I zato neka ovo ludilo potraje čim duže! Neka traje i traje jer osjećaj je neopisivo i savršeno fantastičan!
Jednostavno, moram i želim zapisati ovaj osjećaj jer ću eksplodirati. Želim se zauvijek sjećati ovih trenutaka. Želim ostaviti trag s riječima koje ću ispisati. Kolumnista sam, autorica dvije knjige. Pišem o životu, o ljubavi, zapisujem emocije – pa eto, boljeg načina za izraziti se niti nemam. Jedino riječima.
Ovi tjedni i dani koji su iza nas slomili su i one najtvrđe ne ljubitelje nogometa i nogometne euforije. Pali su i oni kojima je sve to skupa uvijek išlo na živce, bilo bez veze ili smiješno! Pali su i oni koji se tome nadali nisu. Jednostavno su se slomili, a kako i neće! Ova energija i kolektivno ludilo koje vlada zadnjih nekoliko dana povukla je i najtvrđe nogometne mrgude 😉
Kao malenu tata me vodio na stadion i tekme. Mama je radila, nije imao kamo sa mnom, pa eto..
Skakala sam po tribinama s tatom i njegovom muškom ekipom, grickala sjemenke, derala se, mahala rukama, navijala, ljutila se na suce … Obožavam nogomet, a posebno nacionalnu nogometnu reprezentaciju. Oni su mi svetinja!
Od prve utakmice ovog Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji imala sam taj feeling: idemo do kraja! Hrvatska repka ide do kraja, stari moj! To je to! Očarala me energija među momcima na terenu. Oduševila me ta njihova strast, to zajedništvo među njima, to njihovo bratstvo, to pripadanje naciji i domovini! O moj Bože! Razvalili su nas sa svim tim što zajedno imaju i tu pozitivnu energiju prenijeli su na svih nas! I hvala im na tome. Upravo TO nam je trebalo!
Izmučen narod, zemlja u ekonomskoj krizi, ljudi iz novog doba „trbuhom za kruhom“ razasuti po Europi i cijelom svijetu.. Već pomalo umorni i na izdisaju dobili smo adrenalinsku injekciju koja nam (budimo realni) neće riješiti probleme, ali će nam dati posebnu snagu i energiju da se osjećamo bolje i jače, da znamo kako zajedno možemo uspjeti sve, da nas okupi i ujedini, poveže kao narod! I zato momcima hvala! U ovom trenutku svi dišemo kao jedno! Koji predivan osjećaj.
Pratim svaku utakmicu naše reprezentacije i imam posebnu „sretnu“ majicu u kojoj navijam. I sigurna sam kako svaki Hrvat ima neki svoj ritual ili protokol za kojeg smatra da nosi sreću i pobjedu našima, pa će isto to – i nikako drugačije ponoviti i večeras. Tako i ne daj Bože drugačije 🙂 Mi Hrvati nismo praznovjerni, ali držimo se onog: zašto mijenjati nešto ako se pokazalo dobro?! Isto tako će biti i večeras u utakmici za polufinale koju igramo s Englezima: ja u istom dresu, netko u istom kafiću, netko u istom društvu, netko uopće neće gledati tekmu – jer do sada nije gledao, a pobjeđivali smo! I tako.
Netko bi rekao lud narod, a ja bih rekla i jesmo! Ludi za nogometom, ludi za kavom, ludi za pivom, ludi za našim morem, ludi za lijepim ženama, ludi za dobrom spizom, ludi za dobrim društvom i provodom, ludi za pjesmom, ludi za ludilom! Da! I zato se toliko radujemo! Upravo zbog toga plačemo na svaki gol! Upravo zbog toga vrištimo i radujemo se svakoj pobjedi pa nakon utakmice sjedamo u automobile i trubimo, mašemo zastavama, pjevamo navijačke pjesme i ronimo suze radosnice! I to što smo ludi i zbog toga smo ponosni također! Taj temperament nas razlikuje od mnogih.
Zato danas, dan kada se igra polufinalna utakmica, veliki centri i trgovine rade skraćeno! Zato danas mnogi na radnim mjestima nose dresove Hrvatske nogometne reprezentacije umjesto odjeće ili uniforme. Zato danas viore zastave na kućama, kafićima, trgovima… Zato danas auti izgledaju kao cirkusi okićeni sa svim mogućim i nemogućim navijačkim rekvizitima! Zato danas sve radio postaje puštaju navijačke pjesme! Zato će danas mnogima poteći suze radosnice! Zato – jer smo takvi. Zato jer smo Hrvati! Zato jer imamo veliko srce! Zato jer znamo pokazati emocije! Zato jer smo dobri ljudi! Zato jer volimo domovinu iznad svega! Zato jer smo ponosni! Zato jer imamo najbolju reprezentaciju na svijetu!
I zato neka ovo ludilo potraje čim duže! Neka traje i traje jer ovaj osjećaj je neopisivo, savršeno fantastičan!
I nemojte se sramiti zaplakati! Mi smo nacija koja je toliko temperamentna da čak nije čudno vidjeti i muškarce kako plaču! Stoga dragi moji, zagrlite se, pjevajte iz srca, pustite suzu radosnicu bez imalo beda, budite jebeno ponosi jer imate razloga i iz sveg glasa navijajte na najjače: HRVATSKA!!!
Autor teksta: Ivana Grabar
- Tekst napisala: Ivana Grabar
- Fotografija naslovnice: pixabay.com
- Fotografija unutar teksta: privatan album
Bravo!