Život može biti lijep ako…
1.    Zavoliš i poštuješ sebe
2.    Posložiš prioritete
3.    Govoriš istinu
4.    Voliš iz srca
5.    Odmakneš se od ljudi koji te pune negativom
6.    Razriješiš s ljudima koji te ne čine sretnim
7.    Nikome ne želiš zlo
8.    Nikoga ne mrziš
9.    Ne bojiš se izreći ono što misliš
10.    Radiš ono što voliš i što te čini sretnim
11.    Ne bojiš se izazova
12.    Pomažeš slabijima / siromašnima / bolesnima
13.    Voliš životinje
14.    Svaki dan se zahvaljuješ Bogu na onome što imaš

Dakle, ovo su pravila za lijep život. Pune dvije godine živim upravo po tim pravilima. Nije zajebancija – zaista je tako! Nisam pukla – dobro sam! Toliko sam dobro, hvala Bogu, jer da sam bolje od ovog, bila bi sumnjiva.

Nisam popila pamet svijeta. Ne. Nisam baš toliiiikooo pametna 🙂 I nisam od nikoga prepisala ova pravila, niti sam ih ukrala s nekog američkog portala, prevela na google translate-u  pa pritefterila u kolumnu. Ne, neee!! Što Grabar napiše to i potpiše. Kada citiram nekog stavim pod navodnike i potpišem autora. Naučila sam ova pravila na vlastitim greškama i na greškama ostalih ljudi. Vrtjela sam se u krug godinama i što sam se više vrtjela u krugu, imala sam feeling kao da tapkam po dreku… I što sam više tapkala po drekiću i vrtjela se u krug to je više smrdilo,  a meni se sve više i više vrtjelo u glavi. Znači, šou program od života! Di si – šta si – ni za di si nisi! Eto – to sam bila ja! Život je prolazio pokraj mene… ja sam samo kimala glavom i govorila: „Aha“ i „Dobro je! Ne daj Bože gore!“

Nisam se nikome htjela zamjerati. I kada bih bila u pravu, nije mi se dalo raspravljati. Ono, jebalo me se živo. Baš sam sva bila nigdje. Gdje me staviš – tu sam. Što sam dobila u zadatak – odradila sam vrhunski. Opterećivala sam se s glupostima umjesto da sam bila zabrinuta svojim ne životom!

Sada vidim kako to nije bio život. Ali, ne žalim. Iz toga sam perioda života puno naučila. Jebeno puno! Da nisam pekla zanat svih tih godina, garant bi Žuži i Carrie i dalje bile na tronu. Ovako ih je Grabar skinula s trona (zajebavam se – to vam je jasno valjda). Poanta je da sam tek prije dvije godine s razumijevanjem prihvatila sve to što sam prošla u životu. Razumjela. Prihvatila. Iz toga svega naučila lekciju. I krenula dalje. Pun gas. Bez jebemti! Često puta sam se znala pitati:

„Bože moj dragi… Što sam ja tebi toliko zgriješila kad me ovako kažnjavaš?“

To sam se pitala kad mi se brak raspadao. To sam se pitala kada mi je štekalo s financijama. To sam se pitala kada sam željela voljeti, a nisam imala koga. A kada sam imala zdravstvenih problema i dok sam ležala na ginekologiji onda sam shvatila koliko sam u stvari zapustila svoju dušu i svoje tijelo. Tek tada sam shvatila koliko sam sjebana i da mi On nije ništa kriv. Niti sam ja išta zgriješila. Kriv je bio način života kojim sam živjela. A živjela sam sporednu ulogu u vlastitom životu u kojem su scenarij pisali svi osim mene. Svi su dirigirali, a ja sam plesala. Svima sam udovoljavala i pazila da nekog ne povrijedim, uvrijedim i da svima udovoljim. Radila sam i po 9 sati dnevno kako bih sve stigla. Trčala sam doma i drljala po podovima do pola noći. Onda bi drndala oko robe i legla oko 2, a digla se u 6. Na poslu sam vukla za svih. Doma sam se razapinjala.

U bolesničkoj sobi vrtjela sam upravo taj film i pomislila: „Bože moj, koja sam ja glupača! Trošim se na krivim mjestima, oko krivih situacija i s krivim ljudima. Opterećujem se s glupostima. Da mi se sada, ne daj Bože dogodi nešto, da krepam, pa zaposlili bi novu osobu! Zamijenili bi me mrtvi hladni! Plakalo bi moje dijete za mnom i roditelji, sestre. Drugi bi rekli: A…brižna.. mlada.. 🙁

I sjedila sam tako par dana i razmišljala i nije mi bilo važno koliko para imam na računu, jesam li u minusu, jesu li svi računi plaćeni, tko će odraditi zaostatke na poslu… U bolnici to ne postoji. O tome, vjerujte mi, najmanje razmišljate. Razmišljate o puno dubljim stvarima. O sebi i svom životu i molite Boga da sve prođe u redu i da odete doma zdravi i ozdravljeni od glupog načina života!

Imala sam sreće da sam prije samog odlaska u bolnicu upoznala osobu koju sam valjda morala upoznati. Bila mi je najbolji praksić / pihić / savjetnik u tim trenucima. Sviđalo mi se koliko je smirena i kako sve hendla lako. Nije mi bilo jasno od kuda crpi svu tu energiju i smirenost. Pozitivu. Ali, pasala mi je. Jako. Ugodno sam se osjećala u njenoj blizini. Ugodno mi je bilo s njom razgovarati. Svaki razgovor s njom tjerao me na razmišljanje, kao što vas na razmišljanje stave moji tekstovi bilo iz knjige ili iz kolumni. Ostavljam na vama traga i to mi je drago. I ona je ostavila traga na meni.

„Sve je u glavi, Ivana!“ – govorila mi je. „Moraš prestati razmišljati na taj način! Moraš početi drugačije razmišljati. A prvo moraš zavoljeti sebe da bi uopće mogla od nekuda krenuti!“ I to me presjeklo.

Naučila sam se voljeti sebe. Naučila sam prihvaćati životne situacije s razumijevanjem. Počela sam misliti pozitivno. Kada mi kroz glavu proleti nešto tipa: „Joj, kako ću ja to… Ne mogu ja to!“ – opomenem samu sebe i ukorim. Mi sve možemo ako to želimo! I vjerujte mi da je to moguće. Ako živite po ovim pravilima – zaista je moguće!

Ali, prvo moramo zavoljeti sebe kako bi nas mogli drugi voljeti. Moramo se i poštovati kako bi nas drugi poštovali. Moramo si posložiti prioritete u životu; od onih najvažnijih prema onima manje važnima do onih nebitnih. Radimo samo one na vrhu popisa. Ostalo pustimo za kasnije. Stignemo sve, bez  beda! Neće uteći.

Govorimo istinu i samo istinu. Nema muljanja ni laži. Samo istina. Čista kao suza. Iskrenost otvara sva vrata. Nemate problema u komunikaciji. Okruženi ste istinom.

Iskrenost ne mogu svi podnijeti baš tako lako. Skužit ćete vrlo brzo kako će se ljudi odmicati od vas – i to baš oni koji ne mogu podnijeti istinu. Iznenadit će vas oni bliski. Pustite ih. Odmaknite se. I ovako vam ne trebaju fejk ljudi oko vas. Doći će novi ljudi. Slični vama. Doći će ljudi koji vole sebe isto kao i vi. Koji su pozitivni i iskreni. Okružit ćete se s takvim ljudima. A to je jako dobro! Ovo je fantastična eliminacija onih negativnih oko vas kao i onih koji su vas godinama crpili svojom energijom. Također je fantastična eliminacija onih koji vas nisu činili sretnima. Maknut će se sami, vjerujte mi. Nećete se posvađati. Samo ćete se udaljiti. Fino i elegantno.

Nikome ne smijete nikada poželjeti zlo. Nikome. Nikada! Čak i ako vas netko povrijedi.  Nema mržnje. Ona vuče negativu. Svoje mišljenje uvijek treba izreći i imati svoj stav. Ne treba se sramiti svojih stavova i razmišljanja. Uvijek se treba zauzeti za sebe i jasno i glasno izreći: Da, to me smeta! To ti nije u redu! Ja mislim da bi to trebalo tako i onako! Ja to ne želim!

Treba slijediti svoje snove. Treba raditi ono što volimo i to raditi sa srcem i iz srca! Nemojte se bojati. Prihvaćajte izazove i rješavajte ih!

Sudjelujmo u plemenitim akcijama. Pomažimo slabijima, djeci, siromašnima. Njihovo „hvala“ – nema cijene. To je neprocjenjiv feeling. Pomaganje… predivno!

Kažu da oni koji vole životinje – vole i ljude. I to je istina! Oni koji su grubi prema životinjama, još su grublji prema ljudima a najopasniji su prema samima sebi.

Život stvarno može biti lijep ako ga zavolimo. Život stvarno može biti lijep ako shvatimo njegovu vrijednost i ako se postavimo prema životu s dužnim poštovanjem, kao i prema samima sebi. Tada zračimo drugačije. Tada u život privlačimo ljude slične samima sebi i zračimo isto. Kužimo se. Zrcalimo se jedni u drugima. Volimo se! A to je lijepo! To je smisao života.

Pravila nije teško prihvatiti i po pravilima živjeti ako zaista želimo promijeniti svoj život i biti sretni. U stvari, nisu to pravila, to je „način života“. Fakat je sve u glavi. Zato se posložimo dok još možemo jer…  Život je samo jedan i prođe brzo. Nemojte da vam sutra bude žao. Nemojte da u starosti razmišljate što ste sve mogli – a niste jer… Ne znate ni sami zašto niste…

Usudite se biti svoji i živjeti život po svojim pravilima. Usudite se voljeti i biti iskreni. Usudite se željeti – jer ako nešto želite vrlo je moguće da se i ostvari.

I nemojte se zaboraviti zahvaliti na svemu što imate i što ste postigli. To je jako važno. Dovoljno je reći hvala svaki put kada ujutro otvorite oči. Osjećati ćete se drugačije… Posebnije. I, ne zamjerajte. Ne mrzite. Naučite se otpustiti bijes i oprostiti. Vama će biti lakše. Probajte 😉

Život stvarno može biti lijep – ako to želimo!

Zavolite sebe. Posložite prioritete. Već ste pola napravili! Ostalo će se posložiti samo od sebe! Sretno!

Autor: IVANA GRABAR

SVE KOLUMNE AUTORICE – OVDJE 

Kontakt: