Život piše romane II

Život me baš i nije mazio. Ako ste čitali moje kolumne od početka i moju prvu knjigu Pink Pen, onda znate o čemu govorim kada kažem da me život nije mazio. Znači, sa svojih 35 godina u guzici, prošla sam sve i sva: od udaje i djeteta, razvoda i raznoraznih sranja u životu! Zaista su mi se događale takve životne situacije da sam jedan dan pomislila:

“Bože moj dragi, što sam toliko zgriješila pa da mi slažeš ovakva sranja u životu!?! Hajde reci! Brate mili, pa ni sapunica mi nije ravna! Sapunicu pogledaš i zaboraviš, malo cmoljiš i dec’ it! Ali, moj život i usrane situacije i kombinacije?!?! Pa ne moš’ vjerovat’! Ako poludim, napisat ću neki klinac i sve ovo što mi se dogodilo u mom usranom životu, stavit ću u knjigu! Eto! Želim dati ženama savjete, moje savjete – klesane na mom životu i mojim greškama, suzama! Koliko sam samo puta opizdila glavom u zid! Znala sam se zalijepiti k’o žaba, jebem ti sve! Napisat ću knjigu sa savjetima iz vlastitog iskustva, eto to ću napisati! Napisat ću priručnik za žene o svemu: i kako se ponašati u odnosima, vezama, brakovima, odgoju djece… i kako se boriti kroz život s demonima, svekrvama, prekidima, razvodima, i kako se nositi s boli i kako, u cijeloj toj jebenoj priči, ostati normalna! Meni nitko nije znao pomoći – još sam dobro i ispala na kraju! Želim to zapisati dok mi je još sve friško i u glavi!“

Da, to sam pomislila!

Nekih godinu dana vrtio mi se film po glavi kako ću napisati knjigu za žene, ali i za muškarce koji žele shvatiti žene, upoznati ih i nikada ih ne povrijediti… Nikada više, jer to boli. Jebeno boli. Razmišljala sam o toj knjizi… Čak sam prijateljici Kristini pričala o tome. Rekla mi je: “Pa sjedni, ženo, i kreni pisati! Bar ti imaš smisla za pisanje, a, hvala Bogu, i proživjela si sve to! Kreni zapisivati!“

Nisam znala kako početi uopće, niti od kuda početi! Cijeli sam svoj život nešto pisala: od PR tekstova za tvrtke za koje sam radila, za silne projekte koje sam vodila, za klijente, za scenarije spotova, za ovo, za ono… Ali, pisati o sebi… E, jebiga! To i nije baš tako lako kako mi se činilo!

Pokušavala sam. Sjednem pa krenem. Napišem par rečenica i stanem… Buljim u tih nekoliko slova i ne znam kako dalje… E, pa nije to scenarij za spot niti PR tekst za klijenta ili projekt! Nije, ne! To je moj život, brate mili! Nikako krenuti!

Pisala i nizala

Bilo je to prije točno šest godina. Ljeto. Ja na godišnjem. Noći duge. Mala po vani, a ja doma. Sama. I jednu večer samo sam se posjela za laptop i krenula pisati i pisati i pisati… Znala sam pisati satima. Do ujutro. Sve ono što je godinama čučalo u meni krenulo je van. Kao bujica! Strašno nešto.

Snaga koja je čučala u meni i skrivala se godinama (od ne znam čega) samo je isplivala na površinu! Htjela sam cijelom svijetu ispričati svoju priču, svoje primjere iz života i ukazati na greške koje svi činimo. A činimo ih. Često sam razgovarala s prijateljicama na telefon. Toliko sam toga prošla i uvijek sam znala udijeliti pokoji savjet, riječ utjehe, pomoći i spasiti što se spasiti da… Toliko toga je bilo u meni. Samo je trebalo krenuti pisati. A kada sam krenula – nisam mogla stati. Samo sam pisala i pisala…

Pisala sam mjesecima i napisala hrpe tekstova koji su bili dugi i bolni. I svakakvi. Čitala bi ih nebrojeno puta, nadopunjavala i plakala… Smijala se samoj sebi, pa opet plakala. Pišući sve te uspomene iz života prisjetila bih se i nekih situacija koje sam negdje potisnula i zaboravila. I znate što? Tako sam se dobro osjećala! Jebeno dobro! Bilo mi je lakše sve to izbljuvati iz sebe. Zaista jest. Uživala sam u pisanju.

Nakon tih luđačkih nekoliko mjeseci pisanja, malo sam zastala. Promjena posla, više obaveza, dijete, pas, mačka, dečko, prijatelji, ovo-ono… Ne stigneš sve. Malo sam stala s pisanjem po cijele noći, ali sam zapisivala natuknice i podsjetnike u rokovničić i svaki bih slobodni trenutak iskoristila za ubaciti ponešto u moje črčkarije. Kada god bi mi nešto došlo u uho ili glavu, kada god bi se o nekoj temi razglabalo – zapisala bih to. I tako godinama. Nizale su se teme i nizale su se priče. Nizalo se…

Točka preokreta

Moram priznati da je bilo trenutaka kada sam mislila odustati jer – tko bi te moje pizdarije uopće čitao? Tko bi to uopće objavio? Da, znalo mi je to prolaziti kroz glavu, ali sam svejedno zapisivala i dalje. Jedan period imala sam nešto dužu pauzu u kojoj skoro dvije godine nisam napisala niti slova. Kristina bi me svako malo na to podsjetila i ujedno mi time išla na živce. Često me je pitala što je s tim mojim pisanjem i zašto sam stala. “Stoji i čeka! Valjda će se jednom sve posložiti!“- odgovorila bih joj. I jest! Posložilo se.

Upoznala sam tu ženu 2014. godine na reviji koju je organizirala na Trsatu, u Rijeci. Znala sam da ima i vodi portal za žene. Hm… Bacila sam oko na taj njen portal i svidio mi se. Pregledala sam tekstove na portalu i vidjela kako nema niti jedne jedine teme slične mojim temama. Javila sam joj se i dogovorile smo kavu. Sjele smo i krenule čavrljati. I kliknule na prvu!

Ona nije znala razlog našeg sastanka. Pričale smo o suradnji kroz marketing i PR. Priča je krenula u totalno drugom smjeru, dok nisam presjekla i rekla joj napokon:

“Ja pišem. Imam hrpu tekstova. Nisam još nikome pokazala te svoje tekstove i čini mi se kako ovakvih tekstova niti nema. Pišem o svemu vezano uz veze i odnose, ljubav, prijevare, razvode, o slaganju kockica života… Prošla sam sve to i pišem iz svog iskustva i svog vlastitog života. Sve je u mom laptopu.“

Gledala me raširenih očiju i rekla da joj na e-mail pošaljem tekstove. Da nešto od toga što imam proberem i pošaljem joj. E, jebiga! Znala sam da kad-tad mora doći do toga! Nikada nitko nije čitao moje tekstove. Došla sam doma i piljila u laptop. Što joj uopće poslati? Od kuda krenuti? Međutim, ipak sam odabrala nekoliko tekstova i poslala joj. Svega par tema. Kada sam kliknula ‘pošalji‘ – oblio me znoj. Netko će čitati MOJE TEKSTOVE! Ajme meni!

Dakle, nije prošlo niti par sati od slanja kada me žena nazvala i rekla: “Ovo je super! Jako mi se sviđa kako pišeš! Želim da pišeš tjedne kolumne za moj portal! Gdje si se skrivala do sada?!“ – bila je to moja Marija 🙂

Pink Pen je rođena

Moja prva kolumna izašla je 15.10.2014. i svaku srijedu, sve do sada, izlazila je po jedna – uz par iznimki i kraćih pauza. Prvih par kolumni bile su najteže za mene osobno. Reakcije su bile svakakve, pogotovo od ljudi iz najbliže okoline. Vrijeme je prolazilo, a srijeda je poprimila neki totalno drugačiji đir! Srijeda je postala jako važan dan u tjednu, jer srijedom izlazi Pink Pen nova kolumna!

Nakon svega dva mjeseca objavljivanja tekstova na portalu i na mom FB profilu i page-u Pink Pen, krenuli su intervjui, pozivi, gostovanja, prepoznavanja na ulici, zaustavljanja i oduševljenja onih koji me redovno prate. Iz tjedna u tjedan rasli smo skupa. Iz tjedna u tjedan bilo je sve više i više čitatelja, komentara, pitanja za savjet. Zaista se svakome trudim odgovoriti na e-mail i uzvratiti poruku u inbox.

U početku mi je bilo čudno kada bi me netko prepoznao na cesti i zazvao imenom, a onda sam se jednostavno i na to navikla. U startu mi je bilo svega toga previše za hendlati, ali… Svatko od vas je poseban na svoj način i svatko od vas zaslužuje posebnu pozornost. Upoznala sam divne ljude kroz svoje tekstove. Imala sam i nekoliko svjedočanstava. Ono što me oduševljava je činjenica da ste se svi vi, bez srama, meni počeli otvarati! Bez ustručavanja mi se obraćate i pitate za savjet. Kažu da par para nađe – tako smo se našli moji čitatelji i ja. Imam vas puno i svaki vaš komentar pratim.

Isto tako, drago mi je kada mi pišete i otvarate se, tražite savjete i pomoć s moje strane. Tada znam da sam uspjela sa svojim radom u potpunosti! Tada znam da me poštujete i da mi neizmjerno vjerujete. Znam da nosim veliku odgovornost sa svojim tekstovima, riječima i kolumnama koje vam pišem iz srijede u srijedu, a i pisanje tih tekstova me jako veseli. Nemate pojma koliko mi radosti pružate i koju mi toplinu unosite u srce. Zaista ste divni, a ja sam sretna što vas imam!

Drago mi je što me pratite i osjećate tu iskrenost i pozitivu koju unosim u tekstove. Drago mi je da u tim mojim tekstovima prepoznajete sebe i svoj život. Drago mi je ako sam vam bilo kako pomogla sa svojim savjetima iz svog vlastitog života. Jer moje su priče iz srca. Iskrene i čiste kao suza. Takva sam. I ne bih se mijenjala nikada! Pišem zbog sebe – da si olakšam dušu, a pišem i zbog vas – da vam otvorim oči i pomognem. A vidim da mi to ide i zbog toga sam sretna!

Više od knjige

Prva knjiga izašla je u srpnju 2015. godine. Žene su joj dale titulu “više od knjige“. Jako sam ponosna na sve to! Ponosna sam i na vas, svoje čitatelje, jer bez vas ne bi bilo niti knjige! Niti prve, niti druge 🙂

Zato, čuvajte drugu knjigu, isto kao i prvu! Podcrtajte u njoj sve ono što želite zapamtiti! Citirajte me. Čitajte i učite. Sigurna sam kako sam do sada mnogima promijenila poglede na život i ulila barem malo nade za bolje sutra. Sigurna sam kako i vi, dok čitate moje tekstove, osjećate isto ono što i ja osjećam dok ih pišem, a to je ljubav i pozitiva.

Ova knjiga je jedna od mojih lijepih uspomena. I vi ste dio te uspomene, stepenicu po stepenicu, godinu po godinu. A godine prolaze… Iz godine u godinu smo stariji, iskusniji, pametniji – i, nadam se, sretniji! Jer, kako često ističem: ŽIVOT JE LIJEP! I zaista je! Ključ te ljepote i sreće nalazi se upravo u nama samima. Nemojte da kada ostarite i napunite sedam banki lupate glavom u zid jer ste život proveli u kukanju, negativi, nezadovoljstvu, na krivom poslu i s krivim ljudima. Vrijeme se ne može vratiti u rikverc, stoga živite svoj život sada i odmah! Uživajte u životu i pronađite si razlog za sreću!

Sami smo kovači vlastite sreće i sve se snagom volje može postići! Vjerujte mi na riječ! Ne seruckam vam! Isprobano na vlastitoj koži i potpisano vlastitim imenom!  Stoga – osmjeh na lice, pozitiva u glavu i samo grabite naprijed! Ne budite usputni promatrači vlastitih života – živite ih! Iskoristite svaku sekundu života, jer samo tako možete ostvariti snove i rušiti ama baš sve zidove. Živite svoje godine i uživajte u životu! Ne gledajte kako godine prolaze pored vas. Neće se vratiti. Nikada.

Uživajte i u čitanju ove knjige. Nadam se kako će vam i ona biti “više od knjige“. Hvala vam na svemu!

Ovo je uvod u moju drugu knjigu, koja će, kako stvari stoje, vrlo brzo ugledati svjetlost dana 🙂

Knjiga je završena i predana na „obradu“ još u lipnju ove godine. Prošla je lekturu i uređivanje. Nakon toga uslijedio je grafički dizajn i prijelom … Naslovnica… Puno, puno posla za mene i cijeli tim koji je radio na knjizi.

Paralelno sam tražila ponude od tiskara. Ovu sam knjigu htjela tiskati u Rijeci, međutim, vrlo visoki troškovi tiska odveli su me ponovno do metropole u kojoj sam tiskala i prvu knjigu. Iznos za tisak bio je astronomski, uz sve popuste koje su mi dali. I hvala im na tome… Međutim, ja nisam imala na hrpi toliko novaca, jer …od kuda mi?! Skupljala sam novac cijelo ljeto. Radila akcije prve knjige, radila druge poslove.. I nikako 🙁

Pokušala sam i sa sponzorima da mi pokriju troškove tiska, međutim, nitko me nije niti odbio, ali nitko nije niti prihvatio poziv na suradnju.

U jednom trenu sam samo zastala i upitala se:

„Grabar, da li je moguće da ne možeš skupiti novac za tisak? Da li je moguće da knjiga stoji mjesecima i čeka? Koga mi to čekamo?“

Nije čekala samo ONA – knjiga, čekala sam i ja, ali isto tako, nestrpljivo su je čekali i moji vjerni čitatelji i svako toliko me pitali: „Kada će druga knjiga?“

Bila sam iskrena i otvoreno sam im govorila koji problem imam. Tiskati knjigu nije lako. Za to treba imati sredstva. I živaca. Nije dovoljno biti samo dobar kolumnist, autor… Treba imati i živaca i novaca. Ja ovo zadnje nikako nisam mogla prikupiti, a i živci su bili na izmaku lagano… Umori to sve brate mili!

Čak sam išla na varijantu banke i kredita. A oni su me tražili more papira, provjera.. svašta – nešto. A da bi dobila kredit –  proces traje, a i firma preko koje poslujem mora biti aktivna dvije godine, što kod mene nije slučaj. Firmu sam otvorila zbog prodaje knjige lani u 10. mjesecu. Dakle, ništa niti od banke. Postojim tek godinu dana. Ah …

U međuvremenu mi je osoba iz struke izdavaštva toplo preporučila izuzetno kvalitetnu tiskaru, ali van Hrvatske. Napravila je čak i upit za mene. Surađivala je s istom tom tiskarom na jednoj knjizi i bila prezadovoljna uslugom i cijenom. Iznenadila sam se i ja ponudom, cijenom tiska, transporta, carine i svih ostalih troškova i shvatila kako je ne povoljnije, nego PUNO POVOLJNIJE od najjeftinije ponude koju sam dobila tijekom svojih istraživanja cijena po tiskarama. Dobila sam vjetar u jedra i snagu da idem dalje, da ne odustajem i ne predam se nikakvim visokim ciframa od kojih mi se vrtjelo u glavi.

A čitatelji su mi redovno ponavljali isto pitanje: „Kada će druga knjiga?“, i onda je iz jedne takve komunikacije isplivala ideja-sugestija; prvo od jedne čitateljice, pa od druge, treće… Svi su mi govorili isto:

„Mi ćemo ti pomoći da tiskaš knjigu! Mi, tvoji čitatelji! Mi želimo da knjiga već jednom izađe van jer je nestrpljivo očekujemo!“

I onda mi je sijevnulo! Napravila sam kalkulaciju prema zadnjoj ponudi tiskare i odlučila staviti knjigu u pretprodaju, po promo cijeni od 100kn! Otvorila sam grupu na facebooku https://web.facebook.com/groups/928917687240360/ i krenula:

„Odlučila sam ići s pretprodajom knjige i time financirati prvu turu tiska. Knjiga je spremna, čekam samo novac. Dakle, potrebno mi je 130 vaših narudžbi u pretprodaji kako bih uspjela do kraja pokriti sve troškove oko tiskanja druge, toliko očekivane knjige
Cijena knjige u pretprodaji je: 100 kn + trošak slanja (HR 10 kn, zemlje EU 58 kn)
Cijena knjige kada izađe biti će: 149 kn
Protokol narudžbi na e-mail: http://marketing@pinkpen.com.hr
Molim ostaviti ime i prezime za narudžbu.
Nakon narudžbe ide ponuda s podacima za plaćanje.“

Kako sam objavila, tako je krenulo! Narudžbe su pljuštale na e-mail. Upiti, ponude … Ajme meni!! Nakon samo 13 dana grupa rezervirano je 78 knjiga u pretprodaji. Nisam mogla vjerovati! Ovo će stvarno uspjeti!!

Moju prvu turu izlaska nove knjige financirati će sama knjiga i MOJI ČITATELJI!!! Halo?!?! Moji čitatelji!!! Pa, gdje toga još ima? Da li je to moguće? U međuvremenu dogodila se situacija i jedan vrlo zanimljivi natječaj kojeg je izdao gradić u kojem živim. Javila sam se i na taj javni natječaj potpore autorima i ako dobijem novce i od njih – istiskati ću knjiga, za svaku dobivenu kunu!  Ima da naštancamo knjiga za idućih godinu dana, da se ne sekiramo 🙂

A kada knjiga izađe, doći vam u svaki grad!! Raditi ćemo promocije i družiti se: proći ću cijelu lijepu našu od Slavonije do Dalmacije, Istre, otoka, obavezno se vraćam u Ljubljanu i Sloveniju, idem u BiH i Srbiju. Imam čitateljica i u Makedoniji!

Svi ste to zaslužili! Da!

Hej ljudi, vi ste moja snaga! Znala sam da me volite, ali nisam znala da me volite baš TOLIKO PUNO 🙂 Divni ste…

 Hvala vam što me volite! I ja volim vas

Vaša Pink Penica!

Autor: Ivana Grabar

E-mail: http://marketing@pinkpen.com.hr