Nakon razvoda jedno vrijeme bila sam doslovce „sama sa sobom“. Iskreno, bilo me je sram izaći među ljude jer…. Svi su pričali da smo se razveli, čudili se „što mi je napravio“, bez srama me ispitivali kada bi me sreli u dućanu ili na cesti. Kao fol brinuli se jesam li ok, gdje sam i što sam. Jesam li se preselila iz stana, ili je on. Žalili me…suosjećali. Hm…
Nekim ljudima u principu bilo je zaista stalo i suosjećali su sa mnom, dok su drugi hranili svoju dušu mojom boli. Pričalo se na sve strane – jbg živimo u takvoj sredini gdje svi u principu vole zabadati nos u tuđe živote preko hrpe govanaca ispred vlastitog praga. Ali, bez obzira na „zabadanje nosa“ puno ljudi poznavalo je njega, a puno ljudi poznavalo  je mene. Tako da je priča i prepričavanja našeg razvoda bilo na pretek. Zujalo mi je u ušima od tih priča i šuškanja kada bi se negdje pojavila (u dućanu ili pekari npr.). Budimo direktniji: bljuvalo mi se od svega toga. Imala sam feeling da samo i isključivo pričaju o tome. Svi. Zato mi je bilo najljepše „sama sa sobom“.

Kako bih izbjegla sve te „susrete“ i pitanja počela sam izbjegavati  bilo kakav doticaj s ljudima. Kroz mjesto gdje živim prolazila sam isključivo na posao i s posla i to jedino u autu.  Nisam više zastajala niti u trgovačke centre, čak niti na svoj lokalni bankomat. Sve sam obavljala kilometrima izvan kruga gdje živim.

Nije mi bilo niti malo lako. Razvela sam se. Bila sam tužna. Povrijeđena. Ljuta. Prošla sam sve faze i promjene raspoloženja. Čak sam se jedno vrijeme osjećala i nesposobnom da imam familiju, zadržim muža i budem kao ostale normalne žene. Bila sam na dnu. Ooo da!! Samo sam cmizdrila… U autu do posla… Na poslu… U vožnji doma. Pa doma. Sutra opet iz početka. I tako danima, mjesecima.. U toku razvoda i nakon razvoda. Sada kada se toga sjetim ne znam od kuda mi uopće tolike količine suza  i gdje sam čuvala tolike rezervoare suznih tekućina! Strašno!

Mučilo me zašto mi je to napravio i često sam se to pitala jesam li ja negdje pogriješila. Zanimalo me je što je to imala ONA /ONE,  a ja ne. Grizlo me je to dugo vremena. Proždiralo. Čak sam mislila kako možda nisam lijepa, privlačna i da je to vjerojatno razlog zašto je imao druge žene. Možda je nešto falilo na mome tijelu: male sise, guzica koja ne stoji kao prije.. Znala sam satima stajati ispred velikog ogledala i promatrati se…. Tražiti nedostatke. Bilo mi je strašno teško. Ježim se kada se svega toga sjetim..

Taj period bio je jedan od težih u mom životu. Fakat je. Moja komunikacija s vanjskim svijetom bila  je preko mobitela. Sate i sate u tom periodu provela sam pričajući na telefon. Vrtjela sam jednu te istu temu, analizirala, plakala… Tražila utjehu od svojih prijateljica. I stalno ponavljala – Što sam Bogu zgriješila da mi je to napravio?
Na ništa se nisam mogla fokusirati, samo na to što mi se dogodilo.
Počela me je mučiti nesanica. Svi su mi nudili kojekakve tablete za smirenje. Međutim, nisam tip od tableta i fakat ih ne volim piti niti kada sam bolesna. Andol  je vrh moje kućne apoteke.
Bila sam rastresena i  loše sam izgledala u tom periodu, kako fizički, tako i psihički. Kako bi se opustila, pa čak i oraspoložila počela sam, uz te svoje kilometarske telefonske razgovore s prijateljicama, pijuckati crnjak i jako mi je godio. Znala sam se onako malo nazujati, čak i nasmijati s frendicom u toku razgovora, pa i lakše zaspati. Otkrila sam „formulu“ opuštanja i ispijanje crnog vina u toku telefonskih razgovora postao je moj ritual. Al fakat ritual.

Čašica vina… Cigareta, prijateljica koja me sluša i razumije s druge strane telefona – postali su moj svakodnevni večernji đir koji je znao trajati satima i satima, pa više nije bila jedna – dvije popijene čaše vina niti pokoja cigareta, nego pola boce vina i do pune kutije popušenih cigara. Znala sam se nacvrckati, prepušiti i pretjerati u svemu tome. Ali meni je to godilo. Lakše sam podnosila bol koja me opsjedala, tugu koja me zajašila na oba ramena i okupirala mi svaku vijugu u mozgu. Jedva sam čekala večer kako bih se ulovila telefona/crnjaka/cigara i oplela po svemu tome satima sve do trenutka kada bi mi sve bilo svejedno i kad bi me složilo za spavanje. I sutra opet iz početka.

Ne znam jeste li to ikada probali: nacvrckati se sami sa sobom doma pričajući satima na telefon?! Pa i nije nešto napeto – u principu je jadno i tužno… Redovno sam si kupovala butelje vina. Znala sam u toku telefonskog razgovora ostati bez cigara.. Takva, na pol pripita, sjedala sam u auto i išla na prvu benzinsku po cigare.. Dno dna. Ali, meni je to tada bio jedini „ispušni ventil“ za tugu i usamljenost koju sam osjećala.  Crnjak. Cigare. Telefon. Sam dragi Bog me čuvao. Hvala mu na tome.
Trajalo je to moje – vino/cigare/telefon u večernjim satima kod kuće  – nekoliko mjeseci i vjerojatno ne bi dobro završilo da slučajno jedan dan nisam otvorila ormarić od kuhinjskog elementa gdje sam odlagala prazne boce. Prizor me šokirao!

Bilo je toliko praznih boca od vina svih mogućih sorti i berbi. Gledala sam u taj „prizor“ i zgadila sam se sama sebi. Nisam mogla vjerovati što radim. Posramila sam se! Jesam li ja to postala večernji alkoholičar, jebote!? Po danu normalna žena, majka, a navečer se treba sašije u crnjaku da se lakše nosi sa svojim problemima i da lakše zaspi! Užas!
Sutra dan sam pokupila sve te boce i bacila ih u kontejner za staklo na Biviju. I gledala sam da li me netko gleda. Fakat me bilo sram same sebe. To je bilo to! I s tim smo tada završili. Butelje više nisam kupovala i problem je bio riješen. Sabrala sam se, trgla  i počela razmišljati:

Što to radiš Ivana moja sama sebi??! Zašto si to radiš? Pogledaj se!!
Neću zaboraviti taj dan. Stajala sam opet ispred ogledala i gledala se, gledala i zainatila se sama sebi!! E nećeš više cviliti!! Nećeš više puzati i biti na dnu!! Nećeš mamicu ti tvoju poljubim!! Daj se probudi i počni živjeti!! Je li on vrijedan ovoga svega? Do kada misliš ubijati samu sebe i dane i noći i cijele vikende  provoditi zatvorena u 4 zida sa čašom vina u ruci, cigarom u ustima i telefonom na uhu?!

I onda sam počela…. Obrnuto od onog što sam radila do tada. Počela sam tulumariti i izlaziti. Uživati u slobodi. Počela sam se smijati i zabavljati. Bilo me je svugdje i na svim mjestima. Organizirala bi si vikend i dobro društvo, izlaske i odličan provod. Skužila sam da me frajeri promatraju, prilaze, traže moju pozornost, uvaljuju mi se, rade sve i svašta da me osvoje i odvedu u krevet. Počela sam se igrati. Počela sam, ono što sam naučila od bivšeg, primjenjivati na muškarce koji su mi ulazili u život. I skužila sam kako mi to super ide. Primjećivala sam signale koje prije nisam. Čitala sam ih lakše nego prije. Radila sam im ono što sam htjela i do granice koju sam ja postavila. A oni su radili ono što sam ja htjela da rade. I to me tako jako zabavljalo da je to bila ludnica!!
U principu, držala sam ih na kratkoj uzici i nije mi baš mogao prići i osvojiti me samo tako kako su oni mislili. Pokušavali su, a ja sam ih pustila do određene granice. Igrala sam se s njima do kada mi se dalo i do kada je mene to zabavljalo. A kada mi se netko svidio testirala sam sve svoje „sposobnosti“ da ga privučem i „dobijem“.  A kada bi skužila da su se zagrijali do te mjere da me počinju daviti – dizala bih sidro i nestajala, prestala se javljati na telefon! Grozna sam bila. Skakutala sam iz poznanstva u poznanstvo… S kave na kavu.. S večere na večeru… Prošetala sam kilometre i kilometre Lungomare hahaahaha!!
U stvari, ja sam bila muško u tim vezama, a oni su bili pičići. I bilo je fora poigrati se s njima onako kako se oni znaju igrati sa ženama. Jebiga. Trebalo mi je to! Htjela sam vidjeti kako to izgleda „s one strane“ kada ti vodiš kolo!!
U tom periodu nisam imala niti previše milosti niti je bilo previše emocija s moje strane. U biti, sve je to bilo površno jer se meni niti nije dalo ići „dalje“ od toga.  Da skratim: dok mi je tip bio zanimljiv bio je u blizini. Kad je postao naporan – izbrisala bih ga iz života. Nemate pojma kako ide lako. Jednostavno bi se prestala javljati. I doviđenja. Bez drame, kaosa i neugodnosti. I nakon nekog vremena i oni popuste i prestanu gnjaviti.

Čak sam probala, kao bivši, izlaziti paralelno s dva tipa. Hendlala sam ta dva frajera nekih mjesec i pol. Olakotna okolnost je bila ta što je jedan od njih radio u Zg i samo je vikendima dolazio doma, dok je ovaj drugi non stop bio tu. Inače, ne bi izdržala duže od tjedan dana jer bi završila na psihijatriji 😉
Finale s njih dvojicom je bilo krajem godine kada sam s jednim provela  Božić, a s drugim dočekala Novu. Toliko su me psihički iscrpile te laži i muljanja, oprez što sam rekla jednom, a što drugom… Jesam li utišala telefon dok sam s jednim, a drugi zove  – nisam jer sam zaboravila pa mobitel zvoni.. Pa onda javljanje, pa muljanje i laganje – a to mi nikako ne ide.. Ma, katastrofa!!! Baš sam se umorila i odlučila da u Novu godinu ulazim „normalna“ i da ću biti isključivo s onim muškarcem za kojeg će me vezati prave emocije. Odlučila sam to čvrsto i povukla sam se se na neko vrijeme.

Fakat sam odlučila biti „dobra“… Jer, bit ću iskrena..zaista se nisam osjećala dobro u svim ovim igrarijama.

To nisam bila ja! To je bila neka aždaja koja je čučala u meni i koju sam morala pustiti van jer bi me progutala u jednom zalogaju!! Morala sam dobiti tu satisfakciju!! Morala sam dobiti priznanje da sam privlačna i lijepa i da se nekome toliko sviđam pa da od sebe radi budalu!! Morala sam sve to proći kako bi dobila ta priznanja – trebala su mi da ojačam i izgradim se u čvršću osobu. A i godila su mi sva ta udvaranja, nježnost i lomljava oko mene, a samo zato da me odvede u krevet! Bilo je i komičnih scena.. Nemate pojma što sve muškarci izvode za dobiti „trofej”. Ajoj meni haha! Iz najveće frajerčine, leoparda – pretvara se u malu mica macu koja prede!! Hahahah!!

Taj „trofej“ kod mene baš i nije bio „osvojiv“ kako si to inače većina frajera percipira. U tom periodu bila sam u svega par lijepih odnosa u kojima sam proživjela nešto lijepo i za pamćenje. S drugima sam se poigravala do određene granice – moje granice! Nikada me nije mogao imati svatko – pa tako ni tada koliko god sam bila okružena frajerima koji su to pokušavali!
Međutim, da rezimiramo: to ipak nisam bila ja! Umorilo me je sve to. Dobila sam zadovoljštinu, samopouzdanje. Postala sam tako jebeno svjesna svog izgleda. Točno sam znala koji su mi aduti i što sve mogu. A to mi je bilo dosta. A muškarci… odjedanput su mi postali jako, jaaako naporni. Hahah, ubit će me sada neki 😉
Odlučila sam biti „dobra“ s početkom Nove i prestati se poigravati jer je došlo vrijeme za to. A i nije mi više bilo interesantno. Smirila sam se. Fakat jesam.

U tom periodu posložile su mi se situacije koje sam dugo čekala, pa sam se odlučila okrenuti puno važnijim stvarima u životu. Nakon dugogodišnje karijere na tv-u pružila mi se prilika za napredovanjem u drugoj firmi. Tu priliku sam objeručke prihvatila. Eee, to mi je trebalo – takva promjena!! Novi život nakon razvoda. Nova godina. Novi posao i veća plaća. Novi ljudi, novo okruženje…  Baš sam bila zadovoljna.
Izlazila sam s prijateljicama onako, na laganini: klopica, cugica, ćakula.. Baš sam bila zadovoljna sa svime i uopće se nisam zamarala što sam sama. Čak mi je ta sloboda pasala… Počela sam voljeti sebe i svoj život.  Vratilo mi se samopouzdanje i osmjeh na lice. Baš sam si dobro izgledala: zadovoljno i sretno i bez sivih oblaka iznad glave..  Napokon 🙂
I taman kada sam si pomislila kako mi je ovakav život taman i da mi nitko ne treba i kako se više nikada neću zaljubiti jer je to nemoguće (jednom voliš i dec it), desio mi se on.. ljubav na prvu definitivno, muškarac koji je ušao u moj život i promijenio ga totalno.. Ušao je u moj život nakon što je to godinu i pol pokušavao, a ja to nisam primjećivala/znala/htjela,  jer sam bila u nekim drugim filmovima. Ali kad je došao i ušao u moj život.. Ušao je zauvijek. Kažu da ti se u životu ništa ne događa slučajno i bez razloga. Tako je naš odnos definitivno imao svrhu.

Naučio me mnogim malim životnim filozofijama i uživanju u sitnicama, kao što je i on puno naučio od mene.. A ja… Ja sam sva iskustva (i dobra i loša), sva znanja iz braka, prevare i povrede iz svojih egzibicija i divljanja, sve sam sažela u toj vezi i naučila opustiti se i totalno predati, voljeti, davati i primati ljubav te biti sigurna i voljena. Zaista se potrudio zadobiti moje povjerenje. I fakat sam mu vjerovala.  Nakon par godina veze, u čiji se staž ubrajala cijela serija prekidanja i mirenja, jer smo oboje bili previše temperamentni, nakon konačnog prekida, totalno sam se povukla u sebe.

Baš u toj vezi počela sam pisati i zapisivati svoja iskustva. U toj sam vezi počela rasti u osobu kakva sam sad: otvorena i direktna, hrabra i iskrena. Uz bivšeg muža naučila sam biti aždaja, a uz ovog muškarca naučila sam kako se opustiti i kome vjerovati, kako biti jednostavna osoba. Naučila sam kako dobiti nešto kad želim, kako se progurati i izboriti za samu sebe i izreći ono što mislim.

Dobila sam ogromno samopouzdanje u toj vezi koje mi je kasnije pomoglo u životu. I zbog toga sam mu neizmjerno zahvalna!

A hvala i svim mojim dragim frendićima koji će se pronaći u ovoj kolumni. Bili ste slatki i naučili ste me da vas zavolim na drugačiji način i počnem razmišljati kao vi!! Bili ste mi predivno iskustvo!! Sada ću ta znanja prenijeti na cure – zaslužile su 🙂

Autor: Ivana Grabar