Sigurno ste barem jednom u životu nekoga olajavali – znam da jeste – jer, svi smo to napravili i više od jednom! Znam da ćete se sada možda posramiti, ali … jebiga! To je ljudski. Navući se na „olajavanje“ i poslije se posramiti – sve je to za žive ljude!

Možda ćete nakon ove kolumne barem za nijansu promijeniti mišljenje o ovom načinu komunikacije – tračanju, olajavanju … Nazovite to kako god želite!

Sjećam se, davno je to bilo, ali nakon mog razvoda, kružile su „zanimljive“ priče. Nakon što su ljudi ispucali glavnu vijest, a to je da se nas dvoje uopće razvodimo – to je bila top tema, krenule su druge vrste trača:

… Mlada je, sigurno je i ona imala nekoga… S njim je bila zbog novaca… Pogledaj je kako se oblači!! Kao da je sišla s piste – najvažnije joj je da ima dobre krpice na sebi … Bože kako je mršava – sigurno je bolesna … Vidi je, promijenila je auto – sigurno joj ga je novi frajer kupio … Mala je ful ufurana i bahata, ma kad malo bolje pogledaš skroz je egocentrična i bahata – jedva da pozdravi…

Zanimljive teorije, jel da?! Sve sam to čula i sve sam znala. Čak sam znala i od kuda su te pizdarije dolazile. Boljele su! Bole su me ravno u srce, ali, nisam se niti branila od tih „bezvezarija“ jer što god bi rekla – napravila bih još gore. Kažu stari ljudi: „Što više čeprkaš po govnu – više smrdi!“ Tako da… Nisam čačkala niti se paćala u te gnjusarije.

Kružile su takve priče godinama. Hvala Bogu na normalnim ljudima i ovim mojim tekstovima kroz koje su ljudi u principu upoznali pravu mene. Upoznali su Ivanu kakva je zaista: normalna i jednostavna, iskrena i otvorena, prijatelj, voli pomoći, voli saslušati, voli raditi i kroz život se bori sama.

Kada mi je bilo najteže pomagali su mi najbliži: roditelji i sestre, prijatelji. Oni su me „gurali“ naprijed u najtežim trenucima. Nitko od tih tračera nije uskočio u pomoć. Nitko od tih lajavaca nije niti upitao ako mi bilo što treba, niti iz kulture, ono..čisto da pita reda radi. Nitko od njih nije znao što uistinu proživljavam i s kakvim se sve demonima borim. Nitko nije znao koliko sam suza prolila i kako sam se osjećala. Nitko! Nisam niti htjela da znaju – pa, to je moja intima i moj život – zašto bi netko uopće to morao znati? Ali, zato su svi nešto lajali. Svi su sve znali i gurali su nos tamo gdje im nije mjesto. Ponekada su znali i bolje od mene što se događa u mom životu.

Ma zamisli ti to?!? S kojim pravom? Od kuda im uopće muda za te priče?! Jesu li mi ti isti ljudi, koji me ogovaraju, plaćali račune ili dali novac za kruh? Jesu li mi ikada pružili ruku i pitali; „Kako si Ivančice?“

Ne, nisu!! Samo su me promatrali sa strane i šuškali. Šuškanjem su konstruirali takvu jebenu priču koja je kružila i kružila… Jedna priča je vukla drugu, druga treću….Treća  četvrtu… Da nisam zapisivala neke detalje vezano uz moj brak i razvod, fakat bi i ja popušila neku od tih silnih priča  – eto, toliko su ti tračevi bili vjerni!! Pa, ne možeš vjerovati!! Prava istina i razlog mog razvoda utopili su se i ugušili u totalno režiranoj i konstruiranoj verziji ljudskih naklapanja i prepričavanja!

Ali, meni više niti nije bilo važno što je istina, a što kreacija – samo sam htjela da već jednom sjaše s mene i prestanu!! Samo da prestanu!!

Ali, ipak je vrijeme radilo za mene. Sve se posložilo na svoje mjesto. Je, trajalo je skoro dvije godine, ali … karma radi svoj dio – a vrijeme svoj! Odjedanput se isti ti ljudi čude kako sam jednostavna i draga, normalna i pristupačna osoba…vrijedna, dobra majka, dobra susjeda:

„Joj, pa ja nisam znala kako si ti tako draga i dobra!“ – e, to mi je najjače kad mi kažu!

Bokte, pa takva sam cijeli život samo mi niste dopustili da vam se uopće predstavim u tom svijetlu! Vi ste sebi stvorili priču i stavili me unutra. Niste me niti htjeli upoznati! Mišljenje o meni stvorili ste na osnovu priča nekih ljudi koji me uopće ne poznaju, ljudi koji su dali (možda) neko svoje mišljenje koje ste vi, nekome drugome, prepričali kao da je to uistinu tako! Jeste li ikada provjerili priču, ha? Jeste li se ikada potrudili raspitati malo bolje? Niste! Jer da jeste saznali bi kako priča koju pričate uopće ne drži vodu!

Jedno je misliti, a drugo je znati!! Jedno je govoriti istinu, a drugo je srati! Brutalna sam sada, ali to je baš tako!

Zašto ljudi vole tračati – e, ne znam. Ali, baš to vole raditi! Čekam dan kada će se oni naći na tapeti olajavanja pa da malo vide kako je to kada netko kaki po njima i priča neistine i konstruira im život! Jebeš mi sve ako je ugodno! Za iskočit iz kože je!!

Nisam tip koji voli tračati. Baš iz tog razloga – jer znam kako je biti u „toj“ koži i na tapeti olajavanja. Znam kako je to kada te po ustima žvaču neki šugavi ljudi koji imaju više dreka u svojim životima nego što sam ih ja ikada imala. Ali, svoja govanca guraju pod tepih, a moja razvlače po cesti i uživaju u tome! Nadodaju i oduzimaju, kreiraju i filozofiraju… Izmišljaju i onda to sve plasiraju dalje!! Što su ti ljudi? Marketing & PR stručnjaci?!?

Hvala Bogu pa znam kako se odrađuje image kampanja i kreira PR. Pa, to mi je posao! Jebeno znam što se sve daje na van i što se i iz najgoreg može izvući na dobro, a što iz dobrog  (ne daj bože) može okrenuti na zlo. Ali, nema laganja i varanja! Ide se van sa činjenicama, a ne s lažima!
Ali, naši životi nisu projekti, a ti lajavci nisu PR stručnjaci!! Nitko se nema prava petljati u tuđi život! Ja bih to zakonom zabranila! Novčano kaznila!

Zašto? Pa, zato što tračevi mogu nekome uništiti život, ugled, karijeru … Tračevi mogu napraviti takav loš imidž o nekome da je to prestrašno! Nije to baš zajebancija, ha?

Koliko puta ste doživjeli da vam netko o nekoj osobi, koju ne poznate, složi „sliku“:

„Ej, ona je takva drolja i sponzoruša da je to prejadno!! Vukla se s onim tipom godinama! Sve što ima na sebi, on joj je kupio! Čak i auto! I vidi je sad! Kad ju je odjebao nateže se okolo sa svima. Fol je neka manekenka, a nema prebijene pare. Jadnica!“

I, kakvu „sliku“ o toj curi (koju btw uopće ne poznajete) stvorite u glavi? Pa, upravo takvu: da je šlapa! Zanimljivo, jel da? Cura je postala šlapetina, a vi s njom niste niti slova prozborili! Spektakl!

A da pitate osobu koja vam je ispričala trač, od kuda joj te informacije i pozna li uopće tu djevojku koju pljuje, odgovor bi garant bio: „Pa, čula sam priče. Ne, ne poznam je uopće! Boli me briga za nju“

Pa, jebem ti sunce kalajisano, od kuda ti uopće pravo da izgovoriš slovo na konto nje, ha?! Od kuda ti uopće pravo da je provlačiš kroz svoje priče? Od kuda ti to pravo????

Možda je djevojka skroz normalna i draga. Možda priča koja kruži o njoj nema apsolutno nikakve osnove!! Eeee, kamo ide ovaj svijet ponekada!

A pazite sad ove priče:

Prije četiri godine s jednog radnog mjesta prešla sam na drugo, na poziciju direktora marketinga. Godinama radim taj posao i ovo je bio transfer na super poziciju, za super projekt.

Info o tom mom prelasku izašla je i prije nego sam potpisala ugovor s tom firmom. Šuškalo se po cijelom gradu. Nije baš bilo ugodno jer sam na svom postojećem poslu odrađivala neke projekte do kraja i zbog klijenata i kolega baš i nije bilo pametno da „priča“ izleti van. Ali, jebiga! Kako radim cijeli svoj radni vijek u medijskim kućama, a znamo da novinari i PR-ovci među prvima pročačkaju sve “pikanterije”, pa gdje neće ovaj maleni prijelaz s jedne pozicije na drugu.

Ok. Pomirila sam se s time da je moj prelazak u drugu firmu, drugu medijsku kuću, „vani“ i da se o tome naklapa i preklapa, ali da će moj prvi radni dan na novom poslu biti toliko tragikomičan.. Eee, to nisam mogla vjerovati!!! Ahahah!! Ne znam da li me netko od mojih bivših kolega iz te firme čita, ali ako da, sjetit će se tog dana i mog dolaska 🙂

Znači, došla sam prvi dan na posao. Tjedan ranije javila sam se timu ljudi koje sam imala u svom odjelu i pod sobom (a bilo ih je petero ljudi unutar marketing odjela), da odmah u ponedjeljak (dakle, moj prvi radni dan) imamo kratko upoznavanje, predstavljanje mog plana rada, podjela zaduženja i aktivnosti unutar tima. Sastanak sam zakazala za 08:30 h.

Ahaha!! Dolazim ja u ured, a njih petoro prestrašeno sjedi i čeka sastanak. Svi s rokovnicima u rukama, kemijskim olovkama, uređeni i mrtvi ozbiljni.

Ok. Fino ih pozdravim, predstavim se, a oni me gledaju. Ma, ja si mislim, Bože dragi, imam li nešto na kosi?!? Šta im je?? Zašto su tako ozbiljni?

Izlaprdam je svoje. Zamolim ih da mi daju svoje e-mail adrese da im pošaljem plan i zaduženja, izrazim zadovoljstvo timom kojeg sam dobila i suradnji koja je pred nama … nasmiješim se, a oni i dalje mrtvi ozbiljni.

Prošlo je par tjedana. Radili smo, dogovarali se, slagali, planirali i ful korektno surađivali, dok mi kolegica, koja je bila prva do mene i sa mnom u uredu, nije rekla:

„Ivana, ja ti nešto moram reći!“

Pogledala sam je onako nezainteresirano, misleći kako će mi reći nešto onako uz put, nebitno. Taman sam nešto računala i tom svojom izjavom mi je prekinula koncentraciju.

„Reci Mare!“ – promrmljala sam.

„Ti si baš super cura i super kolega! Fakat je gušt raditi s tobom! Napokon je došao netko tko je normalan i zna svoj posao, radi s nama, trudi se!“ – rekla je i digla se sa stolice.

O-o-ooo!! Ovo više nije bila zajebancija! Zaokupila je svu moju koncentraciju. Iznad glave imala sam, pa da ne pretjeram, nekih 12 upitnika, garant!

„Hvala, ali .. ne kužim!“ – zbunila me je.
„Pa, to ti želim reći. Prije nego si došla kod nas upozorili su nas kako nam dolazi bitchza vođu tima i da smo s tobom najebali! Znaš, čak sam razmišljala potražiti drugi posao!! Kruže priče kako si do pakla zajebana, očekuješ puno … piliš s izvješćima.. Ono, da si Bože me sačuvaj! Kada ono.. totalna suprotnost! Baš je gušt raditi s tobom. I ful si normalna i zabavna, vrijedna. Primjer si svima nama! Drago mi je da smo kolege!

Bilo mi je neugodno. Nisam znala od kuda su te priče uopće. Pa, to je moralo doći od bivših kolega ili.. hm.. Žalosno, šta ne?

Poanta je da sam ja totalna suprotnost od trača koji me dopratio u novu radnu sredinu. Baš sam kolega i pravi drug! To je mišljenje svih onih s kojima sam ikada radila. Vesela sam i ne izdvajam se od nikoga! Sve se dogovaramo skupa i o svemu razgovaramo. Moram priznati da je složeni trač o meni bio opako lažan. Jako me povrijedio.

Kasnije smo se svi toliko skompali i dan danas smo si dobri i u kontaktu. Ok, razišli smo se svatko svojim putem, ali svejedno. Totalni respekt svakome od njih! I hvala im što su bili dijelom mog života – bez obzira na sve okolnosti i probleme firme u kojoj smo radili.

Što kažete na sve ovo? Koliko puta ste i vi sami nešto prepričavali što ste čuli, a da priču niste provjerili? Ono, rekla-kazala, ali nema veze!! Nek se samo priča! Neka se samo laprda!! E, nakon ovog teksta mislim kako ste zaključili da to laprdanje i nije baš tako jednostavno i bez posljedica! Tračanje nekoga može na tu osobu ostaviti doživotni biljeg, loš PR i imidž.. S takvim pričama nekome možemo uništiti život, zapamtimo to zauvijek!

Razlika je da li nešto o nekome mislimo ili o tome ipak nešto znamo! Razlika je misliti i znati! Ogromna!

U zadnjih nekoliko mjeseci, od kada pišem kolumne – od kada se javno prezentiram sa svojim radom većem broju ljudi – moram priznati kako je interes za mene porastao. Puno više ljudi me kontaktira, dodaje na društvenim mrežama.. Želi biti dio te moje priče, mog života. Žele me čitati, pratiti, kontaktirati. Oni koji me poznaju od prije ponose se sa mnom. Oni koji mi se sada žele približiti – tu su.. Ali!! S jednim velikim ALI!

Ljudi koji su uz mene i koji prate moj rad to i pokazuju svojim uključivanjem i aktivnošću na mojim objavama. Ovi ostali me gledaju – čisto da me promatraju.

Takvi ljudi gledaju moje slike i okolo komentiraju kao da su totalno upućeni u moj život. Oni sve znaju: i s kime se družim, gdje se krećem.. I imam li nekoga za stalno ili se sa strane “ševim”! Danima razbijaju glavu da li je moj partner mlađi ili stariji ili ću se eventualno pomiriti s bivšim mužem!

Zašto to ljude uopće zanima? Kako im nije jasno da je moj život samo moj, a njihov je njihov! Odrasla sam i punoljetna osoba i mogu raditi što god me volja! I biti s kim me volja i kako me volja! Zašto?

Pa, zato jer si sama plaćam račune i zarađujem za život. Jer živim svoj život bez da se ikoga dotičem.  Mene uopće ne zanima što ljudi koje ne poznam rade, koje aute voze, gdje izlaze i s kime, imaju li nekoga i da li se seksaju ili ne!! Vjerujte, Ivanu boli dupe za to! I ovo nije nikakav demant! A ne!! Neću im dati gušta!! Neka i dalje razbijaju svoje „pametne“ glavice 🙂

Pametnima će ova kolumna biti čist dovoljna da shvate poantu! A poanta je:

Živite svoje živote a ne tuđe! Uživajte u svom životu i potrudite se da bude čim ispunjeniji. Ne budite sudionici tračeraja – lomače za vještice modernog doba!

Autor: IVANA GRABAR