Moj je savjet da krenete što prije, ne čekajte ponedjeljak, to je bez veze. Ne čekajte proljeće niti bilo koje doba godine specijalno. Krenite danas, sada, ovog trena!

Dugo ste čekali na obećanu kolumnu o mojoj borbi s kilogramima. Ali znate što? Jednostavno nisam znala kako započeti, što vam reći na sve to, da li da pišem kulturno kao svaka “prava” vlasnica jednog beauty studija ili da jednostavno priznam da sam bila posvađana s mojim unutarnjim “ja”.

Ja i “ja” smo bile na pas mater svaki dan. Uf, nije lako započeti borbu s kilogramima! Zapravo, uopće nemam ništa protiv kilograma, dapače, smatram da su punašniji ljudi slobodniji, sretniji. I osobno svima kojima njihova kilaža ne smeta se divim i podržavam takav stil života. Druže se, papaju, nemaju kompleksa, uživaju u životu. Garderoba im je naklonjena, ima divnih komada – vidim po gradu puno dizajnerske robe baš za xxl size. I ako ste vi cure zadovoljne same sa sobom, samo naprijed, nemojte niti pomišljati na dijetu.

Ja, na žalost nemam tu sreću. Jedna sam od onih kojima smeta svaki nakupljeni kilogram, i zapravo, sama sebi idem na živce, ali si ne mogu pomoći. Cijeli život sam se bavila plesom, imala tijelo boginje i uživala u tome. Na red je došla trudnoća. Bilo je to za mene teško razdoblje mirovanja… Smjela sam se kretati, čak i raditi, ali trenirati nisam smjela. Mučnina me gušila do punih 5 mjeseci trudnoće i ja sam samo jela i trpala. To je bio jedini recept da mi ne bude mučno: pun želudac.

Nakon poroda sam imala puuuuno kila viška, i ne, nije bila voda, nije bila posteljica, ni težina bebe, ni cice pune mlijeka… To je bilo čisto salo, masne naslage svuda: od glave do pete. I da stvar bude još bolja, ja sam bila sve deblja.

Kupila sam jedne 3/4 hlače. Naravno crne – jer je to bila jedina boja koja me nije bacala u depru do kraja i jedne traperice koje sam na kraju izbjegavala. Nosila sam trudničke majice. Malo sam se čak i pomirila sa sudbinom – ne plešem više, pa mogu biti i malo punija.. Ali, nije mi se to sviđalo, nisam više mogla. Sjela sam, dobro se isplakala i odlučila krenuti na dijetu.

I sad bi ja vama trebala nešto pametno reći, a šta?! Bila sam gladna ko´ pas! Nervozna i gladna. Pa sam još malo sjela da ja i “ja” porazgovaramo, ako me shvaćate. I napokon smo se dogovorile! Plan je bio ovakav:

Ujutro zdravi doručak: voće. Ručak: sve što se skuha – ali četvrtinu moje uobičajene porcije, a za večeru ništa. Da, dobro ste čuli! Nakon ručka koji je bio u cca 16h nisam jela ništa. Ponekad neki jogurt ili komadić mesa, ako je ostalo od ručka, ili jedno kuhano jaje, eto, tek toliko da se ne opatosim od gladi.

Krenule su padati kile i s kilama koža, ali ne, naravno da se nisam sjetila da sam vlasnica salona i da bi bas bilo super da mi cure rade tretmane od samoga početka dijete. Ali dobro, na vrijeme sam reagirala i krenula s tretmanima. Sjećate se da sam u prošloj kolumni MRŠAVLJENJE napisala da nisu čudotvorni i ne skidaju 5 cm po tretmanu, ali svakako ubrzavaju proces mršavljenja i što je još važnije: zatežu kožu i ne dozvoljavaju da se s izgubljenim kilogramima sve objesi.

I tako, malo po malo ja sam ostala bez svojih 25 kilograma! Koža ostala zategnuta. Rodila sam, nemojte misliti da je zategnuta ko´ najlon vrećica puna vode, glatka i bez trunke celulita, ali nije niti obješena obzirom na toliko izgubljenih kilograma.

I tako pričam ja ovu istu priču mojoj Grabarici, ona sluša, ja blebećem. Šta će, navikla je slušati. Ali sam se na kraju sjetila da imam jednu sliku iz tog doba. Nađem je u mobitelu i pokažem joj… Rekla je samo: “Uuu jebote!”

Fotografija: Emanuela Slavić / privatni album

Da, to je slika mene mršave u onim crnim hlačama s početka priče. I naravno da me ugnjavila da je objavi. Dozvolila sam, ali samo iz jednog razloga, a to je da bude poticaj svima koji želite smršaviti.

Moj je savjet da krenete što prije, ne čekajte ponedjeljak, to je bez veze. Ne čekajte proljeće niti bilo koje doba godine specijalno. Krenite danas, sada, ovog trena! Nazovite me! A ja se osobno mogu pobrinuti za vas ako to želite. Od plana prehrane do tretmana koje nudimo. Trebala sam pisati i o njima, ali eto, ne stane sve. Čini mi se da ću i ja morati napisati knjigu.

emanuela

POVEZANI TEKSTOVI: