Vidjela sam nedavno video dvije starije gospođe frendice kako plešu. Rekli bi da je običan video u pitanju, međutim, baš takvi me uvijek potaknu na razmišljanje. Pa si mislim kako je prekrasna okolnost što baš takve prijateljice imam u životu. S kojima ću kroz život plesati, bez obzira na godine i razdoblje u kojem se nalazimo.

Drage moje djevojke,

svoje cure ste možda rođenjem sestre dobile odmah na početku života, možda ste ih upoznale u naselju, u vrtiću, u školi, možda na faksu, možda na poslu ili možda kad ste se uselile u novi stan pa vam je susjeda postala prijateljica za cijeli život.

No, gdje god da ste se srele, za sve vas imam istu poruku: volite, cijenite i čuvajte svoje prijateljice. Čuvajte ih, kad vam kažem, jer do prijateljica nema. Koliko smo samo, drage moje, sretne što nekoga u životu možemo nazvati ‘našim osobama’.

Sjećaš li se ono kad ste na svakom školskom fotografiranju morale imati zajedničku sliku, jer ned’o Bog da slučajno netko drugi tvoju prijateljicu za slikanje uzme.

Sjećaš li se ono kad ste dijelile kunu, dvije za pudinge, slance, sladolede ili cedevitu, pa kasnije u srednjoj polapola cigarete uzimale da bi čiburile u kafiću preko puta škole i molile Boga da vas ćaća i mater ne vide. A čak i kad bi negdje naletjeli, ova druga bi lagano tvoju cigaretu stavila na svoju stranu pepeljare. Tu je riskirala da njezini saznaju, ali nosila se sa situacijom.

Sjećaš li se ono kad ste u selu išle u maškare k’o klinke, a onda ste počele ići po manifestacijama koje uključuju feštanje, čašicu vina, ples, skakanje, pjevanje i uživanje. Bilo po danu, bilo po noći. Pa ste postale raja do j……. i jedna drugu izvlačile da sat duže ostanete u izlasku. Jer šta ću po mraku kući, ujutro se bolje vidi. U životu ste sve uvijek zajedno proslavile. Položen vozački, promociju, dobiven posao ili neku jednostavnu stvar poput kupljenih cipela na dobrom sniženju. Slavile ste u stanu, u klubu, u kafiću, u prirodi, uz burek, kebab, hamburger, pivo, vino, rakiještinu. U tim trenucima ste ponekad odlučile i živjeti zdravo, ali je ona taman otvorila čokoladu od tristo grama i uvjerila te da se baš tebi neće primiti.

Sjećaš li se ono kad ste smogle para za prvo zajedničko putovanje. Kad ste ono sjele skupa u auto pa otišle ručat’ u drugu državu, jer šta fali. Pored gpsa se valjda izgubit’ nećete. Al’ ste se izgubile, milijun puta. Pa dok ste izgubljene tražile put, na pola ste se u….. u gaće od straha, a na pola ste umirale od smijeha. Sjećaš li se djevojčice draga, kad su one sjele u auto i prešle pola države da bi te došle vidjeti. Ili kad si ono ti kombinirala vlakove i autobuse da bi ih vidjela.

Sjećaš li se kad ste se raspravljale i svađale pa došle do kompromisa, uvijek. Sjećaš li se ono kad ste u skučenoj sobi šest sati sjedile i samo razgovarale. Kad ste pješačile i biciklirale da dođete na druženje.  Ma sjećaš li se ono kad se ona preselila u drugu državu, pa ste preko snimki vocapa i videopoziva blebetale i svejedno uspjele održati sve k’o da se ništa promijenilo nije.

Sjećaš li se ono kad si umirala od smijeha na te neke vaše fore jer samo vi kužite jedna drugu. I najbitnije, ona ti je uvijek bila iskrena, čak i onda kad ti nisi bila svjesna koliko ti je to u danom trenutku potrebno.

Sjećaš li se ono kad je ona dobila klince pa si ti jedina kojoj se mogla požaliti. Reći ti da je lijepo, al’ da živci nekad eksplodiraju. U isto vrijeme ti satima može pričati da je najljepše i najteže na svijetu. Sjećaš li se ono kad je super brak postao mrak i kad je bilo sranje, pa je ona uz tebe bila. Slušala te, podržavala, nije bila dio sela koje priča za tobom, već je bila ona iznimka koja ti je rekla da je normalno što si poželjela otići i da se toga ne trebaš bojati. Sjećaš li se kad se ona dobrom braku i vezi skupa s tobom veselila.

Sjeti se, djevojko i ženo… Sjeti se svojih cura s kojima si ganjala sve ispravne i neispravne ciljeve. Žena ženu razumije, žena ženu može slušati tjednima o istoj temi i ne prigovoriti, već secirati i analizirati svaku sekundu, da štogod ne bi propustile. One te podržavaju, pa čak i onda kad bi im bilo lakše da odu. One ostaju. Rame uz rame.

Znam, selite se, odvede vas posao, odvede vas brak, zauzete ste vezom, zauzete ste poslom, zauzete ste klincima. Zauzete jeste, al’ za svoje prijateljice uvijek nađite vremena. To vrijeme koje s njima provedete je kao sedamsto masaža, četrdeset rehabilitacija i osamsto spa tretmana. Nema do vaše osobe. Prijateljica će vaša osoba biti uvijek. Čak i onda kad se udaljite.

A ako ste se udaljile, pošaljite tu vražju poruku. Sigurna sam da će zamjeranje prestati i da će vas ona objeručke prihvatiti nazad, jer za to prijateljice služe. Kad je vaše ponašanje sjajno da uživaju s vama, a kad je sranje, da budu tu i vrate vas na pravi put.

Hvala mojoj sestri koja je prijateljica i hvala mojim prijateljicama koje su kao sestre. I oprostite ako nekad zaboravim na ljubav. Jer za ljubav sam vam zahvalna najviše.

Budite zahvalne drage moje, recite svojim curama ‘hvala’ danas. Hvala za ljubav.

Tekst napisala: Gabrijela Čuljak

• Teskt: Gabrijela Čuljak, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i voditeljica / DJ na Alfa radio
• Fotografije: Pixabay
• Pripremila: Ivana Grabar
• Kontakt: ivana@pinkpen.com.hr