Kad sam shvatila da trebam usrećiti sebe, a ne druge oko sebe – sve se samo posložilo.

“Bok Ivana! Javljam vam se nakon skoro dvije godine… Pratila sam vas od svog razvoda od kojeg je prošlo dvije i pol godine.

Prošla sam sve faze…, od tugovanja, depresije, osjećaja da si izgubio rat, ljude koji su dijelili savjete šakom i kapom, a u biti su (danas to znam) likovali, od “zaljubljivanja” u prvu osobu koja mi je dala pažnju i još bržeg odljubljivanja.. Sto muka u glavi… Što ću i kako ću sama sa dvoje djece, osjećaja odbacivanja društva jer eto, sad sam etiketirana. Ali kažem prošla sam.
Danas dvije i pol´ godine nakon… Nema sretnije žene od mene! Sve se nekako posložilo. Djeca su super, rastu.. Navikli su se na malo drugačiji život i to po mom mišljenju jako dobro…
A ja?

Ja sam 7 mjeseci u vezi sa čovjekom koji me voli kako nitko nije nikada i obrnuto. Rastavljen je, otac dvoje djece. Oboje smo prošli sličnu priču. Poznajemo se od ranije. I sad kad gledamo na prošlost vidimo to kao pripremu za ono što nas je čekalo… Vidimo to kao pripremu da prođemo kroz vrtlog da bi danas bili bolji i kvalitetniji ljudi i da bi mogli voljeli svom dušom i tijelom.

Ljubav i sreća su došle kad sam odlučila živjeti po svom, kad sam prestala slušati druge kako bi trebala živjeti i kad sam počela živjeti onako kako ja želim, raditi što ja želim. Kad sam shvatila da trebam usrećiti sebe, a ne druge oko sebe sve se samo posložilo.

Hvala Vam na svim predivnim tekstovima. Puno sam iz njih naučila.”

Čitateljica.

• Tekst: Čitateljica
• Tekst pripremila: Ivana Grabar
• Foto: ilustracija Pixabay