Prema kojim kriterijima muškarci stavljaju žene u određene ´foldere´: Ova žena spada u folder za ženidbu, a ova druga spada u folder avantura?
Inspirirana nekim tvojim prethodnim člancima, želim s tobom podijeliti svoju neobičnu priču. Želim da znaš koje mi se pitanje mota po glavi godinama, a kad su ljubavni odnosi u pitanju: „Što ona ima, a da ja nemam?“
Ukratko… Zadovoljna sam svojim životom i uživam u svakoj sekundi istoga. Trebalo mi je 2 prethodne godine da teškim radom dođem do tog blagostanja. Imam osjećaj da sam se u zadnjih godinu dana bas posložila. Volim svoj posao (obožavam), volim ljude s kojima radim, volim svoju malu obitelj i volim sebe (znam se često prepoznati u tvojim opisima). Međutim, jedan dio te bajke je onako malo maglovit, rekla bih.
Ljubavni život mi je totalna nepoznanica. Moji odnosi s muškarcima imaju isti početak i kraj.
Početak je taj da sam mu navodno zanimljiva, družimo se, poseksamo se i onda totalno poludi za mnom, ali me strpa u svoja 4 zida i to im je dovoljno (godinama bi mogli biti u takvom odnosu-muškarci; gdje ih nitko ne tlači niti išta pita, a redovno imaju dobar seks-logično). Na kraju ga ja odjebem, jer me počne izluđivati ta njegova ne briga za mene, koja mi na početku ne bi smetala, ali nakon nekog vremena počnem šizit. Onda se ubijam mislima kako sam odmah na početku trebala reći nešto, a znam da sam rekla da vjerojatno ne bi dogurali niti do slijedećeg spoja.
Dakako ne radi se čak ni o pravim vezama, već o nekim neobaveznim avanturama. Ja sam ti ona cura; seksi, pametna, zabavna, vrijedna, komunikativna i puna života i ljubavi za druge, a i dobra sam osoba. Mnogo puta su mi govorili da sam i predobra, ali nikog nemam. Imam za u krevet da, imam za zabavu, avanturu kada god poželim, ali umorila sam se od toga da sam svima „super zabavna seksi hot treba“, ali ne za stalno, ne za vezu, ne za zajedničke šetnje, kino, ne za svaki dan i ne za budućnost.
Ulazim u odnose neobavezno, opuštena sam, ne kalkuliram i ne razmišljam o nikakvim zajedničkim planovima. Znači, ulazim u odnos flegma kompletno i ne opterećena, no nekako se desi da mi se bas taj neki tip svidi, ali on ne želi mene. Ups, želi me da, ali onda kada on to želi. I želi me na način „ako pristanem super, ako ne isto ok“. Kako bih ja rekla ja sam „djevojka za ponekad“ i uvijek sam svima ta djevojka.
Znala bih sate, kada ne bih imala šta raditi, provesti na fejsu gledajući u profile bivših cura tih muškaraca, piljiti u slike i pitati se „što do vraga ona ima?“, čime ga je osvojila, kako je uspjela, možda zbog ovog, možda zbog onog, ali odgovora nigdje.
Čime je zaslužila počasnu profilnu sliku s njime, ručak kod njegove mame, poruku za dobro jutro i putovanje za godišnjicu.
Mlada sam znam, život je preda mnom i veselim mu se, ali s obzirom da sam razradila dosta područja svog života, htjela bih odgovore na ovu, meni najmisteriozniju sferu života.
Zbog čega me nitko ne želi za svoju djevojku? Zbog čega sam ja uvijek cura za zabavu? Zbog čega se nitko ne zaljubljuje u mene? Zašto ja nisam ta koju bi ponosno držali za ruku gradom, a ona prije mene je bila adekvatna za to? Da li ti dečki imaju grešku ili ju ja imam, a ne vidim je?
Govorim o mladim slobodnim dečkima, nemam fetiš na oženjene/zauzete. Da li se na samom početku odnosa priča o tome tko šta želi od odnosa ili to dođe spontano kasnije? … Apsolutno svaki moj odnos završi krahom i uvijek sam ja ta povrijeđena. I nitko se ne trudi oko mene, nitko ni ne poželi da ostanem. Voljela bih osjetiti kako nekom pripadam, kako me netko jedva čeka vidjeti zbog mene, a ne zbog odličnog seksa ili mog seksi tijela. Voljela bih da netko spozna ono šta ja znam o sebi. A to je da sam toliko puna ljubavi, a opet toliko sama da ljubav nemam podijeliti s kime. Zar niti jedan muškarac kojeg sam srela do sad ne želi ili nije htio iskusiti moju ljubav, već im je dovoljno samo to u krevetu, pa do slijedećeg puta? A taman onda kad se pomirim s činjenicom da je vjerojatno emotivno hendikepiran između tih naših „puteva“, naiđe na neku njemu posebnu curu i totalno se zaljubi i ode s njom?
Strah me više i ulaziti u bilo kakve odnose jer završavaju isto! Kažem ti Ivana, copy paste. Želim čuti kako se to radi? Kako žene dobiju što žele? Jel´ one imaju neke posebne moći ili su samo to što jesu, pa su imale sreće naići na nekog tko to obožava kod njih?
Ne želim više slušati: „Ajme, ti nemaš dečka?!“ Pa kako to? Zar je to moguće?“, a najtužnije od svega što me to ne pitaju babe ili susjede, kao što to inače biva, nego me pitaju dečki, mladi i slobodni, koji se ne mogu načudit tome kako nikog nemam, a ironija je to što me niti oni sami ne žele za svoju curu, a uporno se čude činjenici da sam slobodna. Uvijek sam svima super, divna, krasna … Ali uvijek za nekog drugog.
Želim čuti neko objektivno mišljenje jer od mojih frendica neću čuti ništa što već ne znam.
Želim znati po kojim kriterijima muškarci stavljaju žene u određene, kako ih ja volim zvati tzv. „foldere“: Ova žena spada u ‘folder za ženidbu’, a ova druga spada u ‘folder avantura’.
Logično mi je da muškarac polugolu, prostu, koketnu ženu stavlja u ovaj drugi folder u tom trenutku, ali zašto mene, koja apsolutno nikakvim vanjskim čimbenicima ne odašiljem signale ‘za avanturu’, uporno guraju u taj koš? Da li je to zbog nečeg što oni trenutno traže, pa prema tome biraju, ili zbilja ta određena žena u njima probudi nešto ili ne probudi? Da li to zaključuju na prvi pogled ili ih s vremenom krcaju unutra.
Imam osjećaj da je nekim ženama tako lako na tom području, krenu u odnos, zaljube se i veza je tu. A ja kao tudum onako gledam sa strane, što se tu dogodilo? Ja ne mogu ući u nijednu vezu, a ona hop prekinula pred 2 mjeseca i evo je opet cvijeta od ljubavi. Ne znam da li postoje odgovori na ova moja silna pitanja, ali htjela sam to podijeliti s tobom. Pratim te i sviđaju mi se tvoje kolumne, divna si Ivana. Ma znaš šta, nije ne ni briga hoćeš li odgovoriti na ovo sve moje, možda te poneka moja rečenica ili pitanje inspirira u nekom trenutku pa ću se prepoznati negdje između redaka u tvom članku 🙂
Puno pozdrava i ljubavi ti šaljem.
- Tekst: Čitateljica
- Foto: Pixabay.com
- Tekst pripremila: Ivana Grabar
- Kontakt: ivana@pinkpen.com.hr
Voljela bih da Ivana napise kolumnu kao reakciju na ovo pismo. Bilo bi odlično i poučno.
Puno pozdrava
Budem Aida 🙂
Ovo bi trebalo upitati muški rod. Isključivo. Mi možemo samo nagađati. Ja sam recimo onaj drugi folder žena i mogu ti odmah reći da smo zaista drugačije. Prvo svega za mene riječi odnos i neobavezno nikako nebi stajale u istoj rečenici osim ako se radi o nekom prijateljevanju. Krevet, zabava, avantura … to uopće nisu moje ,ni rječi, ni misli ni dijela nikada.
Vjerujem da izgledaš tako kako si rekla, vidim da imaš u glavi i vidim da si iskrena i dobra osoba .,.. i ja sam isto sve to. !!
No međutim……