Ljubljana, 29.09. Četvrtak i sasvim običan radni dan.

Nisam nikada bila u Ljubljani. Uvijek sam „samo prolazila“ pokraj Ljubljane i tek sada vidim što sam propustila. Predivan grad, ulice, zgrade, terase… uspinjača … i čaroban restoran u kojem je organizirana promocija  moje knjige. Iskreno, nisam znala kamo točno idem, jer su Ljubljansku promociju dogovorile i pripremile moje vjerne čitateljice iz Slovenije. Ali krenimo redom.

Do organizacije promocije došlo je totalno spontano. Kako moje kolumne i knjiga polako, ali sigurno, oboje u pink sva ona srca i kutke gdje se pojave, tako je i Slovenija u zadnjih godinu dana postajala sve više i više ružičasta.  Porast broja čitateljica iz cijele dežele, narudžbe Pink Pen knjige rastao je iz mjeseca u mjesec, pa je tako do poziva u goste, a u želji da me upoznaju došlo, totalno spontano – rekla bih čak simpatično.

Dvije moje čitateljice iz Ljubljane, Slađana i Janja, oduševljene knjigom i kolumnama, jedan dan su me pitale kada ću doći u Ljubljanu, jer me Ljubljančanke žele upoznati. Odgovorila sam: „Kada me pozovete – dolazim!“ To sam rekla onako, iz srca ne razmišljajući o protokolu, bez konzultacije s knjigovođom (ne znajući što znači organizirati promociju van Hrvatske, prenijeti knjige preko „granice“, fiskalna kasa i tak to sve, jel´?!).

Na to su moje simpatične čitateljice odgovorile: „Mi te čekamo! Kada možeš doći?!“

Dogovorile smo datum, one su odabrale lokaciju i vrlo brzo smo sve pripremile za Pink Pen promociju u Ljubljani.

Moram vam reći da sam baš bila ponosna i sretna! Vole me i van Hrvatske, to znam od prije, ali da će se ovoliko potruditi da me ugoste u svome gradu, nisam mogla vjerovati. Žene moje drage, imate moj duboki naklon, jer uz sve svoje obaveze – a sve puno i previše rade i imaju karijere – stigle ste sve pripremiti do posljednjeg detalja.

Čim sam krenula u Ljubljanu, napravila sam “rusvaj”! Na graničnom prijelazu Rupa, ušla sam u traku za autobuse, jer je u drugoj traci pisalo „SAMO ZA EU građane“. Zaboravila sam da sam Europljanka jer je Hrvatska u Europi  i da mogu i ja proći tom trakom, pa sam onako ziheraški ušla u drugu – za autobuse. Nasmijala sam cijelu smjenu na graničnom prijelazu. Dozvolili su mi vožnju „u rikverc“ i prolazak u Sloveniju. Osjećala sam se kao prava EU građanka! Osjećaj je neopisiv!

Slađana mi je detaljno napisala upute do mjesta gdje će me pričekati, da se ne gubim po centru Ljubljane – jer zaista ne bi imalo smisla. Ja i po Zagrebu vozim s navigacijom, jer mi je tako najsigurnije.

Dakle, Slađa me čekala na tom i tom OMV izvan Ljubljane. Morala sam voziti prema Mariboru, pa tunel 1, pa tunel 2, pa pazi kako voziš (jer su kamere), pa izađi „izhod“ levo .. pa ovamo, onamo.. Uglavnom.. Pratila sam njene upute i izašla s autoputa i krenula voziti sve dok ne ugledam taj OMV. I nakon xy kilometara evo ga! Bila sam sva sretna, premda mi je bilo baš čudno, jer je u uputama pisalo kada izađem s autoputa, svega par minuta je pumpa na kojoj me Slađa čeka. A ja sam vozila brat-bratu 10 min. Al´ nema veze! Našla Grabar taj OMV.

Parkirala i gledam.. čekam Slađanu. Pa ja ne znam niti kakav auto žena vozi.. Šetam po pumpi.. neki tipovi me gledaju ako sam normalna.. Zove Slađana:

„Na kojem si ti OMV, molim te?!“

Uglavnom, naravno da sam sam fulala. Sreća u nesreći je ta da su skoro sve pumpe u Sloveniji OMV! Hvala ti Bože!

Slađa me spasila. Odvela na ručak, kao pravi domaćin, a onda me odvela u stari dio Ljubljane kamo se održavala promocija. “Vodnikov hram” – restoran je to uređen u totalno cool starinskom stilu, kako i pristoji staroj jezgri grada. Dočekala nas je ekipa restorana, baš ljubazni i srdačno su nas dočekali i pozdravili te nas odveli u poseban, intiman dio restorana, kojeg su pripremili samo za nas. Jako lijepo od njih.

Već prije 18 sati počele su dolaziti čitateljice. Polako ali sigurno, intiman dio za promociju se punio. Pričekali smo do 18:15 sati i onda sam lagano krenula s upoznavanjem i predstavljanjem. Ja uvijek imam pripremljen sinopsis, ali … kada krenem s predavanjem / pričom / promocijom … Odlutam i zapričam se. Baš se uživim i uživam.

Tijekom promocije dolazile su žene koje su radile do 20 h, a nikako nisu htjele propustiti promociju u Ljubljani. Bilo nas je – zaista lijepi broj i s guštom sam pričala.

One su slušale. Nasmijale su se. Zamislile se. Malo su se, neke od njih, čak i onak´ rastužile…. Nekima je, kako su rekle „baš trebala ova promocija da se pokrenu“. Pa su me pitale, pa smo diskutirale na temu. Pa smo nakon sat i pol napravile pauzu i opet nastavile dalje.

Promocija u Ljubljani bila je baš posebna i lijepa, kao što je svaka moja promocija takva. Na promociju su došle žene koje su to baš htjele i koje me „mogu čuti“. One do kojih dopirem i koje me razumiju. Svi koji su trebali biti – bili su u Vodnikovom hramu to večer. I ostali su ugodno iznenađeni i pod posebnim dojmom.

A to su mi rekli njihovi snažni zagrljaji nakon što smo završili. Prilazile su mi, grlile me i zahvaljivale na „nezaboravnom iskustvu“. Osjećala sam se zaista posebno, a moje su baterijice bile napunjene full i preko toga …  Dugo će trajati ovaj osjećaj.

Pomogle su mi spakirati sve stvari s promocije, knjige, rekvizite. A nakon što sam se iz štikli preobukla u svoje omiljene Nike-ice, sjele smo se na terasu restorana, naručile još po jedno piće i razgovarale o svemu.

Što da vam kažem? U Ljubljani imam nekih dvadesetak novih prijateljica. Bilo mi je predivno. Ugostili ste me kao pravi domaćini i tretirali me kao najljepši dijamant. Još uvijek sva svjetlucam i još ću dugo sjati, jer ljubav kojom ste i vi napunili mene još dugo će me grijati i isijavati iz mene!

Obećala sam vam da se ponovno vidimo! I budite sigurni da hoćemo, jer i ja jedva čekam OPET Ljubljanu!

Hvala Ljubljana za gostoljubje v vašem mestu. Bili ste čudoviti gostitelji. Obljubljam vam, da boste kmalu spet videti! Vaš Ivana, Pink Pen