Ona je jedna od onih žena koja me posebno dotakla i ostavila trag

Ona je žena koju dugo i dobro poznajem. Ona je jedna od onih žena koje su obilježile moj život i u njemu ostavile neizbrisivi trag. Ona je moja dugogodišnja prijateljica, a u posljednjih nekoliko mjeseci i poslovna partnerica, a to je već jedan viši livel kada je Sanja Markušić u pitanju.

Pitate se zašto? Sad ću vam pojasniti.

Dakle, nas dvije smo se pronašle i u privatnim i u poslovnim stranama života, jedino što moram priznati kako ju je za prijateljicu puno lakše imati nego za poslovnog partnera. Ali eto, za sada mi i taj poslovni dio jako dobro ide 🙂

Sanja je mlada poslovna žena, posložena i u detalj organizirana. Točno zna što želi, što je plan i krajnji cilj, a od suradnika očekuje full angažman, originalne ideje i vrhunske rezultate, ali istom mjerom i vraća, pa ukoliko se dobro uskladite u realizaciji poslovnih ideja i pratite dogovorene stavke – suradnja s njom biti će prava pjesma. Iz iskustva govorim 😉

Sanju izuzetno cijenim kao osobu i pravog prijatelja. Čovjek je prije svega. Ono što fascinira kod nje je predanost poslu, stručnost i profesionalnost. Žena je završila dva fakulteta i magisterij MBA u Madridu. Govori nekoliko stranih jezika (čak niti ja ne znam koliko točno), a s druge strane je toliko jednostavna, transparentna, ne napuhana i na zemlji. To me kod nje fascinira. Jednostavnost, srčanost, radnik je, a u svemu tome ima granicu i zna se opustiti i zabaviti.

Sanja, koliko se dugo vremena nas dvije uopće poznajemo?

Preko 15-ak godina mislim jer smo se upoznale dok sam kratko radila na Kanalu Ri, 1999.godine kada sam vodila jednu emisiju.

Baš ti hvala na lijepim riječima u uvodu, ja sebe ne bih nikad tako uspjela opisati. No, isto bih ja mogla reći i za tebe – zato se valjda slažemo jer smo slične. Što na umu, to na drumu, pa tko preživi. 🙂

Završila si dva fakulteta i magisterij. Zašto dva, pobogu 🙂

Oduvijek sam htjela studirati na američkom fakultetu ali potrefilo se, eto, rat u vrijeme mog odlaska na fakultet.. Rekla sam sebi tada: kad-tad.. I jesam, jedno desetak godina kasnije, radeći paralelno dva, čak i tri posla da bih si mogla platiti školarinu na privatnom američkom fakultetu.

Koliko uopće stranih jezika govoriš?

Ne onoliko koliko bih željela 🙂 Engleski kao materinji, talijanski na sve načine (rukama i nogama), njemački kad baš moram, španjolski za ljubav (ali nažalost nemam prilike gotovo nikad..)

Karijeru si započela na mediju? Kako je tekao tvoj put?

Kad sam kao dijete s 18 godina došla u Zagreb, na studij politologije, odmah sam se zaposlila kao honorarni novinar na Radiju 101. I sa njima prošla sve one burne promjene u to vrijeme. Prošla sam otada gotovo sve medije: radio, TV (radila sam u produkciji prvog TV realityja na Novoj TV), magazin (Nacional), dnevne novine (Republika); veliku svjetsku agenciju (bila sam glavni engleski korespondent za Agence France Presse (AFP), francusku agenciju u Zagrebu). Potom sam se prebacila na „online formate“, online publishing, samouka sam u svim online formama i alatima: WordPress sam naučila iz inata jer sam morala shvatiti kako funkcionira taj blogging sustav. Pa sam, prije 5-6 godina pokrenula wine & dine blog na engleskom jeziku koji je promovirao istarsku wine & dine scenu; pisala sam tekstove izvorno na engleskom jeziku, feedback je bio izvrstan, ali sam odustala jer nitko nije prepoznao potencijal takvog web sitea (a ja sam ga radila iz hobija).

Iz novinarstva je nekako logično slijedio put u „pijarovske“ vode (PR),  potom su došli marketing i prodaja: u Zagrebu, Rijeci i Opatiji – različite branše od telekoma, poslovnih nagrada, maloprodaje, turizma. Takva, nekima neshvatljiva, kombinacija iskustva je u stvari, za mene, bila izuzetno korisna jer sam ovladala različitim industrijama i segmentima poslovanja. Vrlo brzo se prilagodim novoj „branši“: odmah uočavam i najsitnije detalje, nedostatke, vidim prostor za napredak, kako nešto poboljšati, promijeniti, dignuti na viši nivo. Moj način razmišljanja je uvijek „big picture“: na sve što radim, gledam s vrlo širokom perspektivom, kako se tko, što uklapa u sliku. Ljudima u okolini se zato često činim prebrza, ispred vremena, ali se vrlo brzo ispostavi da su moje ideje bile dobro usmjerene.

Sada si s mamom, doktoricom Jadrankom Markušić u zajedničkom, obiteljskom biznisu. Direktorica si Poliklinike Markušić u Opatiji. Što točno sada radiš?

Posljednje dvije godine vodim Polikliniku Markušić u smislu upravljanja cijelim poslom, vodim financije i administraciju, prodaju, marketing, nabavu, ljudske resurse – dakle, sve osim medicinskih postupaka za koje nisam ni educirana. Ukratko, mama se sada bavi „samo“ medicinom, a ja svim ostalim – i to je dobra kombinacija. Pored poliklinike, bavim se i uvozom, te distribucijom medicinskih proizvoda: Genosys dermokozmetika nam je primarna jer smo postali edukator za Genosys microneedling tretmane u Hrvatskoj.

Kako je raditi u obiteljskoj firmi? Jel´moraš baš svaki dan doći na posao? (nemoj me ubit – šalim se)

Na početku je bilo jako teško: klasična borba između roditelja („starog“ načina razmišljanja) i djece (novih ideja, želja za širenjem, modernih tendencija). No kad smo prebrodili te početne nesuglasice, svatko se fokusirao na svoj dio posla: mama i brat na medicinu, ja na sve ostalo. A mama mi danas zna reći: „Znaš, bila si u pravu, nisam te shvaćala onda niti sam shvaćala gdje to sve vodi ali situacije su pokazale da si bila u pravu“. I to mi je drago čuti…

Ne moram istina doći svaki dan na posao, taj dio je fleksibilan ali ja u pravilu ostajem nakon svih i radim u dane kad svi drugi odmaraju. A posao nosim kući, u glavi, dolaze ideje kako nešto riješiti, poboljšati, popraviti…

Majka i brat su vrlo cijenjeni liječnici, čak je i tata liječnik u mirovini, a ti si iz branše biznisa, marketinga i PR-a. Kako je raditi u i sa liječničkom familijom? Kako uopće mama i kći funkcioniraju u zajedničkom poslu? Znate li se sporječkati, kao kad ste doma? Tko koga sluša?

Tko koga sluša? Nitko nikoga! Šalim se, naravno, ali bude svakakvih situacija. Dolazim iz familije 3 generacije liječnika, a ja sam u marketingu/promociji/medijima. Pa sad, kako je meni s njima ili njima sa mnom – ovisno o tome koga se pita! Mama i ja sad funkcioniramo odlično: nakon što sam posložila poslovanje, protokole i procedure, sada joj je užitak raditi jer se može baviti isključivo medicinom (ona je 20 godina vodila posao sama), i to anti-aging medicinom koju ona doista voli, a najveća joj je prednost taj njezin holistički pristup.

Brat je pak „kirurški“ orijentiran: on voli rezati, šivati, podizati – što je logično jer je njegova specijalizacija oftalmolgija, ponajprije kirurški zahvati na stražnjem dijelu oka. U Poliklinici je Vedran zadužen za blefaroplastiku (uklanjanje viška kože s gornjih i/ili donjih kapaka i rezultati su mu doista tako precizni i lijepi), iznimno je vješt u nekirurškom liftingu mezonitima i punjenju usnica filerima.

Znam da nije lako, ali vas je isto tako jako simpatično za vidjeti. Vaša Poliklinika odaje jednu toplinu i ugodu, profesionalnost i sigurnost. Tvoja je mama dugo godina imala ordinaciju u Opatiji gdje je sada poliklinika i izuzetno je cijenjeni dermatolog. Međutim, mislim da si ti unijela frišku krv svojim dolaskom i neke novitete. O čemu se točno radi?

Kao prvo, donijela sam marketinško-ekonomski pogled na medicinu, što je medicinarima dosta strano. Donijela sam potom nove, suvremene standarde poslovanja koji su možda neobični za tako malu tvrtku ali i za medicinsku branšu uopće. Postavila sam standardna operativna pravila – SOP; koja sam, inače „povukla“ iz turističkog sektora u kojem sve ozbiljne hotelske kuće imaju SOP-jeve po kojima rade.

Dali smo novi smjer razvoju Poliklinike Markušić prema anti-aging dermatologiji koju moja mama doduše radi sve ove godine, ali je tek mojim dolaskom krenula veća promocija. Shvatila sam njezin koncept anti-aginga: lijepa i zdrava koža je kombinacija profesionalnih tretmana + ciljanje specifične kućne njege + ciljane suplementacija (vitamini, minerali) kojima kožu hranimo iznutra. Sve mi je to imalo savršenog smisla.

Napravili smo anti-aging protokole za sve postupke i procedure, uveli smo obaveznu anti-aging konzultaciju kao prvi korak u izradi osobnog programa pomlađivanja za svakog pacijenta. Investirali smo u suvremenu tehnologiju i aparate – prvi u regiji smo uveli Venus Legacy multipolarnu radiofrekvenciju za lifting kože i oblikovanja tijela; sada smo prvi uveli nano-frakcijsku radiofrekvenciju Venus Viva za rejuvenaciju kože, uklanjanje bora, ožiljaka i pigmentacija (učinak je poput laserskog tretmana ali uz puno brži oporavak).

Među prvima u Hrvatskoj smo počeli raditi nekirurški lifting lica mezonitima i imamo sjajne rezultate. Genosys microneedling tretmane smo također prvi početi raditi u Hrvatskoj, evo postali smo i edukativni centar za tu tehniku, isto s odličnim rezultatima. Evo ti jedna crtica na temu kako nas dvije funkcioniramo: kada je pročitala sastav Genosys ampula, koje su u osnovi bogati hijaluronom, nanon-peptidima i biljnim matičnim stanicama, mama se toliko oduševila kombinacijom sastojaka da mi je „dala zadatak“: Nabavi te proizvode!

A ja, uporna kakva jesam, sjela sam na telefon i e-mail: put je išao preko Brussela, do Seula i natrag do Beograda.

Posložili smo i uveli novu, specifičnu i vrlo ciljanu anti-aging njegu: najučinkovitiju dermokozmetiku s aktivnim sastojcima koja će produljiti učinak profesionalnih tretmana.

Tako da, bez ustručavanja, mogu reći da radimo prema svjetskim medicinskim standardima, sa proizvodima i tehnikama koji su trenutno top u svijetu anti-aging dermatologije i estetske medicine. Ne zaostajemo ni koraka, a u to smo se osobno uvjerile ove godine tijekom boravka na najvećem anti-aging kongresu u Monte Carlu u travnju. Naši pacijenti mogu biti sigurni da se razina i kvaliteta usluge, tehnike i tretmani koje radimo u Poliklinici izvode u skladu sa svim svjetskim medicinskim trendovima i standardima.

Danas se nažalost ne radi na taj način, posebno u estetskoj medicini i dermatologiji u koju se svi guraju, svi se njome bave, pa čak i brojne struke koje uopće nisu medicinske.

Kakva si privatno? Što radiš kada ne radiš?

Privatno moram naučiti kako ne raditi ništa i opustiti se. Proces učenja je u tijeku 🙂 Dobila sam knjigu na dar, a zove se „4 hour week“ ili ti kako raditi 4 sata tjedno, a živjeti kao novi bogataši. Pitaj me dogodine jesam li primijenila naučeno 🙂

Ja znam da si velika ljubiteljica vina i da si završila za someliera? Od kud ta strast prema vinima?

Ah, vino je moja velika ljubav: volim pričati priče o vinu, pa kad god idemo na neku prezentaciji i kušanje, obično se dogodi da me ljudi slijede i slušaju. Imam teoretsko znanje o vinima ali još više to čuvstveno – što je za mene bitnije, jer u vinima treba uživati, kao i u životu. Često se dogodi da se s godišnjeg vratimo s kartonima vina koje smo kušali u nekom lokalnom restoranu ili pak odmore planiramo u vinskim regijama koje još nismo otkrili. Vino je i priča o ljudima, priča o zemlji, regiji, priča o nečijem (obično mukotrpnom) trudu i radu, a mene zanimaju te ljudske priče.

Novost je ta da ćemo uskoro produbiti našu suradnju, pa ćeš imati jedan važan dio u mojim promocijama. Hoćeš nam ti najaviti o čemu se radi?

Ako smijem, hoću: predstavit ćemo vina istarskog vinara Pilata na tvojim promocijama, spojit ćemo to uživanje u životu kroz vina s tvojim iskustvenim pričama o tome kako život može biti lijep.

Fanatik si redovitih treninga i zdrave prehrane. Ma, kada i kako sve stigneš?

Jednostavno: samo krenem i dok sam u muvingu, dobro je. Meni je najteže – ne raditi. Iskusila sam jako dobro kako je to bili bez posla, tako da sve što sada radim i prilike koje sam stvorila – na njima sam iznimno zahvalna. I samo idem dalje…

Što te najviše opušta?

Čaša vina, putovanje, tišina…

Voliš l i više ljeto ili zimu?

Ljeto i samo ljeto molim! Zima i hladnoća i oblačenje na slojeve me izluđuju. Želja mi je provoditi više vremena na vječitih 25 stupnjeva…

Koji je tvoj najdraži i najinspirativniji citat?

Fortune favors the bold = sreća prati hrabre. Kao pravi strijelac ja se volim bacit na glavu, ili u zid, ili sa zida, kako sam raspoložena, jer znam eto, štoviše uvjerena sam, da će sve ispasti dobro na kraju i onako kako sam ja to zamislila. Iako to ponekad izgleda kao čista ludost.

Što je najluđe što si napravila zbog ljubavi?

Grabar daaaj ….

Što nikada ne bi napravila?

Uh, to „nikad“ se mijenja u skladu s godinama! Evo u ovim godinama sam već promijenila barem 10 „nikad“!

Što si želiš u Novoj godini?

Bilo bi sjajno da se realiziraju ideje na kojima radim zadnje vrijeme. I ona putovanja, daleka putovanja, za relaksaciju i punjenje baterija.

Hvala ti što si dio moga života, kao jedna od onih žena koje su me posebno dotakle i ostavile trag. Hvala na ugodnom čavrljanju na kavi.

Do iduće kave s Pink Pen,

Pozdrav :*

Tekst: Ivana Grabar

Foto: Josip Čekada / PoliklinikaMarkušić / Privatni albumi

KONTAKTI: 

WEB: POLIKLINIKA MARKUŠIĆ

TEL:  +385 51 272 945