Draga Ivana …

Knjigu koju sam neki dan kupila od tebe bila mi je preporučena od drage prijateljice, koja me već nebrojeno puta bombardirala određenim stvarima i koja znam da mi želi dobro…. Stvari stoje ovako: Ja sam “ona” jarebica koja ima muškarca koji pripada drugoj ženi. Nije oženjen, nema djecu, al´ to nije ni bitno, jer pripada drugoj i ja sam ta treća spona u tom trokutu. Nije bila moja namjera spetljati se i zaljubiti u tog čovjeka, ali stjecajem okolnosti, jesam. I kajem se zbog puno toga, ali nisam razmišljala globalno nego sebično.
Priča kreće ovako…

Ja sam friško rastavljena žena s curicom od 8 godina, koja živi odvojenim životom od bivšeg muža više od 6 godina. S tom ljubavi sam se pomirila, naravno kao i u većini slučajeva ostaju velike razmirice oko skrbništva i sličnih stvari.
Onda se jedan dan pojavio “on”, sasvim slučajno su “nas” upoznali i “kliknuli” smo od prve. Znala sam da nije slobodan, ali svejedno nisam razmišljala u tom pravcu da se on neće odlučiti i kao sto bi normalni ljudi napravili – ili ostali tamo di jesu ili napravili novi korak ka novoj osobi.

Svejedno, i nakon xy razmirica i “prekida” (jer to nisu prekidi jer mi nismo u vezi) nikada ta osoba nije mogla napraviti korak ka nečemu da primijeni svoj život. Iako znam da sam kriva i s punim pravom priznajem krivicu da sam svijesno povrijedila najprije sebe, pa i nju (iako ne zna), oboje smo svijesno krenuli u nešto što se nije smjelo dogoditi niti trajati skoro 4 godine… Gore spomenuta prijateljica, već me mjesecima naganja i potiče da ostavim “to smeće koje me ne zaslužuje”.

Da zaslužujem bolje, da zaslužujemo nas dvije bolje… osobu koja će nas voljeti, podržavati i biti s nama, a ne pokrivena velom tajne. Potreba je napomenuti da je ta osoba meni napravila i jako puno lijepih stvari… od podrške tijekom razvoda, od suza, plača, boli. Također, bio je uz mene u puno raznih situacija, tako da ja imam toliko oprečnih osjećaja prema njemu… tj. Koliko ga volim toliko me i odbija pomisao da može biti dvoličan….

Ja sam završila tu farsu, pokušala sam i na prijateljski način komunicirati, ali s moje strane ima previše osjećaja. Mislim stvarno da zaslužujem bolje i zaslužujem da i mene netko voli iskreno, da može sa mnom šetati, pričati, spavati, biti u tuzi i veselju…. Ja znam da zaslužujem bolje i neću odustati naći nešto bolje. Ne želim biti broj 2 i “on hold”.

Pogriješila jesam jako, ali nije bila namjera nikoga povrijediti, a pogotovo ne tu curu koja živi u iluziji o njemu. Mislim da ne trebam biti ja TA koja joj treba otvoriti oči, jer vrijeme pokaže jednom sve…ne želim niti njoj niti njemu loše.
Eto….Hvala na čitanju i hvala na knjizi.
Ja znam da sam BILA “jarebica”, ali mislim da postoji i strana tih žena koje vjeruju u tu osobu i njene riječi… i da stvarno nisu sve klasificirane kao otimačice i loše žene. Ljubav ne biraš neki put nego te zadesi onda kad se najmanje nadaš.
Nadam se da nemaš ništa protiv jer sam ti pisala, a ja sam ona suprotna strana o kojoj čovječanstvo nema baš visoko niti dobro mišljenje…. Mi smo oboje krivi sto se to dogodilo, ali te tzv “ljubavnice” uvijek izvuku deblji kraj.
Hvala Bogu završilo je. Hvala Ivana.

Odgovor:

Draga, puno je ovakvih priča žena koje su nakon razvoda uskočile u tuđe krevete.

Mi, razvedene žene s djecom, teško se puštamo nekome lako. Fakat smo oprezne i imamo četvore oči. Povrijeđene smo i prolazimo drame. I tada postajemo, i u većini slučajeva ostajemo, EMOTIVNI INVALIDI. Da, sjebane smo: prestrašene, nepovjerljive, kontrol frikuše, ne vjerujemo svakome… Pazimo na svaki pokret, susret, vezu – kada se i ako se pustimo. Znam – prošla to. Čak i ako nas je bivši ostavio zbog treće osobe imamo taj poriv da se osvećujemo – podsvijesno. Želimo se dokazati same sebi: vidiš, i ja sam poželjna. Ti si mene ostavio zbog nje, a on vara svoju ženu zbog mene..

Kažeš tolike godine… Okej. Ali tolike godine?… Dobila si puno kažeš. Trebalo ti je to. Okej. Slažem se. Proživjela si to što jesi. Makla si se.

Kažeš jarebica. Očigledno te ta riječ i potakla da mi se javiš jer te uvrijedila. A ja sam tu riječ upotrijebila da zamijenim puno ružniju riječ koja počinje sa istim slovom „j“ jer je ljubavnica (samo to) na žalost, koliko god ti mislila da ja sada pričam gluposti i držim ti predavanja. Da. Jeb**ica. Pusti priče i emocije.

Ne mogu ti reći neke stvari, ali vjeruj mi da znam.

Muškarac koji je paralelno u braku (uvijek ima ispriku zašto MORA biti u njemu i uvijek je on taj brižan, pati, on i žena nemaju ništa zajedničko… Skupa su zbog djece, kredita za stan.. njegovih ili njenih roditelja..) i ima jarebicu jer jebiga, mora zadovoljiti svoju maštu, zar ne?

A on je u stvari ŠUPAK koji ti mora složiti svoju „situaciju“ tako kako je složio i opravdati svoj loš brak svojom patnjom, jer da ti kaže kako mu je u braku realno okej, ali mu fali žešćeg seksa, oralnog seksa i adrenalina – jer je žena umorna zbog djece i obaveza kada se njemu „digne“,  sigurno ne bi ušla u tu kombinaciju nego bi mu još paralelno odvalila šamarčinu. Zato na van ide ova, prva priča: patnik, jadnik… Fali mu ljubavi. A na to padaju žene. Pogotovo tek razvedene žene. Vjeruj mi da mu ti nisi bila niti prva niti zadnja. Vrijeme će ti to pokazati. Znam to. NE mislim nego znam.

On je u tom braku iz krivih razloga – puno ih se tako veže. Pa djeca, pa ovo i ono. A tada je teško izaći van iz te vrše. Zajebano. I nakon kratkog vremena skuže prolaznost života u kojem su zaguzili sa ženom koja ih seksualno više ne napinje. A oni jeb*ti moraju. Njima je seks duševna hrana. Ako nema seksa onda je samo zadovoljavanje. Oni su jednostavno takvi. Zato varaju. Ševe dok mogu, a onda su nakon 60 najbolji svojim ženicama. Neke žene znaju – ma osjete žene to… A neke ne stignu niti misliti o njemu i svemu tome.. Ali kad-tad saznaju. Sve se uvijek dozna.

Drago mi je da si se maknula. To je najbolje što si za sebe mogla napraviti.

Odgovor: Hvala ti 🙂 Nisam ni znala za tebe do onog dana kad sam naručila knjigu. Sve ima svoje zašto i zato.

I ima…

Do čitanja i pisanja,

Vaša Ivana :*

Pripremila: Ivana Grabar