Kakav je feeling stati pred 12 tisuća navijača na stadionu i zapjevati: „I mom životu sjaj i srcu otkucaj, ako te netko voli znaj to sam onda ja….“? Vedran Gane RImatore: J…n !
Ovaj par sjeo mi je na prvu još iz mojih radijskih dana.
On je za Radio Trsat, povremeno kao vanjski suradnik“, snimao „navijačke“ spotove i jinglove. Njegove smo navijačke pjesme puštali svaki puta kada bi u eteru imali najave za utakmice NK Rijeke i / ili bi slavili pobjede. Nju sam upoznala kada je došla po nagradu koju je osvojila za njega – sjećam se, bila je to Žujina majica s kapuljačom „Krepat ma ne molat“ za kojom je ludilo pola grada i svi su je htjeli imati. A da bi se na radiju osvojila ta majica – fakat ju je trebalo zaslužiti 🙂 Na radiju smo imali kviz znanja o NK Rijeci. I tako je ona nazvala u eter, znala je odgovor na sva nogometna pitanja iz kviza i za dragog osvojila nagradu. Nisam niti znala da je nagradu osvojila cura našeg „navijačko-nogometno-glazbenog“ suradnika dok nisu zajedno došli na radio. I baš su mi bili simpatični. Kasnije su na radio svraćali često i kao par urezali su mi se u srce baš – baš.
Pratim njihov rad godinama: njegov kroz glazbu i ljubav prema voljenom klubu i gradu, kao i njen koji je povezan sa psima.
I tako, oboje dragi i simpatični kakvi jesu, jučer ujutro su me raznježili do daske. Ona je na svoj zid objavila fotografiju s utakmice u kojoj je Rijeka ispisala povijest. Fotografija je to riječkog fotografa Arsena Miletića koji je ulovio trenutak ovog simpatičnog para i to u sred ludila i slavlja nakon utakmice.
Riječi ispod fotografije opisale su upravo taj trenutak i dirnule me:
„… Puno je lijepih priča u mom životu, ali ovo je jedna od sretnijih, ovo je priča o njemu i njegovoj najvećoj ljubavi.
Dugo je sanjao taj dan dugo…predugo. A sinoć, sinoć nije bio svjestan što se dogodilo.. Šetao je po travnjaku, neobično tih, sanjao je.. I nije htio da ga bude… jer je Rijeka priča njegovog života.
Uplela se Rijeka u svaku poru naše veze, skupljali smo lovu za gostovanja, mijenjali smjene, žicali slobodne dane, trošili streamove, planirali pir, putovanja.. Pa bio je red da te za našu prvu godišnjicu odvedem u Zagreb po taj pokal. Pa da svi u jedan glas zapjevamo onu tvoju… I mom životu sjaj i srcu otkucaj…“
E onda sam zasuzila i odlučila intervju napraviti baš s njima, Nikolinom i Vedranom Ganićem! Pa, dobar vam dan Ganići dragi! Vi ste baš jedan super par!
Ganići: Pa dobar dan draga. Rekao bi Vedran jedan ljepša polovica, drugi svinjska polovica, pa vi mislite tko je tko…
Ahahaha…. Kako ste ludi 🙂 Onda ljudi, jeste se oporavili od tekme? U nedjelju slijedi Zagreb i odlazak po pehar. Gane RImatore, jesi pustio suzu 😉
Vedran Gane RImatore: A nešto se caklilo u očima, ali pošto sam ja ipak opaki reper, odgovor je (ipak): JESAM !
Nikolina: još pjevušimo po stanu 🙂
Što za tebe znači ova pobjeda? Kaže Nikolina da si ostao bez riječi!
Vedran Gane RImatore: Pobjeda nad Cibaliom je kao i svaka druga utakmica/pobjeda, rutinski. Osvajanje prvenstva je ostvarenje sna. Eto, dvije riječi…
Ljudi, kako ste se vas dvoje upoznali?
Nikolina / Gane: Za sve je kriva rakija, ali to je ipak preduga priča 🙂 Radili smo u istoj firmi, mjesecima smo prolazili jedan kraj drugog, dok se nije umiješao jedan kolega i upoznao nas. Onda sam dobila jedan divan CD s posvetom i nekako su stvari krenule spontano. Ja se uvijek šalim da sam tamo odradila staž i našla muža 🙂
Vaše vjenčanje bilo je predivno i vrlo, vrlo dirljivo, moram priznati. Mene su oduševile one fotografije s vjenčanja na kojima ste s vašim psima …
Nikolina/Gane: Prvo puno hvala, drago mi je da smo uspjeli prenijeti energiju i ljubav koja nas spaja. Psi su naša obitelj i nekako logično je bilo da će i taj dan biti dio priče. Svi su mislili da se zafrkavam, ali prva stvar nakon obreda (naravno nakon bakljade) je bilo sprašiti goste da feštaju, a mi smo se vratili doma fotkati sa psima. I moram reći da su bili divni, skroz pažljivi, išnjofali su mi svu šmiku i frizuru, a Vedranu su se stalno htjeli u krilo ugurati. Znam da sam Gei samo ponavljala, ne zaboravi nas uhvatiti s psima; ne boj se i guštaj s nama. Na kraju dobili smo više od očekivanog…
Gane, od kuda tolika ljubav i strast prema voljenom klubu, NK Rijeci?
Vedran Gane RImatore: Za NK Rijeku navijam otkad znam za sebe, a nogomet mi je usadio tata koji je i sam igrao prije. Ovo je moj grad i moj klub, nema dalje!
Nikolina, ti ga na utakmicama vjerno pratiš, a kako vidim i u poslu si mu ogromna podrška…
Nikolina: Uhodim ga 🙂 šalim se! Dolazim iz sportske obitelji i iako smo sve cure, oduvijek volimo sport i rekreaciju. Kad smo prohodali on se nije mogao načuditi da mi je sasvim ok ostati doma, ispeći pizzu i gledati Ligu prvaka. Kad imaš nekog tko živi za Rijeku logično je da će i tebe uvući u tu pozitivu. Za njegove hobije uvijek ću imati puno razumijevanja, istinski ih voli i smatram da je jako dobar u njima, a samim time sretan i ispunjen.
Gane, tvoja pjesma „Reci riječi Rijeci“ jedna je od poznatijih navijačkih pjesama NK Rijeke i ovoga grada. Sjećaš li se trenutka kada si je pisao?
Vedran Gane RImatore: Kako ne, u vojsci u Požegi 2006.godine, imam čak i sliku, haha. Godinama sam ju pokušavao snimiti u raznim formacijama sa ekipom, ali uvijek se nešto izjalovilo oko toga. Zvuči nevjerojatno, ali tih 6 godina mi je tekst ležao u bilježnici netaknut, ili mrvicu prepravljan, sve do 2012.godine kada mi je Nikolina rekla: Konju jedan, snimi to ! I eto, ja snimio…
Znam to sa “stajanjem teksta u ladici, kompu ili bilježnici” 😉 Nego, reci ti meni, kakav je feeling stati ispred 12 tisuća navijača na stadionu i zapjevati: „I mom životu sjaj i srcu otkucaj, ako te netko voli znaj to sam onda ja!“ 🙂
Vedran Gane RImatore: J…n !
Haha! J…N, kažeš?! A kakav je feeling ostaviti trag u povijesti grada i riječkog nogometa s pjesmom kao što je “Reci riječi Rijeci”?
Vedran Gane RImatore: Isti kao i stati pred 12 tisuća navijača na stadionu, haha. Općenito je dobar feeling kada ljudi prepoznaju nešto čime se baviš, samim tim i ostaviš trag, a posebno kada se to dotiče stvari koju ljudi, uglavnom, u Rijeci najviše vole, a to je nogomet !
Nogomet, psi Šarplaninci čijim se uzgojem i dresurom bavite, glazba … Koje su još vaše ljubavi?
Ganići: Ima ih puno. Ponekad se pitam kako nam sve stane u 24 sata. Jako volimo putovati i čim imamo imalo slobodnog vremena, skupimo pse i negdje odemo. Druga velika ljubav je fotografija, tj.multimedija koju amaterski razvijamo kroz Nocturno Pro, stalno nešto učimo, radimo, s nama nikad mira. On rekreativno igra nogomet, ja se bavim kinologijom, oboje jedemo čevape, pijemo pivu…
Vedrane, ti radiš svakodnevni posao u normalnoj firmi kako bi mogao uživati i baviti se poslom kojeg voliš, a to je glazba. Znam da se „samo od glazbe“ ne može živjeti, što je tužno… Reci mi, spremaš uskoro nešto novo?
Gane RImatore: U normalnoj firmi, haha! Da, radim oduvijek tako da nisam ni pokušavao u neke profi glazbene vode, ali zadovoljan sam i ovime, snimam, nastupam koliko i kada stignem, družim se s ljudima, dirigiram sam svoje obaveze glede toga i dobro mi je… Da, spremam novi album koji je, u biti, na miksanju i samo se to čeka da izađe van. Radni naziv je „Nema u hipu hop“, a istoimeni singl sa spotom je već vani, dok se montira spot za drugi singl. Bit će zanimljivo, nadam se…
Hahaha “Nema u hipu hop”! Vrh! Nikolina, ti si završila medicinski fakultet i radiš u struci. Od kuda tolika ljubav prema Šarplanincima? Čak si otvorila svoj blog LJUBIMCI BLOGER na kojem redovito pišeš i objavljuješ videa i fotografije vaših pasa. Preslatki su 🙂
Nikolina: Jesam, smjer sanitarno inženjerstvo. Volim svoj posao jer je dinamičan, stalno sam u pokretu i upoznajem puno dragih ljudi. Psi su za mene „način života“. Ljubav je došla od roditelja, tata je šarce upoznao još u vojsci i iako smo imali razne pasmine, šarci su osvojili naša srca. Blog nam je malo zapostavljen u zadnje vrijeme, jer se većina današnje komunikacije odvija na Facebooku, ali tamo nitko ne može pobjeći od hrpe fotografija i naših dogodovština.
Koliko ih uopće imate sada?
Nikolina: Ajoj, pa dvoznamenkasti broj smo odavno prešli 🙂 Kontroliram se, jer bi ja valjda sve ostavila, ali onda možda više ne bi bila Ganić, hihih. Trenutno tražimo kuću, ali s tolikim čoporom ne znam koje susjedstvo će nas htjeti… Evo ako tko od tvojih čitatelja želi ovako munjene susjede, javljamo se 🙂
Eto, imamo i “oglas” unutar teksta. Ma, može! Nego reci mi, takmičenja, predavanja… redovan posao, muž, utakmice … psi… Kada sve to stižeš?
Nikolina: Ne spavam! Šalim se, dobra organizacija, super obitelj, predivni prijatelji i naravno muž koji mi pomažu zgurat sve u 24 sata. Super je što se izložbe prijavljuju dosta ranije, pa uvijek planiramo, kombiniramo, slažemo.
Ovih dana vam je i prva godišnjica braka. Čestitam vam od srca! Godišnjicu ćete proslaviti gdje drugdje nego na stadionu 😉 Da čujem, kakvi su planovi za taj dan?
Nikolina / Gane: Pa mi smo ti jedan skroz neopterećen par, ne diraju nas baš datumi, ali ovaj smo ipak zapamtili (piše na prstenju). Prvi plan je bio Dublin i koncert Guns ‘n’ Roses-a, jer je to moja velika ljubav, ali kad smo skužili što je u tu subotu, plan se nametnuo sam od sebe. Za sad stoji subota Maksimir i dobra fešta, nedjelja ćemo psi, priroda i dobra hrana.
Kažeš, datum piše na prstenju?! Hahaha 🙂 Ljudi, ostanite takvi kakvi jeste: posebni i svoji, drugačiji i zanimljivi, inspirativni, puni pozitive i ljubavi koja je zarazna! Sretna vam godišnjica! Pamtiti ćete je zauvijek, u to sam sigurna 
Nikolina / Gane: Puno hvala! Nadamo se da je ovo prva koju slavimo uz naslov prvaka, ali ne i posljednja.
I za kraj, što drugo nego: „Reci riječi Rijeci“
- Teskt: Ivana Grabar / Nikolina & Vedran Ganić
- Fotografije: Arsen Miletić / Gea Golović/ privatni album
- Uredila: Ivana Grabar
Sponzor intervjua “Na kavi sa…”: Poliklinika Markušić, Opatija
Ostavite komentar