreno razgovarali, podijelili svoja iskustva. A ja volim takve životne priče koje su klesane na vlastitom iskustvu, a potpomognute strukom i dobrim, isprobanim savjetima mogu pomoći upravo onima koji se bore sa istim problemom. Pa progovorimo o celijakiji iz svakodnevnog života, jer sam o njoj već više puta razgovarala s dr. med. Alenkom Brozina, cijenjenom riječkom specijalisticom interne medicine, kardiologinjom i savjetnicom u dijetoterapiji i nutricionizmu, koja i sama živi sa celijakijom dugi niz godina, a na kraju ovog članka staviti ću link na emisiju „Pink Parlaonica“ u kojoj mi je upravo dr. Alenka Brozina pričala na ovu temu, utjecaju hrane na naše zdravlje. A sada slijedi iskrena priča Kristine Dukanović:

-Pa što jedeš? Od čega živiš? Najpitanje uz moju životnu stečevinu …  Pa evo, danas je na meniju: pečena piletina, kvinoja s butternut tikvom, brokulom i korjenastim povrćem, posuto oljuštenim sjemenkama konoplje i chia sjemenkama.

Životna stečevina: intolerancija na gluten, krumpir, mlijeko, češnjak, gorušicu, curry, lješnjake, orahe, kikiriki, te kronični gastritis i celijakija.

Nisam se to pitala po dobivanju dijagnoze i kad mi je doktor rekao doživotna dijetoterapija bez navedenih namirnica – jer sam konačno poslije dvije godine lutanja po pretragama dobila dijagnozu,  sve bih prihvatila da budem bolje. Post je dugačak, najkraće moguće sam sažela temu, a prezentiram je upravo iz razloga jer se u razgovoru o njoj na mom slučaju dosta osoba pronašlo, uputilo na pretrage i riješilo svoj teret.

Dvije i pol godine, od 2017. do 2020.  sam u etapama imala povišenu temperaturu do 38 C, malaksalost, uklještenja u leđima, budila se otečenih prstiju, otečenih stopala i lica, trnula mi je desna noga, napuhan stomak, ubrzan puls poslije obroka i toliko bez snage da mi je bio teret držati ruke na volanu… A uz sve to problemi sa sinusima i šopanje antibioticima…

Krvna slika i razne MR i druge pretrage bile su ok. Moji problemi pripisivali su se cistama na jajniku, helikobakteriji, kad smo to riješili – a problemi ostali i pogoršavali se, rekoše mi da stalno uvodim nove simptome i da me je vrlo teško pratiti. Vjerujem, ali meni je još teže bilo to nositi. I uvijek ona fraza o stresu …

Došla sam do trenutka da mi je bilo neugodno ići “opet” k liječniku i opet nešto “kukati”.  Rekoše mi naposljetku, da možda ne bi bilo loše otići i psihologu jer sam sigurno pod stresom, no pratila sam svoje tijelo i znala sam da imam tjelesni problem.  Titrali su i mišići ruku i nogu, “bockanjem” otkrili su laganu atrofiju mišića…

Otvorila sam tablicu, pisala što jedem, kako se osjećam, mjerila temperaturu i uočila da se problemi povećaju nakon obroka, puls također, ali probleme nisam mogla povezati uz određenu namirnicu jer su bili svakodnevni.

Kiropraktičarka iz Đakova koja me rješavala uklještenosti (studirala kiropraktiku u Francuskoj), prva je posumnjala na autoimuno stanje vezano uz prehranu. Ma o čemu to ona govori?, mislila sam. Ipak istražujem dalje i pronalazim se u simptomima vezanima uz bolesti crijeva i želuca … Odlazim samoinicijativno u jednu polikliniku kod cijenjenog doktora koji mi je napravio niz imunoloških pretraga kao i slavni test intolerancije na hranu, u kojem je između ostalog otkriveno da slavnog vitamina D3 imam tek 25, odnosno da ga gotovo nemam ☹

Liječnik mi je tada rekao kako ne bi uzimao test intolerancije na hranu relevantnom i da to ne može biti razlog mojih problema, ali sam ipak odlučila prestati konzumirati namirnice koje su navedene u nalazu i postepeno sam se osjećala bolje, a i povišena temperatura je nestala.

Misleći da sam se riješila muke, nakon tri tjedna pojedem pitu s krumpirom i nastane tzunami u mom tijelu! Nemam snage držati čašu, srce lupa, stomak želi puknuti od napetosti, tri dana ne ustajem iz kreveta… Tada mi preporuče mi dr. Matića.

Hvala dr. Matiću kojem sam predala tri stranice A4 svoje kronologije nakon tri dana bespomoćnog ležanja, i dodala kako mi “nije ništa”. Odgovorio mi je: Kako nije ništa ?

Nakon pregleda bunta dokumentacije rekao mi je: “Kristina, napraviti ćemo gastroskopiju i kolonoskopiju.”

Da, doktor je uzeo moj nalaz intolerancije na hranu relevantnim, a kada je dobio nalaz gastroskopije i pregledao druge imunološke parametre, zaključio je: “Iako nalaz kaže da nema pouzdanih podataka, tvrdim odgovorno da imate celijakiju, što je jednostavno: dijetoterapija do kraja života i Kristina bit’ ćeš dobro!”

Sreća beskrajna! Yes! Konačnoooo ! Imam dijagnozu. Slavim i hvalim se.

Slijedi susret sa stvarnošću: bezglutenski proizvodi sadrže krumpirov škrob! Križaj Kristina, križaj ovo, križaj ono, zašto su deklaracije taaako sitne? Nisam pronašla niti jedan slani i slatki prerađeni proizvod koji nema meni zabranjenu supstancu ☹ Hvala Bogu pa volim kuhati, a kako sam dobar niz godina jela „usput” u hotelu da nastavim dalje, vratila sam se svojoj kuhinji.

Bijaše to početak 2020., korona karantena u kojoj smo živjeli par mjeseci i posao sveden na minimum, usput su me prisili na smanjenje aktivnosti i doprinijeli vraćanju snage. Nakon par mjeseci već sam se osjećala bolje, a poslije godinu dana kao reinkarnirana, konačno JA…

Priča se ipak nastavlja u ljeto 2021. kad opet gubim snagu i hodam laaaaganim koracima, pa opet dr. Matić, gastroskopija i … kronični gastritis. Kako, pa strogo se držim svoje dijetoterapije? Reče mi:

“Kristina, ti si sebi najveći neprijatelj i prijatelj, (pre)složi se tako da svaki dan budeš zadovoljna. I nemoj da ti nisam rekao!” Smijem se od muke, o Bože, kakva pljuska …

I eto, trudim se … Oko 14 sati gotov je ručak. Jelovnik baziram na piletini, puretini, ribi, a crveno meso jedem rijetko jer osjetim probavne smetnje uz njega. Prilozi su široka paleta povrća, riža, rižini rezanci, rižin griz, kvinoja, proso… Nešto sam i kolača složila, naučila kako se ponašaju moje nove namirnice …. Ali mijenjam i reakcije na akcije i otkrivam čuda prirode svima ispred nosa. Pratite što vam tijelo govori, simptomi druge osobe nisu vaši simptomi! Čitamo se i dalje! – u svom je vrlo osobnom postu na Facebook-u napisala Kristina Dukanović.

Emisiju o utjecaju hrane na naše zdravlje, koju spominjemo u tekstu, pogledajte u videu:

• Tekst napisala: Kristina Dukanović
• Pripremila: Ivana Grabar
• Fotografije: Ilustracije by Pixabay