Lažni profili

Neki dan dobila sam friend request, kao što ih i inače redovno dobivam, a imam ih dnevno više od nekoliko, pa niti ne brojim. I u principu, žene prihvaćam uz mali checking profila, jer jel´, logično je da me žene prate, ali momke (ipak) malo bolje “pretresem”, jer mi ne treba tip koji će mi odmah, nakon prihvaćanja, zajašiti u inbox. Fakat se trudim dobro procijeniti ljude prije nego ih prihvatim za prijatelje. Imam muških profile za frende, a sa ženom su, curom ili familijom na svojim profilnim slikama. Super. Dakle, koliko god vam se čini da ne pazim na ljude koje prihvaćam – oooo, varate se! Pazim i te kako! Ne mogu baš sve zahtjeve prihvatiti jer mislim kako nemaju svi iste namjere – jednostavno to procijenim.
Vratimo se na situaciju od prije par dana.

Dakle, dobila sam od neke djevojke zahtjev za prijateljstvo. Hm, na slici profila ful atraktivna mlada cura sa žeščim selfijem. Ok, to je meni nebitno. Kliknem na album .. A cura nema niti jedne, jedine slike osim profilne i naslovne. Hm.. Hajde, mislim ja, atraktivna je, ali je i pametna. Slike joj nisu na “javno” nego samo za prijatelje. Vrag mi ne da mira. Prihvatim je i op-op, odmah na fotografije. Opet ništa. Isto: samo profilna i naslovna. Baš čudno. Pogledam zajedničke prijatelje. Uuuu, imamo ih preko 80. Pregledam ljude i odabirem dvoje koji su mi dragi i s kojima imam komunikaciju. Dakle od zajedničkih prijatelja odabirem dvoje: jednog muškarca i jednu ženu u koje imam povjerenja, jer ih i osobno poznajem. Oboma im u inbox pošaljem ista pitanja i copy-paste linka profila osobe koju sam nedavno prihvatila za frenda: “Poznaješ li ti ovu djevojku?!”

Prvo mi se javila ženska osoba kojoj sam se obratila za pomoć: “NEMAM POJMA TKO JE TO!”, a jako brzo mi se javio i drugi dio istraživačkog tima, muškarac: “NE POZNAJEM CURU, SAMO SAM JE PRIHVATIO!”
A moj odgovor oboma: “Pa, dobro, da li smo mi svi skupa normalni?!? Prihvaćamo ljude koje uopće ne poznajemo!” Okej, ne možemo svih niti poznavati, ali logično je da ako netko nema na profilu niti jedne svoje slike, normalnog posta, slika iz svog života – da je profil lažan. Ja sam toj osobi – mladoj djevojci koja mi je poslala zahtjev za prijateljstvo – čak poslala i poruku u inbox i pitala je tko se skriva iza profila. Nije mi odgovorila.

Tko se skriva iza tog imena i slike mlade djevojke? Možda je djevojka, a možda i nije. Možda je mlada, a možda … Kako god, netko je tko zasigurno nema dobre namjere, dok se “skriva”!

U jednom trenu između mene i mojih “pomagača” u istrazi nastala je panika. Jedina opcija koja u toj situaciji postoji je prekidanje bilo kakvih kontakata s takvom osobom! Da, svi troje smo je blokirali.

Koliko puta vam se dogodila ovakva situacija? Jeste li ikada razmišljali koga prihvaćate u svoj virtualni svijet?

Ljudi moji, ako nikada niste razmišljali o tome, od danas krenite! Budite jako oprezni od koga prihvaćate prijateljstvo na društvenim mrežama!

Koliko god se bavim javnim poslom, svejedno jako pazim na to koga prihvaćam za prijatelja na svom “PRIVATNOM PROFILU”. Upravo zato imam 613 zahtjeva za prijateljstva koja nisam prihvatila. Zašto? Pa zato što na tom svom privatnom profilu pišem i neke osobne impresije, postove, stavljam svoje slike, slike svoje obitelji, svog stana, videa sa svojim kućnim ljubimcima Radim to u krugu svojih FB prijatelja jer je to moj profil i pazim tko mi ulazi u život.

Budite oprezni koga prihvaćate za prijatelje. Budite oprezni kome puštate tu slobodu da vam može gledati slike i čitati komentare. Pazite koga puštate u svoj život jer, nisu baš svi na društvenim mrežama kako bi se družili i razmjenjivali mišljenja. Ima i onih koji cirkuliraju na društvenim mrežama jer ih  zanima nešto sasvim drugo…

Nakon ovog iskustva objavila sam post na svom profilu, kako bih upozorila svoje prijatelje i potakla ih na razmišljanje. Lajkova i komentara bilo je more jedno. Zanimljivo, većina njih, sudionika u tom postu toga dana, imalo je sličnih ili čak još gorih iskustava. Jedno od njih, obzirom je vrlo osobno, pristiglo je u moj inbox.

Ona je razvedena žena svojih 50-tak godina. Djeca su odrasla i otišla su svojm putem, a ona je ostala s hrpom slobodnog vremena. Usamljenost je napravila svoje, a čari društvene mreže totalno su je okupirale. U želji da se zabavi i ubije vrijeme počela je intenzivno komunicirati s ljudima koje je prihvaćala za prijatelje. Iz tih intenzivnih komunikacija izprofilirao se gospodin koji joj je jako pasao, pa su se često družili  kroz tipkanja u inboxu. Trajalo je to dopisivanje mjesecima i dogodila se simpatija, a ujedno i ovisnost o njegovim porukama. Nisu bili iz istoga grada, pa su počeli dogovarati susret. Smatrala je kako ga je dobro upoznala kao osobu i jedva je čekala vidjeti ga uživo. No, ono što ju je u zadnje vrijeme dopisivanja s njim počelo smetati bilo je njegovo inzistiranje da mu šalje svoje fotografije. Slala mu je slikice – selfije, no njemu to nije bilo dovoljno. Tražio je više od toga. Tražio je da slika svoje grudi – zanimalo ga je kakve joj je boje grudnjak, a kasnije je tražio da mu šalje fotografije na kojima je bez odjeće. I tu je stala. Ali, stao je i on! Prestao joj se javljati. Ona mu je slala poruke, međutim – on se totalno povukao, a jedan dan nestao je iz njenog virtualnog života, odnosno s društvene  mreže. Javila mi se u inbox sva u panici, nakon što je pročitala moj status o lažnim profilima. Sve joj je bilo jasno – dopisivala se s prevarantom. Ali ono o čemu ona nije razmišljala, a meni je bio jedini stravičan prikaz u njenoj situaciji, bile su upravo te fotografije koje mu je slala. Đizus! Odmah me je presjeklo!! Ona tvdi da mu nije slala svoje obnažene fotografije, a ja se samo nadam da je to istina. Pitanje je gdje su završile i ove fotke koje mu je poslala. Nakon što sam joj to rekla – ostala je bez teksta.

• Bože, kako sam glupa! Sada jedino mogu moliti Boga da sve dobro završi. – rekla mi je na kraju, a ja sam o ovoj temi odlučila napisati kolumnu. Međutim, nisam htjela SAMO NAPISATI KOLUMNU, htjela sam na ovu temu porazgovarati sa stručnom osobom i pitati je za stručno mišljenje.

Nazvala sam gđu Ines Denona, koja je magistar specijalist kliničke psihologije i geštalt psihoterapeut. U svojih 25. godina rada sa ljudima stekla je različita iskustva i puno toga naučila od svojih klijenata. Izuzetno cijenim njen dugogodišnji rad, znanje i iskustvo koje ima. Dugo smo razgovarale o svemu ovome, a onda sam je zamolila da mi pomogne u ovoj kolumni i napiše nekoliko stručnih riječi na ovu goruću temu, kao i o ponašanju ljudi na društvenim mrežama.

Pozorno pročitajte što nam kaže mr.sc Ines Denona klinički psiholog i geštalt psihoterapeut:

„Internet i društvene mreže toliko su prisutni u posljednjem desetljeću da su postali sastavnim dijelom života velikog broja ljudi. Gotovo ih je nemoguće odvojiti od našeg stvarnog svakodnevnog života. Naravno, to za sobom povlači određene posljedice i odgovornosti o kojima možda i ne razmišljamo.

Facebook i ostale društvene mreže nastale su kao mediji koji omogućavaju raznovrsne oblike komunikacije i zabave što je pridonijelo njegovoj velikoj popularnosti i prihvaćenosti, naročito među mladim ljudima. Važna uloga Facebooka svakako je i njegova komponenta pozitivne socijalne podrške koja u psihološkom smislu potiče ljude na njegovo sve češće, a kako sada izgleda i sve nekritičnije korištenje. Čini se da su ovi socijalni i psihološki aspekti važna podloga za popularnost društvenih mreža, ali i za različite oblike opasnosti koje se tu mogu pojaviti.

Među osnovnim životnim potrebama čovjeka svakako su one koje se odnose na našu socijalnu okolinu. Svi mi imamo neke osnovne stavove i vrijednosti koje nam daju okvir doživljavanja drugih ljudi. Važno nam je da se na neki način svidimo drugima, a isto tako želimo da naša ponašanja budu slična onim koja su prisutna u našoj okolini. Ako uzmemo u obzir da su društvene mreže zapravo na neki način naša socijalna okolina jasno nam je da njihova velika popularnost jednim dijelom počiva i na ovim psihološkim potrebama.

Facebook omogućuje objavu različitih slika, statusa i profila i kao takav zapravo pruža savršenu priliku da udovoljimo  svojoj želji da se svidimo, da budemo popularni, da nam drugi lajkaju, da imamo puno prijatelja… Nažalost, izgleda da pri tome mnogi od nas nedovoljno razmišljaju ili zaborave na zaštitu svoje privatnosti. Povrede privatnosti mogu imati velike socijalne, financijske i psihološke posljedice. Privatne fotografije ili razgovori, informacije koje su osobne prirode, krađa identiteta i sl.

Što to ljude navodi da ne vode računa o zaštiti svoje privatnosti, da se predstavljaju putem lažnih profila ili da su spremni prihvatiti prijateljstvo sa osobom koju uopće ne poznaju kako bi imali veći broj prijatelja?

Upravo su ovakve teme privukle pažnju psiholga koji su smatrali da su društvene mreže izuzetno povoljan medij koji nam pruža priliku da budemo ono što nismo ili se ne usudimo biti, odnosno da budemo svoj idealan self. Kad nešto objavimo na društvenim mrežama zapravo smo na neki način prikriveni i zaštićeni. Biramo što ćemo o sebi reći i kakav ćemo dojam ostaviti. Drugim riječima, imamo kontrolu kakvu u životu teško možemo imati. Upravo se tu kriju i opasnosti jer vodeći računa o onom što želimo podijeliti s drugim ljudima zaboravljamo da pokazujemo i one aspekte svoga života o kojima u tom trenutku ne razmišljamo.

S druge strane, kada se radi o idealnom i lažnom selfu pokazalo se je da su Facebook profili vrlo slični stvarnom profilu osobe i da zapravo reprezentiraju njezin stvaran način života. Znači da ljudi na Facebooku nisu bitno drugačiji od onog kako se predstavljaju pa čak i kada imaju lažne profile –  oni isto tako na neki način govore o njima.

Drugim riječima, čini se da su društvene mreže mjesto na kojem se paralelno odvijaju naši životi i da u njima sudjelujemo svi mi onakvi kakvi jesmo s više ili manje naglašenim potrebama da se pokažemo drugim ljudima i da im se svidimo. Na njima su prisutni različiti ljudi koji postoje i tu oko nas u našim svakodnevnim životima. Ipak, postoji određena razlika koja neke ljude možda povremeno dovodi u opasnost!  Neki od nas teško kontroliraju svoju potrebu za prihvaćanjem i slijeđenjem trendova jer time nadomještaju svoje nerealizirane emocionalne potrebe pa su u tom trenutku manje svjesni razumne strane svoga ponašanja.

Sasvim je nevažno, hoće li nas naše emocije u nekom trenutku potaknuti na objavu statusa koji prelazi granice privatnosti ili ćemo biti spremni prihvatiti nečije prijateljstvo kako bi se osjećali manje usamljeno. Ono što u tom trenutku zaboravljamo je da smo i tada mi sami jedine osobe koje smo odgovorne za ono što nam se dešava u našem životu.“

Definitivno se slažem s mr.sc Ines Denona! Svatko od nas sam sebi kroji i odlučuje, pa tako i u ovom virtualnom svijetu. Svatko ima neki svoj sistem prihvaćanja ljudi u svoj virtualni svijet, pa ga tako imam i ja. Ako sam ja stvarna na ovom profilu, želim da su stvarni i ljudi koje imam za prijatelje. Samo to. Ima ljudi koji objavljuju više ili manje, ili uopće ne objavljuju, koji imaju fotke ili ih uopće ne stavljaju – nije važno. Važno je da je osoba stvarna i da ima dobre namjere – kao i ja kada nekome pošaljem zahtjev. Ja to nekako procijenim na “svoj način”. Možda pogriješim, a možda i ne. Samo, nekako ipak pazim koga prihvaćam i mislim da imam pravo na to, kao i svaka druga osoba ovdje, u ovom virtualnom svijetu.

Zbog posla kojim se bavim imam i FB page kojeg prati dosta ljudi. Samo petina ljudi s privatnog profila prati me na pageu. Ok, ako netko želi pratiti moj rad, ima moj page. Privatni profil je nešto drugo. Skroz drugo. Ja to tako gledam. Do sada zaista nisam imala nekih problema s ljudima kako na svom profilu, tako niti na pageu. Ima puno pohvala, ima i drugačijih mišljenja, bude i kritika, a Bože moj, zato se družimo. Ali hvala Bogu, nikada nisam imala nekih problema s bilo kime koga puštam u svoj virtualni svijet. Jer pazim – pogotovo na privatan profil.

Zato ovaj tekst – kao podsjetnik svima nama! Neki dan sam u potrazi za “nepoznatom osobom” koja mi je poslala zahtjev za prijateljstvo, uključila dvoje meni poznatih ljudi koju su tu istu “nepoznatu osobu” imali za prijatelja. Tražila sam od njih SAMO odobrenje da je cura OK i da je slobodno mogu prihvatiti. Vjerujem njihovoj procjeni. Familijarni su to ljudi, vrijedni, pošteni i normalni. Međutim, sasvim sam slučajno otkrila da baš ne vode računa o tome  koga puštaju u svoj virtualni svijet. Znači, oboje su tu totalno fejk osobu prihvatili samo zato jer im je poslala zahtjev. Nakon svega ovoga gotovo sam sigurna da ćete svi biti puno, puno oprezniji.

Želim poručiti da na društvenim mrežama budemo oprezni, koliko god možemo. Danas se s interneta može “skinuti” sve, radi se sve i sva. Puštamo jedni druge u svoje živote … Djeca su tu.. Slike.. Objave.. Pa eto, čisto opreza radi i ova kolumna.

Vraćam se na početak – svatko će napraviti kako misli da je za njega najbolje. Ja se nekako i dalje držim svog modela kojeg imam od prije, pa ako mi nešto baš “ne zvoni”, ipak provjerim. Nemaju svi isti film u glavi.

Još ću jednom ponoviti par rečenica na koje sam se sledila, a koju nam je izrekla mr.sc Ines Denona. Nadam se da ćete ih svi jako dobro zapamtiti:

“Sasvim je nevažno, hoće li nas naše emocije u nekom trenutku potaknuti na objavu statusa koji prelazi granice privatnosti ili ćemo biti spremni prihvatiti nečije prijateljstvo kako bi se osjećali manje usamljeno. Ono što u tom trenutku zaboravljamo je da smo i tada mi sami jedine osobe koje smo odgovorne za ono što nam se dešava u našem životu.”

Hvala mojim članovima posade u ovoj kolumni: gospođi K.T., i gospodinu D.M. na razotkrivanju lažnjaka, kao i veliko hvala mr.sc. Ines Denona na stručnom mišljenju i sudjelovanju u kolumni.

Do iduće srijede,

Vaša Pink Pen!

Autor: IVANA GRABAR