Svatko od nas bira sam za sebe. Svatko od nas donosi odluke i prihvaća odgovornosti, ma kakve one bile. I svatko od nas na svojim leđima nosi teret svojih odluka… Netko taj teret nosi slobodan i izvan kruga, a netko ga doživotno vuče u tom začaranom krugu. U krugu ili van kruga – odluke donosimo sami.

Ponekada kada pročitam pisma mojih čitateljica iskreno ne znam gdje bi ih svrstala: u žanr strave i užasa ili u neku srcedrapajuću dramu. Strašno! Najgore je u cijeloj priči to što sam puno sličnih situacija proživjela i sama pa me te strava i užas/psiho triler/srcedrapajuće priče vrate u prošlost.. U ne tako davnu i daleku, ali ipak prošlost… Puno sam radila na sebi i učila živjeti s time u svojoj podsvijesti… Učila sam i naučila kako takve traume ostaviti gdje im je i mjesto – u prošlosti.. Učila sam kako se izdići iz svega toga i krenuti dalje. A to nije bilo lako – jer takve situacije ostave doživotni biljeg.

***

Ne tako davno, razgovarala sam s poznanicom o situacijama koje su se prepričavale po kuloarima. Tada sam imala dvoje male djece. Spomenula je tako moja poznanica svoju prijateljicu koja je saznala da ju je partner prevario. Saznala je tako što joj je on sam priznao. Opravdanje je bilo u stilu: zaružilo se, napilo se, pa se dogodilo. Pokajao se i bilo mu je teško. Hm… Divno. Događa se.

Žena je bila van sebe, nije mogla vjerovati što se dogodilo i nije mogla niti pomisliti da mu oprosti, prihvati situaciju i krenuti dalje. Ne. Njihovoj je ljubavi time došao kraj.

Slušala sam što mi je govorila i izgovarala sam tada na glas, uvjerena kako ja ne spadam u tu kategoriju: -Pa zamisli samo kolike žene ne znaju i nikada niti ne saznaju da ih muževi varaju. Ne mislim na onako „slučajno“ dogodilo se, već sustavno, kontinuirano.

I sjetim se jednog prijatelja koji je izuzetno volio svoju ženu. Imao je i djecu s njom. Imali su u dovoljno novaca za sasvim ugodan život. Imali su sve. A on je imao ljubavnicu koju je jednako tako volio i više ljubavnica s kojima se povremeno zabavljao.

Ajme, kakav život. Strahota. Tada mi se to činilo nestvarno. Pa kako? Kako možeš tako funkcionirati? Zašto te žena još nije ostavila?- mislila sam. A on je bio predivna osoba, topao, prisutan, uvijek spreman pomoći i nikad glasan sa svojim stilom života.

Zatim se sjetim „iskompleksiranih i nezrelih“ frajera kojima ženice sjede doma uvjerene u vjernost svojih „zgodnih“ muževa i čekaju ih jednako tako zgodne i zrihtane da se pokažu javnosti i na sva zvona prezentiraju svoju savršenu ljubav. Da, i sjetim se da ti isti frajeri sustavno mijenjaju ljubavnice ne birajući nimalo niti kako te ljubavnice izgledaju, niti što im pružaju, već se ponašaju kao kolekcionari crtica s kojima bildaju svoj lažni ego.

I pomislim na sve one predivne odane muževe, kojima su sve kockice složene u glavi, kojima nikakvi izleti nisu potrebni da bi se dokazivali i koji uživaju u oazi svojeg partnerstva. I pomislim koliko ih je malo.

A koliko je samo onih za koje bi se čovjek zakleo da nema šanse da bi ih neka ženskica uopće pogledala za flert, a kamoli neki konkretniji intimni odnos, a oni pale i deru sve sto im dođe pod ruku…. Možda ne biraju previše, ali su aktivni preljubnici.

Na moje čuđenje, suprug mi je objasnio:

“Ali draga moja, danas ne igra ljepota niti šarm, danas igra upornost.”

Dok sam bila mlađa bilo je svega. Iskrenih ljubavi, izleta u tuđe zagrljaje, uloga ljubavnica i svega pomalo. Nekako sam uvijek mislila kako za sve u životu postoji vrijeme. Jedino o čemu nisam razmišljala je da kad moje vrijeme prođe, doći će nečije tuđe. Uvijek je nečije vrijeme. A nečije će uvijek biti! Jednom sam bila ljubavnica, a danas je to neka druga u mojem životu. Ciklus će se uvijek i neminovno zavrtjeti i zatvoriti.

Kada me prije jako puno godina pozvala jedna od „prvih“ i pitala da li se nešto događa između mene i njezinog dečka, uopće nisam imala osjećaj da joj nešto želim sakriti ili je poštedjeti bolne istine. Kao da mi je bilo slatko i zabavno naći se u takvoj situaciji. Mozak teško obrađuje nepoznate emocije. Moj je odgovor bio da razgovara o tome sa svojim partnerom i da ja nisam ta koja bi s njom trebala razgovarati na tu temu. I mislim da sam bila u pravu.

No, njezin daljnji odnos prema meni i riječi koje mi je uputila sigurno nisu uobičajene za nekoga tko je gotovo siguran da ga partner vara i zato će mi zauvijek ostati u sjećanju. Pitala me da li sam ikada voljela nekoga. Onako iskreno osjećala ljubav i sigurnost u vezu u kojoj jesam. Moj je odgovor bio negativan, a ona mi je samo poželjela da mi se to u životu dogodi jer nema ničeg ljepšeg nego kada nekoga voliš svim srcem. I obećala mi je da će se kad-tad krug zatvoriti i da ću znati kako se ona osjećala.

I jesam. Saznala sam na najbolniji način.

Da se vratim na trenutak poznanici s kojom sam počela ovu priču. Ubrzo je i sama saznala da joj muž ima nekoga sa strane. Imali su dvoje male djece.  Drugo svega par mjeseci. A on je bio ludo zaljubljen u svoju ljubavnicu i odlučno zatražio razvod braka. Ženica je bila u totalnom šoku. I ja sam se pitala kako se uopće to nekomu može dogoditi. Mladi bračni par s jako malom dječicom i on se zaljubi i ode. Ostavi sve i počne ispočetka. I više ga nije briga. Krenuo je dalje, nastavio sa svojim životom. Podruži se sa svojim curicama svaki drugi vikend, poneki godišnji odmor, uživa u životu s novom partnericom. A ona, godinama sređuje svoj život sama sa svojim djevojčicama i iz početka staje na noge.

Nije prošlo niti par mjeseci, ja koja sam bila uvjerena da u moru izdaja, lažnih veza i brakova – živim savršen život, saznajem bolnu istinu.

Stavila sam malene spavati. Spuštala sam se tiho i na prstima s kata, moleći se u sebi da se ne probude, da se barem malo odmorim. I u toj potpunoj i savršenoj tišini začujem živčano zvonjenje na ulaznim vratima. Nisam mogla vjerovati da mi u to doba, taman kada klince stavljam spavati, netko tako bjesomučno zvoni na vratima.

Ljutita otvaram vrata spremna da opletem po divljaku koji zvoni, a na vratima i zvonu lijepo piše „molim kucajte“.

Oh šok i nevjerica! Pa moj prvi susjed stajao je pred vratima i držao ruku na zvonu.

Nisam ga niti stigla oprati za zvonjavu već je kao šišmiš uletio u kuću sav van sebe i nesuvislo mi počeo lupetati kako su njegova žena i moj muž ljubavnici. Onoliko koliko sam ga u tom nepovezanom lupetanju uspjela poloviti bilo je da su se viđali mjesecima i nalazili se tajno, a on ju je upravo uhvatio u telefonskom razgovoru s njim….. S mojim mužem!

Znači – šok! Šok i nevjerica!! Zar se to meni događa ili sanjam? …. Što, kako, zašto??? Moj muž?! Ma nikada. Pa nema divnijeg, pažljivijeg, zaljubljenijeg muža od mojeg. Uz svu tu brigu o meni i djeci, ma gdje bi pobogu i stigao imati nešto sa strane?! I to s prvom susjedom, ma daj molim te. Ma nemoguće. Pa skoro svaki dan susjeda i ja zajedno pijemo kavu, klinci se igraju, oni dolaze k nama i mi odlazimo k njima u kuću. Ma nema šanse.

Mislila sam da će mi glava eksplodirati!

Kada mi je konačno sjelo što čovjek govori nije bilo vremena za razmišljanje i pretpostavljanje. Odmah sam nazvala muža na posao i rekla da sam mu počela pakirati stvari. Za 10 minuta je bio doma. Uvjeravao me da su se susjeda i on čuli svega par puta i da je počelo slučajno. Pa su si razmijenili nekoliko poruka i nikad ništa više od toga. Najsilnije sam željela vjerovati da je to istina, ali jednako me žderala činjenica da je uopće postojala mogućnost da se nešto više dogodi.

Tada sam se po prvi puta suočila s obećanjima, molbama i suzama. Tada sam sto posto bila sigurna u sebe i svoju odluku da je to to i da se prevare rješavaju s razlazom. U tom trenutku za mene nije bilo druge opcije.

Bila sam i kod nje. Naravno da sam bila i da smo razgovarale. I bilo je u najmanju ruku čudno. Jako čudno. Ona je tipičan primjer žene kojoj je očito nedostajalo pažnje i tajnog podilaženja, komplimenata i podizanja samopouzdanja. Govorila mi je o tome kakav je njezin brak. Koliko ju muž zlostavlja svojim ispadima ljubomore, ali mene se to ništa nije ticalo. Nisam željela slušati opravdanja jer za takve postupke opravdanja ne postoje!

Nema opravdanja za flert i mogući seks s osobom s čijom ženom kavu piješ. Halo….. Toliko daleko ni sama u svojem prošlom životu nisam išla… A mislila sam da idem daleko i da me nije briga!

Upornim uvjeravanjem i razgovorima ipak smo suprug i ja, uz famozno obećanje „nikad više“  podigli svoj brak na noge i krenuli dalje. Da, bilo je ekstremno teško, ali ja sam to okrenula u svoju korist i jačanje sebe.

Da, bilo je teško. Ja sam željela samo da sve nestane. Da se nikad ništa slično nije dogodilo. Potisnula sam i susjede (s kojima nikad poslije nisam bila ni na dobar dan) i čitavu priču.

Iako sam mislila da sam i do tada bila, nakon ovog slučaja postala sam prava žena zmaj. Žena koja si nikad više ni na koji način i uslijed nikakvih okolnosti nije dozvolila da njezin suprug osjeti da je zanemaren ili da ima želju i potrebu biti s drugom ženom.

Okrenula sam se sebi. Dotjerala se iznutra i izvana. Postala sam žena koju bi svaki partner poželio imati. Ako smijem skromno tako nešto naglas izjaviti. Vodili smo strastvenu ljubav i zračili kao da smo se tek upoznali. Nikad prije ni poslije nisam izgledala i osjećala se bolje.

Ha, možda je to jedna od onih priča, kažu to i neki psiholozi, da ponekad flert i prevara čak mogu spasiti brak…. Možda….

I tada me ništa nije mučilo, jer sam taj put to pripisala sebi, odnosno nedostatku pažnje koju sam pružala partneru, odnosno načinu na koji sam mu pružala pažnju.

Ostala sam treći put trudna. A onda sam tek saznala najbolniju istinu koju niti jedna žena ne želi znati.

Moj je životni partner i otac moje djece zapravo pravi patološki preljubnik. I nebitno je koliko sam ja lijepa, strastvena, seksi i prisutna….. Jer jedno se odvaja od drugog. Ovo drugo ne umanjuje njegovu ljubav i želju prema meni. Niti ovo drugo ima ikakve veze sa željom za nekim drugim.

Kada se klupko konačno razvezalo već smo bili roditelji. Imali smo troje malene djece, potpuno ovisnih o nama. I mislila sam si ako odem – sve je na meni. On ostaje čist i ide na novo stvarati život, slobodan i bez opterećenja i utega…. I pomislila sam da mu ne mogu priuštiti takvo zadovoljstvo…. Nema garancije da bi mi bilo bolje…

U traženju načina da nastavim skladan život i u moru osobnih treninga i terapija kroz knjige i portale, dobila sam najbolji savjet ikad. Jedan mi je čovjek ovako rekao:

Ako te voli, drži kao kap vode na dlanu, ne uskraćuje ti ništa, što se sekiraš što radi izvan kuće??!!!

U stilu, netko jednostavno ima pojačane apetite i amen. Što ne znaš ne boli te!

Patologija-psihopatija-ovisnost…. NAZIVA SE SVAKAKO, a rješava nikako. 

Naravno da nije tako jednostavno i križ je preogroman i pretežak. Ja ne znam da li ću ga iznijeti…. Za sada ga nekako nosim.

Danas sam žena u najboljim godinama. Još uvijek slušam “sranja” svakodnevno, a imam tretman kraljice! Ne znam na kraju tko je od nas dvoje veći psihopata. Kada sam mogla sve ostaviti i otići mislila sam si zašto bi preuzela svu brigu i odgovornost na sebe i pustila njega da si složi svoj život na novo… ludo zar ne? On ima izuzetno nagle promjene raspoloženja od ekstremne nježnosti i iznimne ljubavi do totalnog preziranja i mržnje… Život je postao u najmanju ruku čudan, a ja živim u tom začaranom krugu…

***

Začarani krug pakla! Sjetila sam se sebe i svog začaranog kruga. Međutim, ja sam iz tog kruga izašla van. I isto nije bilo lako, no ja sam slobodna.

U tom začaranom krugu ljudi vam govore svašta. Imala sam i ja „dobro namjernih savjeta“: Ostani u braku! Što te briga što on radi ako je prema tebi dobar i ništa ti ne fali. Nađi i ti sebi nekoga i briga te. Zabavljaj se i uživaj.

Ali, ja to nisam mogla. Nisam mogla niti živjeti u tom začaranom krugu. Tek kada me je puklo na zdravlju shvatila sam poruku da se pod hitno moram spasiti i izaći van kruga čim je moguće prije. I jedino mi je to bila nit vodilja: izaći van i pomoći samoj sebi. I u tome sam uspjela. Jedino što sada znam je činjenica da sam ostala u tom začaranom krugu, mene zasigurno sada više ne bi bilo. Bila bih dva metra ispod zemlje jer bi me taj krug zagušio i pokopao!

Divim se ovoj ženi i njenoj snazi da sačuva obitelj kakva je da je… Samo se brinem za nju i njeno psiho fizičko stanje, jer ovakvi krugovi ostavljaju doživotan trag.

Svatko od nas bira sam za sebe. Svatko od nas donosi odluke i prihvaća odgovornosti, ma kakve one bile. I svatko od nas na svojim leđima nosi teret svojih odluka… Netko taj teret nosi slobodan i izvan kruga, a netko ga doživotno vuče u tom začaranom krugu. U krugu ili van kruga – odluke donosimo sami.

Pripremila: IVANA GRABAR