Na kraju dana zahvalan sam što i dalje prije spavanja mogu pogledati se u ogledalo, zadovoljno ugasiti svjetlo i ići mirno leći. Svjestan sam da mnogi to ne mogu i jedva što čekaju je da ugase svjetlo.

Oni koji čitaju njega i oni koji čitaju mene često nas uspoređuju i govore koliko smo slični u razmišljanjima, stavovima, pa čak i nekim riječima. Zainteresirao me ovaj mladić još 2014. kada smo po prvi puta izmijenili par riječi. I da, oduševio je i mene svojim razmišljanjima, osjećajima koje ne skriva, a pogotovo načinom prenošenja svojim emocija na van – kroz slova i riječi, otvoreno i iskreno… Bez srama.

Nemojmo zaboraviti, pričamo o muškarcu i budimo realni, mnogi se muškarci TO ne bi usudili jer su frajeri, a frajeri ne pričaju na takav način o emocijama. Ne pričaju, a kamoli pišu o tome jer frajeri TO ne rade. Ma da?

Sada ću vam biti iskrena do kraja. Prvo sam pročitala njegovu kolumnu koju je napisao te davne 2014 te, jer smo imali vrlo sličnu temu o „ne javljanju“. Ja sam ispisala kolumnu sa svoje ženske strane, a on s muške. Varijanta ženska i varijanta muška. Genijalno!! Napokon su stigli odgovori i s muške strane 🙂

E, onda me zanimalo kako izgleda čovjek koji je ispisao te riječi. Naravno da me kao svaku normalnu ženu to zanimalo, pa sam (ne budi lijena) kliknula na njegov profil. I izvrnula se. OMG! OMG!!

Nakon toga uslijedilo je logično pitanje: Da li je moguće da je muškarac, uz to što je pametan i razmišlja na način koji oduševljava tisuće i tisuće žena,  još je i zgodan? I to jebeno zgodan! Je, moguće je 😉

Dobar ti dan Deane Peliću! Mislim da bi tebe svaka žena za muža htjela, a svaka majka za zeta. Imaš li takvih uleta, prijedloga, bračnih ponuda? (smijeh)

Dean Pelić: Gotovo svakodnevno. I ideja za postbračni život, i sve izrealizirano, isplanirano, iscenirano do detalja. Neke od ponuda su vrlo kreativne do najsitnijih detalja. Šteta samo što ja volim imati u planu ni što ću sutra jesti, a kamo li što ću raditi sljedećih ne pedeset godina, nego mjesec dana. Ali nisam siguran koliko sam ja idealan kandidat za muža odnosno zeta odnosno brak; previše sam svojeglav, solo brijač i vuk samotnjak. Ne volim biti često na jednom mjestu i uvijek mi je potrebna dinamika, zbivanje, kao i izbivanje. Ne drži me mjesto, volim slobodu, a um mi je radi prekovremeno uvijek. Nisam još našao neku koja bi to pratila. Sve bi se smirile. A to je stvar koje se ja najviše bojim.

Moram se malo našaliti. Inače, za sve one koji ne znaju, Dean je u svijetu modelinga već dugi niz godina. Zato i izgleda tako kako izgleda 🙂  Osim toga, tv lice je, radi brojne reklamne kampanje, a ono što ga je lansiralo u planetarno obožavanje ženske populacije je upravo pisanje. Da! Pisanje tekstova prvo za jedan nacionalni portal, a sada za svoj portal deanpelic.com

Deane, daj mi reci molim te, od kuda ta strast za pisanjem? Jer to što ti radiš je strast i talent, a to je vrlo neobično za muškarca. Kada si počeo pisati, objavljivati…?

Dean Pelić: Pišem cijeli život. Od osnovne škole kada sam napisao svoj prvi teen roman. Pa onda zbirku pjesama. Pa sam pisao za razne portale godinama još početkom faksa… Dakle, u pisanju sam od kad znam za sebe. Ne razmišljam, ne kalkuliram, ne pokušavam se predstaviti u najboljem svjetlu, ne pokušavam biti ono što nisam, nemam se namjeru nikom svidjeti. Ja samo pišem.

Jel´ ti bio bed, na takav način, javno pisati i komunicirati: iskreno, bez srama i straha što će reći muška populacija na to? Budimo realni, izuo si muški svijet i prikazao ga nama ženama u jednom totalno drugačijem svjetlu, toplijem, ljudskijem, emotivnijem…

Dean Pelić: Nimalo. Davnih sam dana odlučio i naučio da me tuđa mišljenja ne zanimaju. A to je bila najteža lekcija koju sam morao savladati jer sam uvijek bio netko tko je živio od tuđih mišljenja. I kako to obično biva, kada kreneš radit na sebi, prvo promijeniš temelj, osnovu. Tako sam i ja. Danas me apsolutno ne zanima ničije mišljenje, svejedno mi je tko priča, tko šta priča, potpuno svejedno, kao da ne postoje. Čuješ, a ne čuješ. Ne znam ni koliko je to dobro. Iz jedne krajnosti u drugu. Mada kako god da bilo, više mi se sviđa ova krajnost, nego ona u kojoj sam bio kao mlađi. I drago mi je da je tako.

Izdao si knjigu „Njegova strana priče“ 2015. Knjiga je još u pretprodaji bila apsolutni hit. Spremaš li drugu knjigu?

Dean Pelić: Pišem drugu knjigu, prema mi govore da pričekam jer se prva prodaje kao da je tek izašla. Knjiga je nadmašila sva moguća očekivanja svih. Pa i mene samog.

Završio si fakultet i odselio se iz Zagreba. Živiš na relaciji Zagreb – Milano. Radiš više poslova paralelno i uz sve to pišeš, objavljuješ, komuniciraš s obožavateljima. Mnogi te prate i dive ti se. Kako stižeš sve to? Jesi li razmišljao posvetiti se samo pisanju, knjigama, svom portalu? Misliš li da se samo od pisanja može živjeti? Pitam te to zato što je zadnjih godina ogroman porast blogera, novih autora, svi nešto objavljuju i misle kako je pisati tekstove, objavljivati ih na svome blogu ili portalu, izdavati knjige jednostavno, lako, vrlo popularno i super unosno, a uspjeh stiže preko noći.

Dean Pelić: Ne živim više u Milanu, sad sam na relaciji Zagreb Istra. Premda ni to neće zadugo (o.p sukladno s jednim od prethodnih odgovora). Radim puno, i puno je posla. I na sve strane. I teško se snalazim i usklađujem. Samo pisanju da se posvetim… možda. Nisam isključiv. Volim više stvari radit odjednom. Znam da to nije neki recept za uspjeh, ali za sada mi ide od ruke. Volim i svoj blog, i to sve oduzima puno vremena, naravno, Tek kada krenu s blogom, ljudi vide koliko je tu posla. Ali nema veze, bitno je krenuti, snalaziti se putem. Najgore je htjeti i samo stajati misleći kako je te teško, lagano ili štagod. Samo htjeti je siguran način za neuspjeh. Kreneš i boriš se. I snalaziš. I bude to ok na kraju.

Što za tebe znači uspjeti, biti uspješan?

Dean Pelić: Jednom sam pročitao negdje da je netko od poznatih pjevača rekao da će se smatrati uspješnim kada čuje da netko pjevuši njegovu pjesmu u supermarketu. Sukladno tome i ja mislim da ću se smatrati uspješnim kada negdje vani odnosno u javnosti vidim da netko čita moju knjigu. Svi mi šalju slike, čitaju je na skoro svim kontinentima, svim mogućim mjestima, zaustavljaju me gradom da im potpišem knjigu koju nose uvijek sa sobom, ali nikako još da nekog vidim na nekom random mjestu kako čita knjigu. To je cool.

Deane, kakav si kada se zaljubiš?

Dean Pelić: Najjači na svijetu. Mogu sve što poželim. Nije da inače ne mogu. Ali tada to mogu još malo jače i hrabrije.

Što je najluđe ikad što si napravio zbog ljubavi i da li bi to opet ponovio?

Dean Pelić: Napisao knjigu. Bih, naravno.

Koji su tvoji svakodnevni rituali? Imaš li ih?

Dean Pelić: Nemam. Nisam od rituala nekih.

Kakav si kada se naljutiš, kada ti netko digne živac? Što te uopće može naljutiti?

Dean Pelić: Teško. Zapravo nemoguće. Naučio sam, sad već davno, da se više ne svađam, ne povisujem glas, ne trudim naljutiti. I to je druga najbolja lekcija koju sam naučio. Nekad bih raspravljao, sada samo odem, udaljim se i nestanem. Briga me.

Misliš li da je danas teško ostati svoj i dosljedan sebi?

Dean Pelić: Nije. Jednako je teško kao i uvijek. Odnosno lagano. Ovisi o ljudima. O pojedincu. Oni koji traže razlog, naći će ga uvijek. Tad ili sad. Nebitno.

Što kažeš na sve veći broj razvedenih parova i raspadnutih obitelji? Što nam se događa?

Dean Pelić: Manjak komunikacije. Previše ja, premalo mi. Brzopletost. Nesmotrenost. Čini mise da ljudi danas ne vole ni sami sebe, pa kako bi i druge. Premalo rada na sebi. Ima tu puno mogućih razloga. I ne možemo generalizirati, nikada.

Misliš li da nam se sve događa s razlogom? I vraća? Krug se uvijek zatvori?

Dean Pelić: Uvijek.

Što tebe čini sretnim čovjekom?

Dean Pelić: Zdravlje. Obitelj. Sloboda. Zalazak nad morem na mojem najdražem mjestu dok svira moja najdraža pjesma. Planiranje putovanja. Upoznavanje novih ljudi, kultura, mjesta. Moć zamišljanja. Maštanje. Sanjaranje.

Svakodnevno susrećeš brojne žene. Što je za tebe „lijepa žena“?

Dean Pelić: Svoja. Moja.

Jednog dana kada budeš rekao: „Da, ona je ta! S njom želim provesti ostatak svog života!“ Kako će ONA izgledati?

Dean Pelić: Ne znam ni da li će se to ikada dogoditi. Ali ako bude… napisao sam cijeli jedan tekst u knjizi pod naslovom «Definiraj nju». I dalje sve što je napisano mislim.

Voliš putovati – kamo ćeš ovo ljeto?

Dean Pelić: Da ti pravo kažem… ne znam. Imam neke planove, ali kada ih kažem na glas uvijek se izjalove. Naučio sam da putujem i ne govorim nikome. Tek kasnije kada se vratim.

Kada si bio mali sigurno su te pitali što želiš biti kad odrasteš. Što si ti htio biti?

Dean Pelić:  Predsjednik svijeta, vlasnik hotela i vlasnik videoteke. I pjevač.

Planovi, snovi za dalje?

Dean Pelić: Brdo planova. Snova, također. Ali naučio sam da planiram i sanjam i ne govorim nikome. Tek kasnije kada ih ostvarim..

Vidi ovo:

„Svaku noć kada legnem u krevet krećem s nabrajanjem. Zahvaljujem se. Stvoritelju, hvala Ti na današnjem danu i lijepim trenucima! Hvala Ti na vremenu kojeg sam provela s obitelji i ljudima koje volim. Hvala Ti što smo zdravi i sretni moja obitelj i ja! Hvala Ti … Zahvaljujem se na svemu onome lijepom što mi se dogodilo kroz dan. I tako zaspim. Zadovoljna onim što sam nabrojala. Pokušajte nabrojati lijepe stvari, emocije, trenutke koje su vam obilježile dan. Zahvalite se Onom gore na svemu, bio on Stvoritelj / Bog / Alah / Isus / Svevišnji / Buda / Svemir … Svejedno je kako ga zovete! I onako je samo jedan. Slobodno se zahvalite i budite sretni dok nabrajate svoje zahvale prije nego zaspite…“ Ivana Grabar / iz knjige „Život može biti lijep, kolumna Zahvalnost

„Ne prođe noć, a da se ne prekrižim i zahvalim Bogu na svakom danu. Na svakom trenutku. Na apsolutno svemu. Tek kada si zahvalan na onom što imaš, bit ćeš spreman prihvatiti nove stvari. I ne moraš vjerovati u Boga ako nećeš. Vjeruj u bilo što poželiš. Svemir. Što god. Samo vjeruj u nešto veće od sebe. Samo budi zahvalan nekome svakoga dana. Ja otkad znam za sebe Boga smatram svojim prijateljem. Dijelom svoje obitelji. S njim razgovaram svako malo u danu. Pogledam gore. Smijem mu se. Smije se on i meni. Smijemo se zajedno. Naslušao se On mojih gluposti. Zna me u dušu. Bolje od ikoga. Pričam mu o svemu, tražim ga savjet, zamolim ga uslugu, zamolim ga pomoć, a na kraju svakoga dana sklopim ruke i kažem: Hvala Ti!“ Dean Pelić / 30 lekcija do 30-te

Dean Pelić: Great minds think alike.

Možeš li mi izdvojiti neki svoj najdraži ulomak / citat?

Dean Pelić:

„Ja poznajem svoju okolinu i znam gdje se krećem. Imam puno poznanika, ali krug ljudi kojem vjerujem i do čijeg mišljenja držim nikada nije bio manji. Znam tko će, ako se ikada budem utapao, za mnom skočiti, a tko će s palube mirno promatrati. Znam i tko će leđa okrenuti i otići. Znam i tko mi se smije jer misli da gledam, ali isto tako znam i tko se smije kad misli da ne gledam. Prepoznajem laži i prije nego li su izgovorene jer znam od koga dolaze. Volim ljude, ali ne cijenim svakog. Na kraju dana zahvalan sam što i dalje prije spavanja mogu pogledati se u ogledalo, zadovoljno ugasiti svjetlo i ići mirno leći. Svjestan sam da mnogi to ne mogu i jedva što čekaju je da ugase svjetlo.“

Što bi poručio svima onima koji su u potrazi za pravom ljubavi?

Dean Pelić: Da ne traže. Ne radi na potrazi za drugima, radi na potrazi sebe. Tek kada pronađeš sebe, pronaći će te i ljubav. Nije lako, nije lako ni shvatit, ali je vrlo logično.

A što bi savjetovao svima onima kojima si uzor, a koji žele pisati kolumne, blog ili izdati knjigu?

Dean Pelić: Alkemičar. Knjiga koja je meni pomogla kada je trebalo.

Znam da ne piješ kavu, a ovi intervjui se zovu „Na kavi sa…“. Ako želiš, izmijeniti ću naslov: „Na kakau s Deanom Pelićem“ (smijeh). Moram ti reći da si me oduševio svojom jednostavnošću, spontanošću i normalnošću. A danas je nateže zadržati to u sebi, ne pogubiti se i ostati svoj. Hvala ti što si odvojio vrijeme za čitatelje Pink Pen portala i popio kakao sa mnom 🙂 Želim ti da i nadalje živiš svoje snove i budeš to što jesi.

Dean Pelić: Kava je cool. Ja ću vodu. Bilo mi je drago. Hvala ti 🙂