Sjedila sam s curama u lokalnom kafiću. Ljetno doba… lagana pivica nakon kupanja i sunčanja. Neizostavni rituali 🙂
Čavrljale smo i taman naručile još jednu turu, kada su na terasu istog tog kafića došli njih dvoje. On je hodao prvi, a ona se vukla iza njega. U rukama su nosili kacige. Njoj je kosa bila još mokra, a on je bio gol do pasa – s kupanja su došli i oni. Bila sam s tim ljudima na bok-bok. Ništa više i ništa manje od tog. Dakle, i njega i nju znala sam iz „đira“. O njemu sam znala površno, a o njoj sam ipak znala nešto malo više od tog „površnog“. Ali, zato sam o njihovoj vezi znala sve! Dakle, više sam se naslušala priča o njihovoj ljubavnoj vezi, nego što sam ih poznavala. Da, jako su privlačili pozornost jer su oboje „takvi“ tipovi ljudi: obožavali su se naslikavati po facebooku, tagirali su se gdje god su stigli i gdje god da su se pojavili. Nju sam imala za fb frendicu jer smo imale dodirnih točaka kroz posao, i to je bila jedina poveznica. S njim nisam imala niti to.
Ali, zato sam znala za tu njihovu vezu od sekunda kad su počeli hodati. Kako? Pa ljudi su sve informacije o svom privatnom životu plasirali preko facebooka – eto, tako sam znala i ja! Znači, bila je to veza s vatrometom od početka i na sva zvona! Izgledalo je kao da se radi o najvećoj ljubavi ikad, grande amore … ma, čudesa! Meni takve i slične objave oduvijek nisu bile baš previše simpatične. Imam svoje mišljenje o tome.
Da pojasnim: Nisam tip koji previše obraća pozornosti na takve objave niti voli slušati prepričavanja drugih, ali u nekim slučajevima (čitaj: višednevnih i svakodnevnih postova i fotografija) tako nešto jednostavno ne možeš ne primijetiti i ne čuti.
Ovaj par bio je toliko prejavan, preagresivan i prebučan u toj svojoj vezi, a takvo ponašanje paralelno za sobom povlači prepričavanja okoline, komentare i naklapanja. Inače, od prije imam neki spešl talent za pročitati ljude, a ovaj par sam „skinula“ na prvu! Sjećam se da sam pred frendicama, koje su ih jednom prilikom „diskutirale“ na konto objavljene fb fotke, rekla:
„Došli su s vatrometom – a otići će u tišini kad ispucaju sve rakete i kada im do kraja izgore sve prskalice koje imaju! Nisu oni za biti skupa – to je farsa i preseravanje od prvog dana!“
Od početka te veze imala sam feeling da je cijeli njihov odnos nabrijan do bola i isforsiran, da se pretjeruje u izljevima ljubavi, a sve to ful javno, glasno i preko društvenih mreža – što je meni dno dna! Kome i što su dokazivali / pokazivali, nemam pojma! Njegovoj bivšoj? Njenom bivšem? Ma, daj, pa ne možeš s nekim početi izlaziti i nakon samo pet dana pisati mu po zidu: „Volim te … Ljubavi … i tome slično! Zar nije to presmiješno!
Dakle, takve agresivne i svima vidljive izljeve ljubavi baš i ne doživljavam s previše simpatija. Da budem preciznija, jadne su mi! Zašto? Pa, smatram da ako nekoga voliš ne moraš to svaki dan, više puta razglasiti objavom na društvenoj mreži, i to još uz prateće slike poljubaca i zagrljaja i tagiranjem mjesta koje ste zajedno posjetili, zar ne? Cijela priča ispada još smješnija kada znaš da je par – kao što je ovaj par – o kojem sada govorim, četiri tjedna skupa al´ zato brate bili, iskaču iz paštete već tri i pol tjedna! Ne držite me za brojku, ali omjer je tu negdje!! Ja sam se već bila umorila od te njihove veze 🙁
Uglavnom, kako sam znala ja za tu vezu, tako su znale moje frendice, pola terase kafića, pola plaže i dobar dio grada, odnosno, svi oni koji su imali profil na fb 🙂 A njih dvoje, kada bi se tako negdje uživo pojavili, držali bi se toliko velevažno kao da očekuju aplauz za svoje pojavljivanje. Baš su bili šou! A tj su dan ušli potiho na terasu. Bez očekivanja zasluženog aplauza. Sjeli se i naručili kavu. Šutjeli su. Nisu se ni gledali. On je zujao sebi, ona je gledala po terasi. Sreli su nam se pogledi. Pozdravile smo se: Bok! Bok!
Došla im je kava za stol. On je promiješao šećer, raširio novine, zapalio cigaretu i udubio se u čitanje. Ona je i dalje zujala pogledom po terasi. Bilo joj je baš bed. Da tu baš ništa ne štima meni je bilo očigledno. Moje frendice to uopće nisu primijetile. One su vidjele skroz drugu sliku. Došli su skupa, bili su na moru. Sada tu sjede skupa i piju kavu. Baš su zgodni i to je to.
Sjedili su nasuprot mene. Nisam tip koji zabada nos u tuđe živote – zaista me to ne zanima niti imam vremena za takve gluposti, ali moram priznati da su me oni zaintrigirali svojim ponašanjem i tolikom pompom oko sebe i svoje veze, a djelovali su mi totalno ispuhano i fejk! Samo sam ih držala u kadru krajičkom oka. Postajali su mi sve zanimljiviji.
On je i dalje čitao novine. Bome, listao je te novine od prve do zadnje stranice. Ful je bio udubljen u čitanje. Ona u svom filmu, ali dosta nervozna. Nije znala kamo sa sobom od dosade. On mrtav hladan. Čita čovjek. Ne možeš vjerovati da dvoje toliko zaljubljenih ljudi sjedi na kavi i uopće ne komunicira. On šumom, a ona drumom! Za vidjeti dno-dna! Ali, tko to uopće vidi? Važno je ono što se objavilo i vidjelo na fejsu – a to je grande amore, a ovo što se vidi uživo je prava stvarnost – ali, to nitko ne želi vidjeti.
U jednom trenu njemu zazvoni mobitel. Javlja se i priča na sav glas. Svi čujemo o čemu razglaba na telefon. Onako, dosta bahato i nekulturno. Ljudi ga gledaju u čudu kao ono: „Pa dobro, jesi li normalan?! Izađi van kruga terase pa pričaj! Zar svi moramo slušati tvoje laprdanje na telefon!?“ Ona je sjedila. Vrpoljila se na stolici. Curi je isto bilo bed. A meni je bilo žao. Baš mi je bila mila u tom trenu. Uzela je novine i krenula listati sad ona. A on nije prestao pričati. Ubio čovjek priču! Nakon što je završio razgovor, srknuo je kavu do kraja i rekao joj: „Idemo!“
Digli su se i otišli.
„Ako njih dvoje izdrže skupa još tjedan dana – biti će pravo čudo!“ – rekla sam. Ovo je već kraj! Ne kužim što ovo dvoje ljudi uopće radi skupa!?“
Naravno da su me frendice popljuvale kako sam ko´ neka vidovita baba koja uvijek nešto prognozira i pitale su mi od kuda mi uopće ta ideja i po čemu ja to zaključujem.
„Vidjet ćete – odgovorila sam. I to jako brzo!“ – toliko sam bila sigurna u svoj njuh.
Tako je i bilo. Do idućeg vikenda osvanuli su promijenjeni statusi veze: iz „u vezi“ u „slobodan / slobodna“. Do te mjere su išli da su to odmah svima stavili na znanje! Ne možeš vjerovati. Prestale su lude objave izljeva ljubavi, tagiranja i naslikavanja, a zamijenila ih je obznana slobode i rješavanje okova! Ma, koga to uopće zanima?!? Koga je to uopće zanimalo? Zbog koga su oni uopće bili skupa?
Fejk veze… koliko ih samo ima…. Previše.
Često znam promatrati ljude po restoranima i kafićima, u društvu na nekom rođendanu.. po gradu. Ful su mi zanimljivi ljudi koje ne poznajem osobno i ne znam baš ništa o njima. Jako mi malo treba vremena da „ubodem“ kakav odnos (ljudi koje promatram) imaju. Ja to vidim jednostavno, kristalno i jasno. Osjetim tu vibru među parovima. Možete li i vi to osjetiti? Mislim da to i nije neka filozofija.
Ne treba vam Facebook – premda se i tu dosta toga može zaključiti. Promatrajte ljude. Njihovi izrazi lica i oči reći će vam sve.
Toliko je parova koji, kada negdje sjednu, jedva se pogledaju i međusobno komuniciraju. Sjede skupa reda radi. Jeste i ikada išli za tim? Jeste li to primijetili? Piju tu kavu ili neko drugo piće jer je to ritual, a ne zato što u tome skupa uživaju. Ljudi ne komuniciraju jer si nemaju što za reći. Zar to nije strašno? Biti s nekim u vezi a ne imati si nešto za reći?
Pogledajte ih malo bolje. Kako se gledaju: Toplo? Zaljubljeno? Dodiruje li joj ruku? Da li mu se ona smješka dok ga gleda? Da li joj oči sjaje? A on? Gdje mu je fokus? Na njoj ili na telefonu? Novinama? Ili zuji pogledom oko sebe?
Za Valentinovo sam s dragim planirala večeru. Volimo jedan restoran u Opatiji i u njemu barem jednom na tjedan jedemo, pa smo u njemu htjeli jesti i za Valentinovo. Logično. Međutim, dan ranije smo se sjetili kako bi za Valentinovo ipak mogla biti gužva, pa smo nazvali kako bismo osigurali svoje mjesto. Ali, u našem restoranu niti M od mjesta! Znači, 24 sata ranije restoran je bio kompletno popunjen. Htjeli smo uzeti neki drugi termin: u 19 h, ili u 18 h … svejedno nam je sada bilo. Na žalost, uz sav mito i korupciju konobar nam je rekao: „Nema mjesta niti za čačkalicu!“
Ostali smo iznenađeni tolikom najezdom ljudi i rezervacijama, ali hajd´ Valentinovo je – normalno da se ljudi izvedu malo. Uspjeli smo rezervirati stol u drugom restoranu. Došli smo na vrijeme. Stol nas je čekao i zaista su se u restoranu lijepo potrudili za taj dan: od menija, cvijeća za dame, žive glazbe, ambijenta … stvarno svaka čast! .
Nakon što smo jeli, pričali, smijali se i uživali u vremenu koje provodimo skupa ulovili smo se baš i ove teme oko promatranja ljudi, jer je stol do nas bio par koji je, čini se, bio u vrlo zategnutom odnosu. Čak je i moj dragi to primijetio, a onda sam mu ja išla otkrivati svoje signale koji meni upućuje na probleme koje imaju.
Dakle, djevojka je preko volje došla na tu večeru. To je bilo jasno ko´ dan! Faca joj je bila obješena a nos do poda. Ne moš falit. Još je i kasnila. Dakle, on ju je čekao za stolom – Valentinovo je a došli su odvojeno u restoran. Čudno, šta ne?
Znači, tip se toliko iznervirao, da uopće nije niti večerao. Ona je muljala po tanjuru, a on je kvocao i kvocao i kvocao. Nisu nas zanimale riječi – gledali smo im izraze lica. Iz daleka, netko da je letimično pogledao, vidio bi kako muškarac nešto priča, a djevojka sluša. Međutim, kada ih malo „bolje“ pogledaš, skužiš po izrazima lica da ne pričaju o ničem lijepom i da im u vezi baš i ne cvjetaju ružice. On je dotakao nije. Niti ona njega. Nisu se niti jednom nasmijali. On je bio jako nervozan i ljut, a njoj je lagano već svega bilo dosta! Njihova ljubav ne postoji odavno. Zbog čega su uopće izašli na večeru? Zato jer je Valentinovo?
Ispred njih sjedio je par koji je definitivno na početku veze. Broje sitno, svega par mjeseci. Očigledno je po sramežljivosti i nježnosti s kojom zrače. Dok komuniciraju okice im sjaje. On priča i bježi mu osmjeh, uživa u njenoj pažnji i guta je očima…a ona se smiješka i trepće okama.. uživa ga slušati i svako malo ga podraga po ruci i nježno pogleda. On joj toči vino i dodaje sve što joj treba. A njoj se sviđa što se on tako ponaša prema njoj i u tome uživa.
S druge strane sjedi jedan stariji bračni par. Sredili se ljudi i izveli na večeru. On je gospodin, a onda dama. Gospodin i dama u svojoj vezi – na to sam mislila. Izuzetno poštovanje i ljubav s dugogodišnjim stažem. Očigledno je kako se gledaju, dodaju hranu i toče piće. Uštedili su baš za tu prigodu i odlučili se počastiti i nazdraviti svojoj ljubavi. Predivno. Kada su odlazili, on joj je pomogao obući kaput i dodao joj je torbicu.
Iza nas bio je par koji je sjedio jedan do drugoga. Jeli su i šutili. Povremeno bi izustili pokoju riječ. Bez emocija, osmjeha i nježnosti u pogledu. On je jedva dočekao da se ona digne i ode na toalet. Odmah se ulovio telefona i gledao je što ima na njemu cijelo vrijeme dok nje nije bilo. Čim je vidio da dolazi, spremio ga je nazad u džep, baš ono, da ona ne vidi što je radio dok je nije bilo. Ona je točno znala da je bio na telefonu. Pogledala ga je onak´ ispod oka i kiselo se nasmiješila. Više bih rekla „nakreveljila“, al, hajde dobro! Sjela je do njega i nastavila dalje: jesti i piti kao da joj je sve svejedno, ali isto tako uvjerena kako je i njemu svejedno. Jedinu emociju koju je pokazala bili su čeznutljivi pogledi prema onom starijem paru. Eto, jedino to.. Nekoliko puta ih je pogledala kako uživaju u večeri i lijepim trenucima. On joj se niti jednom nije nasmiješio.
Potrošili smo nekih 10 minuta na ove ljude kako bi ih proučili i prodiskutirali o njima dok smo pijuckali zadnje gutljaje vina. Samo ih je trebalo pogledati u oči i posvetiti malo vremena i pažnje njihovom ponašanju kojeg imaju jedni prema drugima.
Htjela sam testirati svoju „moć zapažanja“ i ne znam kojeg čula J Definitivno je i očigledno: Ljudima sve piše u očima, kao i u njihovom ponašanju, osmjehu, pogledu i međusobnoj pažnji i nježnosti – ako je uopće ima. Kada vidite par – točno znate kakav odnos imaju. Po pokretima i pogledima možete vidjeti koliko su uopće zadovoljni sami sa sobom i svojom vezom, intimom. Čitate im to iz ponašanja, pogleda, crta lica. Ne mogu to sakriti.
Danas ljudi žive živote usamljeni i nezadovoljni. Nesretni. Teško im je to prihvatiti i priznati sami sebi, pa onda na van glumataju i odašilju drugačije vibracije – a u sebi trunu. Žive po nekim normama i utapkanim pravilima – jer, tako okolina od njih očekuje i tako nalaže red. Pa se, eto, izvedu na Valentinovsku večeru preko klinca, čisto da bi se okolini mogli pohvaliti kako su i oni bili na večeri na Dan zaljubljenih.
Koga to briga? Zašto se ljudi na van pokazuju drugačiji samo da bi se svidjeli drugima? Zašto forsiraju na van iskreveljene verzije sebe samo kako bi pokupili čim više lajkova? Čiji život žive: svoj ili tuđi?
Pogledajte malo ljude oko sebe. Što vidite? Možete li to osjetiti? Možete i osjetiti kako zrače na van? Možete li osjetiti da li vam žele dobro ili loše, da li im je stalo do vas ili ne. Isto tako možete osjetiti što misle o vama, vjerujte mi. Samo ih pogledajte u oči!
Da, oči ih odaju. Djela. Nisu im niti potrebne riječi. Riječi su im suvišne. Papir trpi svašta, rukopis može biti krasopis, a slike „namještene“ i provučene kroz bezbroj filtera i boja.
Zato budite svoji! Živote svoje živote za sebe a ne zbog drugih! I gledajte ljude u oči svojim, a ne tuđim očima!
Autor: Ivana Grabar
- Tekst napisala: Ivana Grabar
- Foto naslovnice: Maja Stevanović
Kontakt:
- Mail: ivana@pinkpen.com.hr
- FB stranica: PINK PEN IVANA GRABAR
Ostavite komentar