Baš bih rado popričao s tobom da vidim u očima tu snagu koja te gura naprijed. Ja sam totalno izgubio vjeru u ljubav. Vrati mi nadu u život i vjeru u ljubav

Ivana imam problem. Čitam tekstove na tvojoj stranici i plačem. Kao da čitam svoj život. Kako i koliko vremena treba da ozdravi srce i da duša da nađe mira. Zaljubio sam se u tu ženu. Zašto? Bila je tu kad je najviše trebalo. Ljubovali smo dok sam bio još u braku. Iskreno, taj je brak bio u rasulu i ne znam što sam tražio u njemu…. A ona… Ona je bila tu kad sam doživio infarkt, ona je bila uz mene nakon što mi je umro otac…. Bilo je to jedino razdoblje u mom životu kada sam osjetio da je nekome stvarno stalo do mene.

Kako je vrijeme odmicalo ona se počela udaljavati od mene. U međuvremenu sam se i razveo i oporavio od infarkta… gubitka roditelja i taman kada smo mogli predahnuti od tuge i problema, ona se odmakla od mene. Izgovor joj je bio posao. Puno posla. Opravdanje je da ima previše obaveza.

Volim je i pokušavam joj objasniti da su posao i život dvije različite stvari. Obećavala mi je brda i doline. Ništa od toga nije bilo bitno, jer ja sam se zaljubio u nju do ušiju i nazad. Veza ne funkcionira već neko vrijeme. Ja se ne mogu odvojiti od misli na nju… od misli na to koliko je volim… Spasila me je, pomogla mi i sad na kraju jednostavno sve želi zaboraviti.

Trudim se vratiti vezu u normalu, ali ona je sve dalje i dalje od mene. Ne znam da li ima nekoga. Iskreno, ne želim niti istraživati. Želio bih stati svemu tome na kraj, ali tu dolazi taj “ali kakav kraj?”

Ne želim prekinut s njom, a ne želim niti ovakvu vezu. Kako da riješim ovo?

Nisam neki tip koji sad i zbog toga vrijeme provodi po kafićima i lovi komade. Prijatelji? Ah, oni imaju svoje živote, obitelji, brige i probleme.. Još im samo ja falim. Nemam s kime otvoreno popričati o tome. S kim god da krenem u priču uvijek mi odgovori isto: –  Što ti to treba. I naravno, nakon toga odu. Eto. A onda ja opet ostanem sam i kuda da krenem? Ne mogu se pokrenut. Ne znam kako. Ne znam kud?

Oženio sam se jako mlad. Djeca su već odrasla. Krive me za sve: mama, bivša žena, djeca pa evo sada i ona. Uvijek sam bio s nekim. I tako sad ostadoh sam.

Tvoje priče su čudo! Odakle ti uopće ta snaga? Baš bih rado popričao s tobom da vidim u očima tu snagu koja te gura naprijed. Ja sam totalno izgubio vjeru u ljubav. Vrati mi nadu u život i vjeru u ljubav.

• Pripremila: Ivana Grabar
• Tekst: Čitatelj (ime i prezime poznato redakciji)
• Foto: Pixabay.com

Pismo čitatelja možete poslati na e-mail: ivana@pinkpen.com.hr