U ovih 7 godina samoće, nisam sjedio skrštenih ruku. Pokušavao sam upoznavati nove ljude. Pokušavao sam upoznati tog nekog posebnog. Međutim, ne ide i ne ide 

Tako sam eto došao na ideju da i ja vama napišem par riječi. Neki dan pričam s frendicom – vječna tema.. jel, takvi odnosi.. ljubav.. postojanje.. ne imanje.. i sve između.. I pita ona mene, kad si zadnji put bio sa ženom? Ok, intimno, ali i emotivno. 7 godina, velim ja.

Prva reakcija na to je bila – smijeh. Ti me zezaš! 7 godina?? Ne, ne zezam te. Stvarno je toliko.. Što je u tome toliko neobično, smiješno? Pa, veli ona, po meni, nemoguće je da zdrav, normalan muškarac (što god to da značilo), nema sedam godina nikakve odnose. I tako smo pričali.. Objasnio sam joj situaciju, pa ću i vama.

Naime, zanima me vaše mišljenje. Istina je, već sedam godina sam sam, a ni ta zadnja veza nije bila, kako ja to volim reći, punog profila. Bio sam naime, „treći kotač“, naivno se nadajući da će se stvari dobro završiti. Međutim, kako to već biva sa viškovima, otpadnu.

Nekoliko godina sam tako bio proveo s tom ženom, koja je bila u vezi, navodno lošoj, a ja se bio zaljubio i zavolio je. I htio sam vidjeti makar i tračak nade u svemu tome.. No međutim, to se nije desilo, bar ne po mene. Ona je danas udana, za tog čovjeka. Imaju dvoje djece. Mi se ponekad čujemo, onako.., kao, frendovski, ali više nema…onoga, što god to da je bilo. No to nije zapravo priča koju sam vam želio ispričati.

U ovih 7 godina samoće, nisam sjedio skrštenih ruku.. Kao ni prije nego što sam nju upoznao. Pokušavao sam, koliko god sam mogao i prilike mi dozvoljavale, da upoznajem nove ljude i upoznam nekog „tog posebnog“. Međutim, ne ide i ne ide.

Po prirodi sam introvert, pomalo stidljiv, tih, povučen. Tu sad mogu vama napisati stranice i stranica ali da se nekim čudom nađemo u nekom društvu, uglavnom bih šutio i slušao i samo gledao kako da nestanem, a vi me vjerojatno ne bi ni primijetili. O tome se upravo i radi. Imam osjećaj, i to već dugo, da me nitko ne primjećuje.. Osjećam se stvarno kao nevidljiv. Dobro, ne mogu reći da sam neka pojava tipa Ronaldo ili.. Brad Pitt, ali neskromno mislim da imam nekih fizičkih kvaliteta koje bi se možda nekome i dopale. Trenutno imam viška vremena jer nemam stalni posao pa ni stalne prihode, snalazim se kako znam i za sad mi ništa ne nedostaje. Nije uvijek bilo tako, većinu života sam zarađivao i to jako dobro.

Želim vjerovati da upravo ta materijalna slabija strana koja je sad, nije uzrokom moje neprivlačnosti, ok, ženama. Naglasio sam ženama, jer počinjem razmišljati, iako me seksualno privlače žene, da ljubav ne bih odbio da mi se pojavi i u nekom drugom obliku. Do sada sam pokušavao upoznavanja koristeći svu blagodat modernih tehnologija i vremena, kako mnogi ljudi baš i nemaju puno slobodnog vremena, online upoznavanje kao prvi korak bi bilo ok, no ni tu nisam daleko došao. Najviše bi bilo date ili dva uživo, treći date s istom osobom se više ne bi desio.

Prijatelji koji me znaju dugo, kažu da im nije jasno, da sam dobra osoba i da skroz prihvatljvo izgledam. I ne, nemam visoke kriterije što se odabira tiče. Mislim da sam vrlo fleksibilan kod osobe koju bih želio upoznati. Za kojih mjesec i nešto ću napuniti 50 godina. Kad pogledam unatrag, prije recimo 25 godina, nisam baš zamišljao da ću svoju zrelost dočekati ovako sam, s toliko problema da nekog upoznam i zadržim, da nekome budem zanimljiv.

Postaje mi prilično frustrirajuće, vidjevši sve te ljude oko nas: po gradu, na ulici, svugdje.. i misliti, pa do vraga, zar baš nitko od tih ljudi ne želi niti probati sa mnom? Makar da me upozna? Vele mi ljudi: moraš izlaziti! Izlaziti? Kud da izlazim? Ja sa skoro 50! Da visim po klubovima i barovima, to nisam nikad volio niti radio.. Više sam kućni tip. Da i nekog upoznam tako.. partijanerica koja isto ide stalno po vani.. Mislim da ne bi baš bili kompatibilni. Godine mi nisu nikad bile problem u smislu da se nisam nikad osjećao staro, ali sad, kad se bliži ta neka okrugla brojka… počinjem sve više o tome razmišljati: Šta dalje?

50 godina …. To je ono, nisi još starac, imaš u sebi još želja i ideja, ..ali brojka je tu..  Sjede u kosi (koju još imam), a i primijeti se, iako sam mladolikog izgleda, tako kažu. E sad vas ja pitam, ako ste došli do ovdje i čitali sve, hvala vam puno i svaka čast, uglavnom, što mislite? Što krivo radim? Ili šta da uradim? Kako da povećam šanse, da malo te životne sreće dođe i do mene, da konačno upoznam nekoga trajnog?

Hvala još jednom,

Tomislav

• Tekst napisao: Čitatelj (ime i prezime poznato urednici portala)
• Tekst uredila i pripremila: Ivana Grabar
• Kontakt za rubriku PISMA ČITATELJA: marketing@pinkpen.com.hr 
• Naslovna fotografija: Pixabay.com