Predivna i uređena šetnica Carmen Sylve kroz šumu iznad Opatije. Šetnica s pričom …

Živim u okolici Opatije punih 27 godina i do sada sam se uvijek šetala šetnicom uz more Lungomare. Volim šetati i uživati na svježem zraku, a danas sam po prvi puta prošla stazom Carmen Sylve i oduševila se! Šetnica je kroz šumu iznad Opatije, stazica je uređena, po putu su postavljeni putokazi, informacije, kao i klupice za odmor 🙂

Ovom turom me provela prijateljica koja je rođena Opatijka i često je sa svojim roditeljima šetala ovom stazom. Nisam mogla odoljet,i a da vam ne donesem priču koju sam i ja čula ranije, ali tek sam je danas povezala s ovom stazom kroz šumu. Priču o Carmen Sylva 🙂

Kako je šetalište nastalo: priča o izgubljenom kralju i lukavom županu

Rumunjski kralj Karlo, gost vile Amalia, izgubio se jednom zgodom za svog svakodnevnog jahanja u šumi negdje pod Veprincem (vjerojatno 1896., tijekom svog prvog boravka u Opatiji). Bijesan, drugoga je jutra otišao ravno kotarskom glavaru, barunu Arturu von Schmidt-Zabiérowu, po objašnjenje zašto putovi nisu uređeni i označeni. Kada se lukavi Zabiérow diskretno potužio da za te stvari nema novaca, Karlo je galantno položio na stol popriličnu svotu koja bi imala poslužiti toj svrsi. Novac je dobro utrošen: šetalište je dovršeno 1901. godine.

Schmidt-Zabiérow, pasionirani lovac na šljuke, bjeloglave supove i dupine, stanovao je inače u kući koju mu je pored današnje gradske Vijećnice projektirao Karl Seidl, a pokopan je u obiteljskoj grobnici na voloskom groblju, zajedno s ocem, zemaljskim poglavarom Koruške.

Mala fortica i stijena kraljice Elizabete

Karl Eitel Friedrich von Hohenzollern-Sigmaringen (1839.-1914.) postao je 1866. rumunjskim knezom, a 1881. i kraljem, uzevši ime Karlo I. U Opatiju je prvi puta došao travnja 1896. i odsjeo u vili Angiolina zajedno sa svojom ženom, Elizabetom (1843.-1916.), glazbenicom, slikaricom i književnicom znanom i pod pseudonimom Carmen Sylva. Rumunjski će kraljevski par biti redoviti posjetitelj Opatije, sve do smrti Karla 1914. Elizabeta, rođenjem princeza zu Wied, prijateljica svoje imenjakinje, austrijske carice, nadživjet će svoga muža samo za dvije godine.

U austrijska vremena, dva su opatijska šetališta nosila ime po rumunjskom kralju – König-Carol-Waldweg i König-Carol-Promenade. Poslije Drugog svjetskog rata, šumsko je šetalište preimenovano u Zora, po društvu i zgradi koji su od 1889. do danas igrali značajnu ulogu, najprije u jačanju narodnjačkog duha a kasnije u društvenom i kulturnom životu Opatije.

Potkraj XX. stoljeća, šetnica je preimenovana u Carmen Sylva, po rumunjskoj kraljici i ženi glavnog sponzora uređenja šetališta.

Mala fortica, kako je svi u ovom kraju zovu, vidikovac je izgrađen na Stijeni kraljice Elizabete. Ploču s natpisom Carmen Sylva Ruhe, pak, valja tražiti nad kamenom klupicom ispod vidikovca. Izgleda da je negdje u neposrednoj blizni postojala i “Goetheova klupa”, ali se ona može naći još samo u starim vodičima. Nije isključeno da je stajala na maloj uzvisini iza prvog zavoja puta, odmah nakon napuštanja Male fortice. Ovdje je na stijeni još uvijek vidljiv trag ploče na kojoj su možda stajali uklesani Goetheovi stihovi:

Ako Ti se u glavi  i u srcu vrti,
Za Te nema bolje stvari!
Jer ne zavređuje nista osim smrti
Tko za ljubav i lutanje već ne mari.

Vela ravan

Na ovoj zaravni, gdje livada djeci služi za igralište, nedavno je obnovljen francuski natpis u stijeni, koji bi imao veličati kvalitete rumunjske kraljice Elizabete:

Svagda i za sve dobre i prijatelje.
Siromašni je poznaju darežljivu,
patnicima ublažuje rane,
umijeću umjetnosti prava je kraljica.
Njena su dijela pravi dokaz toga.
Lijepo i plemenito izdvaja njene čini.
Njeno ime u daljini ponavlja jeka,
pronaći ćete ga na ovom mjestu počinka.

Očigledno, zlatna su slova nekada imala i drugom bojom istaknuta slova imena Elizabete, ali to danas više nije prepoznatljivo.

Vela fortica i Opatija kao terensko lječilište

U blizini naselja Varljeni podignuta je na 180 metara nadmorske visine “Vela fortica” (Zorin vrh ili Aurora-Höhe). U neposrednoj blizini 1904. je otvorena i gostionica.

Zahvaljujući planovima bavarskog liječnika Maxa Josepha Örtela, opatijske su šumske staze bile precizno izmjerene, s označenim desetminutnim udaljenostima i klupama za predah. Šumsko šetalište kralja Karla u vodičima je označavano kao “Put I. i II. reda”, što je značilo da se šetač kreće po ravnom ili uz manji nagib, a ukupna dužina hoda procijenjena je na oko sat i pol.

Profesor interne medicine Max Jospeh Örtel (1835.-1897.), izumitelj laringostroboskopa i otkrivač spora difterije, boravio je više puta u Opatiji i objavljivao radove kojima je ustoličio Opatiju kao “terensko lječilište” (Terrain-Curort).