Običan post koji je prerastao u manju kolumnu

U svom sam poslu odlična – ali nisam najbolja. Postoje i bolji i veći, kao i oni koji znaju puno više od mene i oni od kojih mogu puno naučiti. I zbog te sam spoznaje zahvalna. Također, nisam savršena – imam mane koje ne skrivam i kvalitete koje ističem. Također, mišljenja sam kako savršeni ljudi, kao niti savršeni životi ne postoje. O tome sam već pisala.  
Oduvijek sam pravi drug i kolega, prijatelj i osoba koja voli i želi pomoći, pogurati, dati savjet, nekoga ponešto i naučiti, ako osoba to želi – ali – ne volim kada netko to želi iskoristiti za svoj probitak, samopromociju ili kako bi umanjio nečiju tuđu vrijednost. E ovo stvarno ne volim. 
Dobra sam ko´kruh – ali nisam naivna. I koliko god djeluje da možda u ovom modernom i užurbanom svijetu “nešto ne kužim”, to se mnogima samo čini. Ja se samo ne petljam, ne svađam, ne guram i ne ističem – jer mi se ne da trošiti vrijeme.
Imam izraženu intuiciju. Možda nekog ne “razvalim” na prvu, ali ga namirišim, osjetim i držim “na oku” do neke druge ili treće prilike kada odlučim da li će biti ili neće biti u mojoj blizini. Test su prošli neki od “malo većih” igrača…  O tome možda jednog dana napišem tekst … A do tada, da zaključim ovaj post koji je prerastao u kolumunu:
 
Nitko nije najbolji, najsavršeniji, najljepši, najuspješniji… Također, mnogo toga se ne radi samo zbog koristi, novca, samopromocije, uspjeha, trona i krune na glavi! Ne, ne! Nešto se radi i zbog osjećaja! E da… Nešto se radi i iz srca! Osobno smatram kako se najljepše stvari rade iz srca! To stalno govorim.
Zato…
Bilo bi dobro kada bi pojedine savršene osobe popustile uzde tog svog nabildanog ega… Bilo bi divno kada bi malo ispuhali to svoje savršenstvo. Poželjno bi bilo kada bi usporili to bezglavo jurišanje do trona i guranje uz “uspješne” zbog koristi i vlastitih bodova, novaca, uspjeha… Eh da… Bilo bi to dobro jer… Kada bi pojedinci to učinili možda bi tek tada vidjeli stvari puno jasnije!
Do tada… Tko visoko leti ….
Autor teksta: Ivana Grabar