Zauvijek zajedno – Zauvijek sretni zajedno 

Ugledni neznanac sa fejsa:  Hej! Ti si iz Zagreba ili?

• JA:  Hej, jesam. A ti?
• On:  Zagreb i svugdje po svijetu, no originalno iz ZG. Zato mi je i čudno što te do sada nisam opazio.
• JA:  Proteklih 5 godina živjela sam van Hrvatske, tek sam se nedavno vratila, a i nema me baš u điru.
• On:  To objašnjava mnogo, jer budimo realni, tebe bi čovjek zapamtio.

U međuvremenu pogledam bolje njegov fb profil, i uz fotke koje daju naslutiti zavidnu karijeru za veliku međunarodnu kompaniju, primjećujem da mu je i ljubavni  život isto toliko uspješan.  U osobnim mu informacijama status veze glasi – Oženjen s  Dotičnom.

Hm… Nakon tog saznanja odlučim više ne odgovarati na njegove poruke, no eto njega opet, nakon pola sata.

• On: Nema odgovora?
• Ja : Stvarno ne znam što odgovoriti oženjenom muškarcu koji se trudi biti slatkorječiv.

Pristojno mu dajem do znanja da nisam zainteresirana za ikakve interakcije sa zauzetim tipom.

• ON: A što bi rekla muškarcu koji je u baš, baš liberalnoj vezi, i koji je direktan?

Tada moje strpljenje i moć suzdržavanja iskapava, i pišem mu što mu što ga ide.

• JA:  Da mi je žao što je u vezi sa ženom koja mu nije dovoljna.
• On : Žao mi je što to tako gledaš.

I tu završava naša konverzacija, za koju sam ionako već od samog početka znala da ne vodi nikud.

Ipak, nakon izvjesnog vremena, tog istog muškarca susrećem, slučajno, u izlasku. U milijunskom gradu, u svoj toj količini noćnih klubova – ja nabasam BAŠ na njega! Dovoljno sam prostudirala njegove fotografije da ga uočim među masom ljudi i uvjerim se u već prethodno stečene pretpostavke da je zgodan, visok, sportski gradjen, ugledan i naravno, sa prstenom na lijevoj ruci.

Primijetio je i on mene, isto kao i ja njega – na prvu!

Upozajemo se i kreće neobavezna priča. Naravno, u jednom se trenutku dotičem i teme njegovog braka  i želje za preljubom.

U toj me rečenici prekida i govori mi da se ne radi o prevari.  Apsolutno, ni u kom slučaju.

Govori mi da njegova supruga i on, ionako trenutno žive vezu na daljinu, viđaju se svaka tri do četiri tjedna.  Oboje su uspješni i ne žele da im karijera stagnira, pa im je trenutna odluka živjeti odvojeno.  Jednog dana će svakako živjeti zajedno, ali još uvijek posao igra veliku ulogu.

To sve ima utjecaja, ali nije presudno u njihovom liberalnom odnosu. Odnosu u kojem je dopušteno viđati se sa drugim ljudima, voditi afere,  imati kratke i duže avanture, sve dok je između njih konverzacija 100% iskrena.

Ona zna za žene s kojima se on povremeno zabavlja, a on zna za njezine kombinacije s tipovima. I nikome TO ne smeta – jer su njih dvoje potpuno iskreni oko toga.

Čekaj malo, meni u njegovoj priči što-šta nije bilo jasno!! KAKO JE TO MOGUĆE?! PA ONI SU U BRAKU!! Vrištao je glas u meni.

Ok, vjerovatno se nisu vjenčali u crkvi – pomislila sam –  ali svejedno, zar kad potpišeš taj papir u matičnom uredu ne daješ (ipak) neko obećanje, ili potvrdu na ono, dobro poznato zauvijek zajedno.

Pa i jesmo, dali smo si potvrdu, rekao mi je, i nastavio – Samo što naš brak nije sklopljen na osnovu  „Zauvijek zajedno“.   Sklopljen je s obećanjem, „Zauvijek sretni zajedno“. Što god to uključivalo.

Zauvijek sretni zajedno….

I dok su zajedno, mislim fizički, u istom gradu,  oni jesu sretni.  Provode svaki tren ne odvajajući se jedno od drugog, putuju i dijele sve.  Njihove zajedničke fotografije odišu zaljubljenošću,  a da ih i javnost prihvaća kao zaljubljen par govore mnogobrojni komentari i lajkovi na istim fotkama. Naravno, to nije mjerilo, no vidi se, sretni su zajedno.

Ali kad su kilometrima udaljeni, jedno drugom dopuštaju biti sretni odvojeno. Zabavljati se odvojeno. Živjeti potpuno ispunjen život, odvojeno. Nema sputavanja, ljubomore ni zabrana.  Sve rješavaju razgovorom. Sigurni su u svoju ljubav.

To me navelo na razmišljanje:

Pa zar, kad se zaljubiš ne želiš samo tu jednu jedinu osobu sada, stalno i zauvijek? Kakva je to ljubav ako želiš spavati ili se buditi pored nekog drugog, ikad više, nakon što si sreo pravog!?!  Još sam možda mlada, ali zar nije to definicija zaljubljenosti? Jest. Definicija zaljubljenosti.  A definicija ljubavi je ipak malo teža za objasniti i ostvariti.

I tu sam shvatila.

Koliko puta nam se u ljubav u život umješa strah od gubitka, posesivnost, ljubomora, EGO. Je li to ljubav? Možda je to samo oblik ljubavi koji nam je nametnulo društvo.

Prođe zaljubljenost, nakon godinu ili dvije, možda pet.  Za zagovaratelje doživotne ljubavi, neka ta brojka bude 10. Vjerujem da se nakon 10 godina, u svakom braku, kakav god on bio,  nađe barem jedan od dvoje koji škicne neku drugu osobu jer mu se svidjela. Nerijetko to škicanje preraste u koketiranje, pa i u preljub. I tu naše ljubavi pucaju. Pucaju pod pritiskom laži ili skrivanja, nedostatka interesa ili zasićenosti.   Neke i potraju … u laži!

Ali ne i njihova. U njihovoj nema laži. U njihovoj su takve stvari dopuštene od samog početka, i sve su karte uvijek na stolu.

• Ali što ako ti se neka djevojka zaista svidi. Ako se zaljubiš u drugu? – upitala sam. – Što ako se tvoja supruga tako zaljubi u drugog? Nije li te toga strah?
• Strah? – nasmijao se. Što je najgore što se može desiti? Ako tako mora biti, onda je tako najbolje. Radije bih proveo život bez nje ako sam siguran da je ona sretna s drugim, nego život uz nju ako je ona nesretna.

Ista se stvar može desiti i drugim, ne toliko liberalnim parovima. Lako je zaljubiti se u drugog. Prelako. Takva su vremena.

Sigurna sam i da će mnogi ovakav odnos osuditi.  Možda čak i velika večina.

Ne treba biti promiskuitetan da bi se ovako nešto razumjelo.  Potrebno je biti dovoljno samosvjestan.  Siguran u sebe i u svoje osjećaje.

Nismo svi toliko otvoreni kao i oni, spremni prihvatiti avanture i životna iskušenja. Niti bismo trebali biti.  Nekima jednostavno potpuno odgovara miran obiteljski život bez sličnih kontroverznih igrica. I ja sam svakako jedna od tih, mirnih.  Možda će i oni to jednoga dana postati, tko zna.

I  jesam, da, premlada sam da bih davala ikakvu vrijednost ili definiciju pravoj ljubavi.  Mislim da takvu nisam čak još ni doživjela. Ljubav koja ne sputava partnera. U ovom je slučaju to do krajnje mjere pa nema čak ni ljubomore kada se radi o fizičkim strastima.

Ekstremno i nesvakodnevno.

Ali, ako vjerujem u ljubav, vjerujem u njihovu.  Ne znam hoće li trajati zauvijek, ali sam sigurna da će dok god traje biti iskrena i puna. I što je najgore što se može desiti ? Da budu sretni.

Pročitala sam ovaj e-mail i zastala. Malo šokirana, no ne toliko iznenađena. To je današnjica. To je naša svakodnevica. Ova djevojka je još mlada, no ipak vrlo zrela osoba i drago mi je što ima usađene prave životne vrijednosti, no društvo joj nameće neke nove standarde i „pravila života“. Ali, to nisu pravila za bolji život.

To je olakšavanje situacije, ne priznavanje poraza od lošeg braka i zajedničkog (ne)života, prilagodba modernom načinu života i izopačenom svijetu, uvrnuti pogledi na život i ljubav u konačnici. Jer….

Ljubav ne možeš samo, eto tako, začiniti niti obogatiti tuđim tijelom i tuđim usnama … Ljubav ne možeš kompenzirati divljačkim seksom s bilo kime za jednu noć, pojačati strast prema vlastitom partneru nećeš postići time što ga zamjenjuješ s drugima dok on ili ona fizički nisu pored tebe…

A to objavljivanje „fotografija sreće“ i velike ljubavi po društvenim mrežama u meni vrlo često zna izazvati osjećaj mučnine i povraćanja, jer znam … jako dobro znam što se skriva iza kulisa istih tih ljudi… Znam što je u back stage-u!

Na društvenim mrežama je idila bračnog života, a u njihova četiri zida katastrofa od života. Ne vjeruj fotografijama sreće. To je samo farsa. Zato ih i stavljaju da umire svoju savjest i utišaju buku koju imaju u glavi. Zato ih i objavljuju da sami sebe slažu da im bude koliko-toliko lakše.

Samo ja poznajem nekoliko takvih parova. Samo ja imam xy poruka i e-mailova od takvih ljudi za koje nikada nitko ne bi rekao da imaju bračnih, ljubavnih problema ili bilo kakvih problema. Ako ćeš gledati po njihovim fotografijama sreće – dobiti ćeš totalno drugačiju sliku njihovog zajedničkog života.

Da li si se ikada zapitala koliko je taj čovjek uistinu sretan dok u svojim godinama obilazi noćne klubove i špija djevojčice koje je locirao na nekoj društvenoj mreži?

Da li se ikada zapitala zašto je njemu sve TO uopće potrebno ako je u idiličnom i sretnom braku i ima zavidnu karijeru?

Jesi li ikada pomislila koliko je njegova žena sretna s tom pričom i da li taj njihov međusobni dogovor uistinu postoji?

Možda je priča sasvim drugačija… Ali tu priču znaju samo akteri iste. I samo oni znaju koliko su sretni u svojoj priči. A što je najgore što se u toj priči može dogoditi je činjenica da se to najgore već dogodilo.

Do iduće srijede,

Ivana Grabar.

Autor: Ivana Grabar