“Živjeli smo televiziju, nije bio problem do pet ujutro ostati kod nekog u stanu i smišljati nove projekte… Sad bih možda mogla jednu večer ostati do pet, al bih se ostatak tjedna liječila! Bioritam je bio drukčiji, sad sam više radijski tip, i to za jutarnje šihte.” Barbara Udovičić Papeš 

Ovu ženu poznajem dugo i previše 🙂 Tamo negdje od 1999. god. (Bože moj, kad je to bilo…)

Em smo bile dugogodišnje kolegice na televiziji Kanal Ri i odradile hrpu najboljih emisija ikad koje je ta TV proizvela, em smo se družile i privatno – jer kada ti netko paše u poslu, družiš se i van posla, em surađujemo i sada. Mislim, ko´ fol surađujem s Bertom, ali budimo iskreni svi znamo tko piše „Bulljezgarije“ 🙂

Uf, kada bih je nekome tko je (slučajno) ne poznaje trebala predstaviti, pričala bih o njoj satima. Ona je profi voditeljica i urednica velikih zabavnih projekata koja je scenom harala brat-bratu 10 godina, ona je totalni kreativac i radnik, šaljivdžija i odličan kolega. Ona je controlfreak – kod nje su skripte, hodogrami i sinopsisi emisija koje je radila UVIJEK bili u detalj razrađeni i po pe-e-su spremni na vrijeme (za razliku od Davora i Marija npr.).

Ta žena je hodajući juke box (sve pjesme zna – sve)! Ona je diplomirani psiholog (da, daaa – pametnica), ona je magistrirala marketing (mislim da masu njih ovaj detaljčić nije znalo). Ona je ljubiteljica, ali totalna dogloverica (njeni postovi o psima na facebooku razvaljuju već godinama i uveseljavaju mnoge. Tko ne zna za Božu? Princezu Bertu? Blaža?) Ona je supruga, majka čak četvero djece: Čovječuljice♥, Malog Čovjeka ♥, Blaža ♥ i Berte♥ … 

Da, sve to je ona i sve to stane u samo tri riječi: Barbara Udovičić Papeš!

Pa, dobar ti dan Barbi!

Barbara: Pa dobar dan i tebi, Ivančice! Nek smo se mi konačno našle na kavi pa makar od intervjua ne napravile ni „i“ 🙂

Pa dobro, što radi i čime se danas bavi Barbara Udovičić Papeš?

Barbara: Uhh… mogu sad nabrajati od kuham-perem-peglam do zidam-kuću-trokatnicu poslova, al, jednom rječju- mamamiram. Radim sve ono što rade mame diljem naše Kuglice. A, kad mi ovaj maminski core business dozvoli, u slobodno vrijeme i- radim.

Sjećaš li se ti onih naših ludih dana na Kanalu Ri, kad smo bili mladi i lijepi (smijeh) Kakvi su to bili projekti….

Barbara: Da- sjećam! Imam takvu slonovsku memoriju da ne uspjevam zaboraviti ni stvari koje bih htjela, a kamo li ovo! These are the days of our lives… Jedan zbilja prelijepi životni period. Ne odmaže ni to što smo, kako kažeš, bile lijepe i mlade… Srećom, lijepe smo još uvijek 🙂 A mladost… kaže ona lijepa Swiftova izreka da ni jedan mudar čovjek nikad nije poželio biti mlađi. Sve ima svoje vrijeme i svoju ljepotu.

U jednom trenu si samo nestala s TV. Neki kažu, udala se i otišla, ali ja znam drugu priču. Završila si dva fakulteta, dugo si se družila s knjigom, radila si neke stvari u vlastitoj produkciji…

Barbara: Kad to ovako kažeš, ispada da sam bila zbilja vrijedna! A zapravo sam radila samo stvari koje volim. Štreber sam, volim učiti, nekako se nadam da će to zauvijek ostati tako. Kad mi jednom splasne taj žar za stjecanjem novih znanja i vještina, neću samu sebe prepoznati. I sve drugo je točno, udala sam se, u pravom trenutku, rekla bih, kad su me sve ludorije i potrebe za izlascima prošle i brzo smo postali jedan dosadni bračni par 🙂 Daj nam dekicu i dobru seriju i u stanju smo ne pomoliti nosa iz kuće cijeli vikend! Pa je bila faza radija koji sam zavoljela možda i više od televizije, nekako je neposredniji, nježniji, manje pompozan… I privatna produkcija je bila jedan lijepi period, napravili smo nekoliko uspješnih sezona emisije „Dom i stil“, kad jednom svu djecu potrpam u školu, nije isključeno da nećemo to nastaviti.

Danas si majka prekrasne djevojčice i dječaka ♥

Barbara: Da, Daniela Bartola i Sonje Buge. I- da, prekrasni su, u svakom smislu ♥ 

Ono po čemu si osvojila simpatije mnogih, čak i onih koji te se možda ne sjećaju s tv ekrana, su tvoji FB statusi o tvojim kućnim ljubimcima i njihove slike. Te pričice koje redovno i godinama objavljuješ na svome fb profilu, raznježila su srca mnogih ljubitelja pasa. Te predivne i preemotivne priče, slike i videa nalikovali su nekom dogreality-ju. Svi smo bili upućeni u sve i jedva smo čekali nove objave… Sjećaš se svoje prve takve objave?

Barbara: Zapravo i ne, al sasvim sigurno znam kojim povodom je bila. Kako je naš Božo bio najbolesniji pas na svijetu, guglala sam nešto o nekim njegovim tegobama i tako naletjela na Forum ljubimci, tamo je zapravo sve počelo, a na Fejsu se samo nastavilo.

Ja se ne sjećam isto tvoje prve objave.. Ali sjećam ih se mnogih vezanih uz tvog voljenog Božu. Godinama sam uživala u pričama by Božo, pratila njegove bolesti i izlječenja, starost… i onaj najtužniji dan ikada… Tada si nestala na puno dana. Nestale su i tvoje objave… Ali mi, Božini fanovi, znali smo 🙂 I svi smo plakali…

Barbara: Da, tad sam baš nestala, i to na više nivoa… I razboljela se! Ne, ono, kao, malo lajt, stvarno se razboljela, završila u bolnici, jedna operacija, nakon par mjeseci i druga… Taj period je jedna velika životna škola. Srećom, sve se dobro završilo, ali ostaje opomena da i takve stvari treba znati propisno odraditi. Ja sam tu, struci unatoč, baš podbacila.

Ali, onda je došla velika radost i veselje! Prvo ON, a poslije njega i ONA! O kome se radi?

Barbara: Ne, ne, obrnuto! Prvo je došla Berta, a nakon dva tjedna i Blaž. Ma… to nije ni radost, ni veselje… sve su to eufemizmi za ono što su oni meni. To su mamini životići, dizalice iz letargije, jedan cijeli dlakavi Svemir sreće! 

A onda je uslijedila opet dvostruka sreća: Prvo On, a onda ONA: Mali čovjek & Čovječuljica♥ Znaš da sam plakala kao malo dijete kada sam vidjela tvoju objavu i fotografiju s novim članom obitelji. Uh, napokon happyfamily. Imaš četvero djece, Barbara!!! Kako se snalaziš u ulozi mame i to puta 4?!

Barbara: Pa snalazim se… solidno, rekla bih 🙂 Kako kaže Đole- „pomalo šmiram, pomalo briljiram…“ Pristaša sam teorije da nekog reda mora biti pa smo podijelili dužnosti i obveze, i ovi najmlađi dvonošci imaju svoje male, ali značajne zadatke. Svima je jasno što se smije, što se ne smije, u protivnom bi mi svi bili na glavi. A i samo Berta mi je dovoljna, hvala! (smijeh)

Znači, ti cijeli dan voziš, trčiš, kuhaš, šetaš…  😛

Barbara: Imam i muža, nije ni on zakinut za vožnju i šetnje! A ovo ostalo nekako vjerujem da rade i svi drugi s konstalacijom dvoje djece + dva psa.. Ne smijem se požaliti, za sad funkcioniramo sasvim pristojno, skoro k’o švicarska urica 🙂

Kako bi opisala sebe u 5 riječi:

Barbara: Ne stanem ja u pet riječi! 🙂 Al idemo probati… mama, pasoljubac (…ako mora bit jedna riječ 😛 ), perfekcionist, bibliofil i vrlo open minded.

Što te čini sretnom?

Barbara: A sad će zvučati ofucano, al zbilja – da smo svi živi i zdravi! Kad je to zadovoljeno, onda još tisuću drugih stvari: od dobrog književnog naslova u izlogu, game nighta s prijateljima, putovanja, cipela…

Što te rastužuje?

Barbara: Gubici dragih osoba, bolesti, bespomoćnost, nepravda.

A što te ljuti?

Barbara: Politika! Ha, ha, ha! Kao u onoj pjesmi Hladnog piva- uvijek me pratila u stopu… Ozbiljno, ovisna sam o vijestima, novinama, portalima…  i svaki dan se sama na sebe ljutim zašto već nisam prestala s tim!

Tvoj najdraži citat – ulomak?

Barbara: „…u svakom zrnu neki dan, u svakom danu neki san i… keep on smiling!“ )

Obožavaš Balaševića. Mislim da znaš svaku riječ iz svake njegove pjesme 🙂 Otkuda tolika strast prema ovome glazbeniku?

Barbara: Pojma nemam, ne sjećam se perioda u životu kad nisam bila luda za psima i kad nisam voljela Đoleta, još od Ranog mraza. Valjda je to neki isti senzibilitet, čovjek piše ono što ja mislim, samo puuuuuno bolje! A što se tekstova tiče, i to je točno, imam i dokaz da čak on sam to priznaje! Stoji mi njegova posveta u knjizi „Kao rani mraz…“- „Za Barbaru, koja zna i one moje pesme koje ja ne znam.“ Eto, još koja godina i moći ću mu raditi kao ispicijent na koncertima 🙂

Da li ti fale televizijski dani? Vidiš li se ponovno u toj uredničko-voditeljskoj ulozi ili… ?

Barbara: Uhh… i da i ne, i vidim i ne vidim… Bilo nam je prekrasno, znaš i sama, al teško da se opet može pogoditi baš ta ekipa, ta energija, pa i mladost… Živjeli smo televiziju, nije bio problem do pet ujutro ostati kod nekog u stanu i smišljati nove projekte… Sad bih možda mogla jednu večer ostati do pet, al bih se ostatak tjedna liječila! 😛 Bioritam je bio drukčiji, sad sam više radijski tip, i to za jutarnje šihte.

Ostala si u vrlo prijateljskim i prisnim odnosima sa gotovo svim svojim/našim ex kolegama iz zabavne redakcije. S kime to posebno?

Barbara: S Mariom, Bassy (Barbara Štrbac, op.a.) i Irenom (Grdinić) se vidim redovno, kave, rođendani, predstave… smišljamo bilo kakve izlike za druženje. Davorića (Jurkotića) čujem, vidim ga rijetko, djeca nam imaju aktivnosti u kontra smjenama pa uglavljujemo kave po par mjeseci unaprijed 🙂 S mnogima sam povremeno u kontaktu zahvaljujuć tom nesretnom Fejsu, koji, eto, ispada ipak nečem služi, inače bih neke drage ljude skroz izgubila iz vida.

Imaš li neku najsmješniju „situaciju“ iz svoje bogate televizijske karijere koja se dogodila „iza kamera“ i očiju javnosti, a koju bi evo upravo sada podijelila sa čitateljima Pink Pen portala? Ja znam dvije – šapnem ti na koje sam pomislila (smijeh)

Barbara: Ma znam ja što ti misliš! (smijeh) Al to uvijek bolje zvuči kad prepriča Mario (Lipovšek, op.a.), on, inače, ima teoriju da ja uopće nemam potrebu biti duhovita jer se meni događaju stvari koje drugi ne uspjevaju ni izrežirati! Ja bih dodala- posebno kad sam s njim! Pošalji Marija i mene na put i imaš knjigu humoreski! No, iz tih televizijskih dana, pretpostavljam da svi koji su u to vrijeme radili na Kanalu Ri znaju za „Situaciju Oliver“.

Radila sam Planet (poslijepodnevnu mozaičnu emisiju, op.a.) i u najavi je bilo gostovanje Olivera Dragojevića na kraju emisije jer je tu večer imao koncert. To je emisija nakon koje su išle vijesti i morala je trajati do 18:30, a ja sam i inače, kao prava horoskopska Djevica, opsjednuta točnošću. I ide tako emisija, ide, ideeee…, a Olivera nema i nema! Ok, mislim si ja, rastegnut ću malo razgovor s gostima koji su bili prije njega, ubacit ćemo neki glazbeni broj extra i stići će čovjek, makar pet minuta pred kraj.

Majko mila, znam da su mi prije njega u gostima bili neki liječnici s nekom vrlo stručnom medicinskom temom, šta sve ja te jadne ljude nisam pitala! Već su se i oni počeli meškoljiti shvaćajući da smo zašli van okvira pitanja dogovorenih prije ulaska u studio, samo što ih nisam pitala čime se bave u slobodno vrijeme i kakvu glazbu slušaju! Zapravo, to mi je i bio as u rukavu za slučaj da krajičkom oka ipak ugledam Olivera pa da to bude šlagvort za najavu koncerta! Ukratko, čovjek se nije pojavio, ja ove sirote liječnike pozdravim i krenem s odjavom, 18 i 29 je…

i u to u studio ulijeće Lalić, naš redatelj, i rukama načini ogromno „O“ kao znak da je Oliver netom stigao! Oliver uznojen i uspuhan sjeda na onaj kauč, a ja… imam 20ak sekundi za dovršiti emisiju!

Pa sam tako u jednom dahu izgovorila, u nekom spinu iz već započete odjave: „…a, za sam kraj, pridružio nam se i Oliver- dobra večer- koji večeras gostuje tu-i-tu, u toliko-i-toliko sati, a gdje će predstaviti i svoj novi album taj-i-taj pa sve ljubitelje ove glazbene legende pozivamo da dođu…“ Tu sam negdje shvatila da čovjek RIJEČ progovorio nije, nije mi stigao ni odzdraviti, pa sam napravila sekundu pauze da nešto ipak kaže, na što je on rekao:

„A e, sve je mala rekla, nisan triba ni žurit!“ 😛

Svašta se događa u tim emisijama koje idu live, jednom sam i u nesvijest pala, drugi put sam zakačila štiklom o manžetu hlača i slobodnim padom letjela s drugog na prvi kat minut prije ulaska u studio pa odradila emisiju… svega je bilo… al baš u tome i jest čar ♥

Ahahaha ijaooo!! I ja sam se sjetila baš tih stvari (smijeh), ali O kao Oliver je definitivno bilo na samom vrhu .. Ali i ono s kemijskom, no to ću ipak pitati Maria da mi prepriča (smijeh). Ajmo  mi dalje… Sjećaš li se možda nekog ful crnjaka iz tih dana? Ono, situacija #majkomojamila a ti si „in live“… Ili nešto s terena što ti se kao ružno iskustvo urezalo u pamćenje?

Barbara: Ako ih je i bilo, postoji sjajna stvar koja se zove optimizam pamćenja pa su ti podaci negdje izbrisani. Ružne su situacije kad ti gost otkaže pola sata prije emisije koja ide u živo, dan danas mi nije jasno kako si netko to može dozvoliti, mislim da bih došla da me pol fali! Al to se događalo toliko često da se ne može ni smatrati izoliranim događajem, uvijek bi imali backup goste za takve situacije, koji znaju koji su i hvala im na tome! ♥

Sva sreća pa je takvih situejšn bilo vrlo malo 🙂 Jer, ipak, bili su to ludi dani! Toliko ljudi je prošlo kroz te emisije, toliko smijeha i zabave smo priuštili gledateljima… Bio je to uistinu dreamteam: Mario Lipovšek, Davor Jurkotić, Barbara Štrbac, Ti, Andrej Babić – njega se odmah sjetim obučenog u žapca koji svira na klavijaturama i pjeva ČMM; ČMM (smjeh), Davor Garić, Belma Džomba… Koja ekipa, ha? Osim voditeljske karijere bila si i urednik zabavne redakcije, ali često si vodila mnogobrojne druge evente, ali i reklamne kampanje. Nikada neću zaboraviti kada ste ti i Ferlin osvanuli na jumbo plakatima po cijelom gradu 🙂

Barbara: Tih dana ne znam što sve nisam radila! To je bilo vrijeme prije pojave RTLa i Nove TV pa smo radili gotovo sve, na nacionalnom nivou, od predsjedničkih i stranačkih izbora, preko Coca cole pa do humanitarnih projekata… baš sam iskakala iz paštete tih dana…

Ajmo se mi vratiti u sadašnjost. Završila si psihologiju i marketing. Misliš li jednoga dana raditi u struci 🙂

Barbara: Završila sam psihologiju, a onda magistrirala marketing na Ekonomskom fakultetu pa mi sad potpis, sa svim titulama i dva prezimena, jedva stane na A4! 😛 Zapravo stalno, na ovaj ili onaj način, koketiram sa strukom, uvijek sam pokušala birati one projekte koji imaju neke veze s mojom naobrazbom, no, nakon 20 godina rada u medijima, teško da ću se baš vratiti struci, osim možda kroz PR, neke nove edukacije ili kratkoročne projekte.

Al, diplomice su v žepu pa- nikad ne reci nikad.

Puno čitaš. Uz to što si doglover, veliki si bookloverJ Što si zadnje čitala ili čitaš upravo? Da li bi nam nešto od pročitanog preporučila 😉

Barbara: Ijaaao, pa kako da na to odgovorim?! Preporučila bih ti sad nekih 50ak naslova! (smijeh) Iako sam zadnje pročitala „Pismo iz Zelengrada“ jer ga Deni ima za lektiru, a ja mu volim biti ravnopravan sugovornik kad poželi prodiskutirati pročitano, ne bih rekla da mi je to omiljeni žanr 😛 Ja sam ti totalni ovisnik o krimićima! Od kad sam unazad prekonekoliko godina otkrila skandinavske noir krimiće, Nesboa, Adler-Olsen, Keplera i ekipu, ne skidam se s njih! Jučer sam započela „Skriveno dijete“ od Camille Lackberg, za sad djeluje obećavajuće.

Nekad sam čitala doslovno sve što mi je palo pod ruku, danas sam kronično deficitarna vremenom pa sam ipak probirljivija. Imam svoje omiljene autore i izvan žanra čiji način pisanja obožavam- MichalViewegh, Frederic Beigbeder, Robert Fulghum… Ne bih rekla da sam baš pomodna, Coelho mi, recimo, nikad nije „sjeo“.

Uz sve svoje obaveze pišeš i za Pink Pen portal, kao kolumnistica. Ups, sad smo se otkrili, jer u stvari te kolumne piše Berta, buldožica♥ (smjeh) Znam da uživaš u pisanju za Pink Pen portal i velika mi je čast što si pristala na suradnju. Mnogi su te zvali, ali ipak si se odlučila pisati za ovaj portal. Što je bio razlog? Zašto baš Pink Pen?

Barbara: Osim što se znamo 20ak godina pa mi te bilo neugodno odbiti? (smijeh) Šaaalim se, rekla bih da je vrijeme bilo pravo, ostao mi je neki žal što sve Božine zgode i nezgode nisam negdje sabrala, da ih imam, prvenstveno za klince. Pa je ova naša suradnja bila prilika koja me ponukala da pronađem vremena za pisanje, što inače volim, i još na temu koju obožavam! Iako, svi koji poznaju Bertu ne dvoje ni trena da to uistinu ona piše, ja samo tipkam i na kraju ju potpišem. DOISTA je, doooooista osebujan pas! Ako se naučiš gledati, a onda i vidjeti načine na koji psi funkcioniraju, njihove interakcije s klincima…  to je nešto što vrijedi zabilježiti, makar i samo sebi za uspomenu.

A što se Pink Pen portala tiče i tebe osobno, polaskana sam što si me uključila u taj projekt. Ono što si ti napravila sa sobom i svojim životom unazad nekoliko godina… čovječe!!! Stvarno je vrijedno divljenja ♥

Ajme hvala ti Barbi ♥

Koja je tvoja nit vodilja u životu? Koji su tvoji prioriteti, želje, planovi?

Barbara: Da ne spominjem samo Bertu, učim i od Blaža- carpe diem, dan po dan, to je njegov moto…

Ma koliko voljela planirati, planovi mi se nerijetko obiju o glavu. Prioritet je svakako obitelj, ona je na pijedestalu, nek smo samo zdravi, nek klinci sretno rastu, da se puno smijemo, da uživamo u našim dlakavcima… sve ostalo će već doći… Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo…

Što bi za kraj razgovora poručila čitateljima Pink Pen portala?

Barbara: Da se smiju, ljube, igraju, čitaju knjige, odlaze na dobre predstave… i, dakako, da si, ako ga već nemaju, nabave psa 🙂 I dalje vjerujem da su domovi bez dlaka pomalo tužni.

Mila moja i draga kolegice / prijateljice… Hvala ti na ovom fantastičnom ženskom razgovoru. Ostani zauvijek takva kakva jesi – predivna iz unutra i izvana. I dalje nas uveseljavaj svojim pričama i predivnim emocijama koje prenosiš iz svoga doma ♥ Ljubim!

Barbara: Hvala tebi na prilici da se prisjetimo nekih doista lijepih trenutaka ♥ I nek je nama još ovakvih kava, pa makar ih i ne zapisivale 🙂

Pripremila: Ivana Grabar

Foto: privatan album Barbara Udovičić Papeš