Pišem vam ovo u pola 5 ujutro, jer noćima ne spavam od kako sam sve to saznala. Toliko su me povrijedili…  

Draga Ivana, lakše je otvoriti srce strancu, nego prijatelju i uf koliko lakše i bezbolnije. Ako se sjećate javila sam Vam se prije par mjeseci kada je pukla moja dugogodišnja veza. Partner me je bez ikakvog objašnjenja napustio, a do dan ranije bila sam mu sve.

Prošlo je par mjeseci od tog prekida. Moje srce je još ranjeno i razbijeno, jer dala sam mu sve,  dala sam mu cijelu sebe. Kad se zaljubim, kad zavolim osobu, previše se vežem za tu osobu, dajem i više od 100% u nas. Možda se ne bih trebala vezati tako – već sam jednom bila povrijeđena u vezi, ali jednostavno sam takva. Za mene ne postoji nitko drugi osim te osobe s kojom sam. Volim cijelim tijelom i dušom, zato me je prekid koštao. Shrvao me iznutra. Izvana sam ja ok, idem među ljude, smiješim se, ne pokazujem koliko mi je srce ranjeno.

No ima jedna još gora stvar u ovoj priči, a to je kada poslije prekida shvatite tko su vam pravi prijatelji, tj. kada vas prijateljica s kojom ste dijelili sve svoje tajne, slabosti, otkrivali joj svu svoju tugu – iznevjeri. Čak prekid i ne boli toliko koliko boli nepravda koju vam je učinila jedna osoba za koju ste smatrali da vam je prijateljica, a bila je samo glumica.

Ja sam najviše i tu kriva jer sam joj dozvolila da bude blizu. Možda čak i preblizu… Izlazila je s nama van, dolazila k nama.. Smatrala sam je prijateljicom, ono znate o čemu pričam? Mi smo žene takve – pričamo o svemu i svačemu. Povjeravala sam joj se, kada sam imala neke sumnje prema partneru, kada sam bila sretna, kada sam bila tužna… Pričala sam joj čak i neke detalje iz naše veze…. Uh.. Ali, tko to ne radi kad ima prijateljicu uz sebe?

Žene moje drage, jako dobro pazite kome ćete se povjeriti jer će ta osoba kad-tad to upotrijebiti protiv vas i zabiti vam nož u leđa!

Ona se i meni povjeravala kroz što prolazi, povjeravala mi je svoje probleme s mužem, rastavu, pa temu i oko djece, ali u svemu tome nije bila najiskrenija. Koliko puta me je čak i taj moj bivši upozorio na nju, kakva je, znao ju je i nazvati ružnim imenom. No tada sam se ljutila na njega, pa neće nitko na moje prijateljice! Nema tog frajera radi kojeg ću ostaviti svoje prijateljice. Ali eto pokazalo se da je ipak bio u pravu.

Ne samo da mi je zabila nož u leđa, nego ga je cijelo vrijeme zabijala, čak od početka naše veze. Sve mi je sjelo na svoje mjesto. Sada sam napokon shvatila kakva je i što je radila. 

Ona je bila ta koja se poslije našeg prekida naglo okrenula njemu, postali su si dobri, ja to još nisam kužila. Ali bilo mi je jako čudno zašto me stalno ispituje za njega, pa kao brine se za mene, cijelo vrijeme je ona poticala razgovor o njemu i pričala o njemu. Ona je bila ta koja je opsjednuta njime.

Saznala sam da mu je prenosila neke stvari oko mene, govorila mu sve što se događalo sa mnom poslije prekida. Olajavala me, govorila laži, vrijeđala me.

Kako je samo prefrigana bila, on i ona premazani svim mastima. Manipulatorica je prava!

Uf, a koliko samo ima putra na glavi svojoj! Ali, ja nisam takva – ja ne izdajem, ne radim to što ona radi i što je sve radila.

Moj bivši je znao gdje se krećem, gdje izlazim van, šta pričam za njega, a ništa ružno nisam pričala nego znate i sami kada još uvijek volite osobu koja vam je slomila srce, ostavila vas.. Jednostavno sam joj se jadala.

Poslije prekida nisam nikoga niti imala, niti mogu, jer mi je srce još raspadnuto zbog njega. Gledam druge muškarce, šta bih dala da mi se netko svidi, sve bi dala da ga zaboravim. Bojim se opet vjerovati nekome, bojim se ostati sama. Prokleto fali da me netko zagrli, poljubi, legne pored mene, bude uz mene, da se osjećam voljenom. A ja se osjećam izdanom, posranom, oguljenom!

Moja najveća ljubav i radost i sto me drži na ovome svijetu je moje dijete. Dijete mi daje veliku snagu, za njega i živim. Od rođenja djeteta sam samohrana majka i nisam imala nikoga 6 godina dok se nije pojavio on, moj bivši kojemu sam se otvorila i dala svoje srce, i opet bila povrijeđena.

Ne znam da li nešto mute ta moja tzv. prijateljica i moj bivši.

Blokirala sam joj pozive i poruke. Ne izlazi mi iz glave kakvu mi je nepravdu napravila, koliko je bila ljubomorna, koliko je bila samo ljuta na mene, kako je glumila. A i taj moj bivši, šta je sve pričao za nju, kakva je, da bi, eto, njih dvoje na kraju postali jako dobri prijatelji.

Kada se sjetim, prođe mi kroz glavu sve što mi je ona znala reći, sad vidim kako je oduvijek bila bijesna na mene, zapravo me vrijeđala i omalovažavala. Bilo je situacija kada mi je bila čudna, ali ja naivna svima vjerujem. Dirnula se u mene i moje dijete, što je još i najgore.

Pišem vam ovo u pola 5 ujutro, jer noćima ne spavam od kako sam sve to saznala. Toliko su me povrijedili…

Kako krenuti dalje, ne mogu zaboraviti sto su mi napravili???? Ne znam, dali se i vama dogodilo da vas prijateljica tako izda? Pa žena je ženi najgori neprijatelj!

Znam da se moram podići iznad njih, moram se oporaviti, iznutra sam izjedena, izdana, povrijeđena…. Učinjena mi je takva nepravda. Imam ja svoje dugogodišnje prijateljice i one su bile uz mene i prije i sada su. One isto ne mogu vjerovati što mi je ta tzv. prijateljica napravila.

Što bi vi napravili na mom mjestu? Da li se suočiti s njima i reći im sve što ih ide ili se jednostavno potpuno maknuti?