Briga vas što će drugi reći ili misliti! Oni nisu u vašim cipelama, pa ne znaju

Koliko ste samo puta u životu donijeli nekakvu odluku ili napravili nešto što su od vas očekivali drugi? Koliko puta ste napravili takvo nešto ne zato što ste sami to željeli, nego zato što ste znali da drugi to očekuju od vas? Koliko puta ste razmišljali ipak napraviti nešto po svom, onako kako vam kaže srce, ali onda ste pomislili: A što će na to reći drugi? Što će drugi misliti o tome, o meni? Oni od mene očekuju nešto drugo! Razočarati ću ih ako napravim po svom…

Koliko samo puta ste napravili nešto drugo zbog okoline, mišljenja drugih, zbog njihovih očekivanja, polaganja nade u vas? Koliko ste puta napravili to, a osjećali ste se loše?

Znam puno, puno ljudi koji su u uspješnim karijerama, koji zaista puno rade, koji daju sve od sebe u projektima, eventima… Oni daju cijeloga sebe u to što rade. I to što rade stvarno rade odlično! Svi im plješću, hvale ih, podupiru, s vremena na vrijeme ulete s nekom sugestijom, pomoći, poguraju ih…. Ali u većini slučajeva, kada se okrenu oko svoje osi, u svemu tome su sami samcati. Nema nikoga da ih pogura kad je teško, nema nikoga da im pomogne kada zapne, nema nikoga da ih zagrli kad je najteže. Osim obitelji i najbližih. I to je normalno.

To je tako. Na tronu plješću svima jer vide ono što žele vidjeti, a kada su u najgorem izdanju nema nikoga osim njih: obitelji.

Mnogi ne znaju da ljudi koji se bave nekim takvim javnim poslom, imaju karijere, često putuju i izbivaju od obitelji i doma, nemaju previše vremena za nekakve normalne i male radosti koje uživaju oni koji se bave normalnim poslom. Zato često ističem da je važno imati svoj  mir. Često ponavljam da nema tih novaca i karijere koja može zamijeniti ulogu majke ili oca. Često i naletim na neodobravanje toga, jer jel´, vremena su teška, treba se boriti, puno raditi… Tko će ako nećemo mi? Da, treba raditi onoliko koliko možemo, ali isto tako treba napraviti balans između svega toga i ostaviti dragocjeno vrijeme za sebe kao i za obitelj. U svemu tome treba pronaći prostora i za svoj mir. U svemu tome ne smijemo izgubiti sebe. To je poanta.

Zato dragi moji koji se sada pronalazite u ovim riječima dok iščitavate retke ove kolumne, želim vam poručiti.

Ja vas razumijem. Totalno! Dok jurcamo prema cilju, malo se pogubimo po putu. Zanemarimo sebe… Zanemarimo i obitelj. Znamo to, ali isto tako znamo da će oni to razumjeti. I hoće. Obitelj će nas podupirati, razumjeti će vrijeme koje ulažemo u posao, karijeru – jer to je nešto dobro za svih nas. Razumjeti će ta naša obitelj i vrijeme koje je karijera ili nekakav projekt otrgnulo od njih. Sve će oni razumjeti i biti nam potpora. I biti ćemo sretni zbog toga i što ih imamo.

Posao, projekti, angažmani, često izbivanje od obitelji i doma ostave traga. Odjedanput shvatite da vaš fali onaj mir kojeg su imali prije, da vam užasno počinje nedostajati život kakvog su vodili ranije. To je taj moment kada shvate da je obitelj jedina i najvažnija. To je taj trenutak kada shvate da nema te karijere, tog posla, tih novaca, ugleda, ne znam čega – do obitelji.

I tada nastupa trenutak kada se mnogi počinju lomiti i razmišljati. To je taj trenutak kada se počinje vagati što je važnije. To je taj trenutak kada mnogi donose odluku da se povlače u svoj mir, staju na loptu i vraćaju se mirnijem životu i obitelji, prepuštaju posao nekome drugome. Tron im više nije toliko napet. Dotakli su ga, bili neko vrijeme gore, a onda su shvatili da su gore sami i da od toga nemaju ništa, baš ništa!

I ja ih razumijem skroz! I odobravam njihovu odluku da žive svoj život kako to žele i da im nitko, ali nitko na tome ne bi trebao zamjerati! A ono što će drugi reći na to – uopće nas ne bi trebalo doticati. Donosimo odluke za svoj, a ne za njihov život. Naš život živimo upravo mi, a oni žive svoj! I tu priča staje.

Mnogi od „tih ljudi“ za koje se brinete „ŠTO ĆE REĆI“ u principu uopće ne znaju koliki je bio vaš angažman za određeni posao, projekt, niti koliko vam je to isto oduzimalo vremena kako vama, ali isto tako i vašem mužu ili ženi, djeci, roditeljima… Mnogi ne znaju što su sve vaši najmiliji podnijeli za vas da biste opstali na tronu! Mnogi to i ne primijete!  Vide samo ono što se vidi izvana.

Ti isti za koje se brinete „ŠTO ĆE REĆI“ pojma nemaju kako nemate vremena za ono što vas najviše raduje i za ono svoje najprivatnije… Oni pojma nemaju da cijelog vas i svo vaše vrijeme (od vas i najmilijih) oduzima posao i drugi ljudi… A vas brine što će oni reći i misliti o vama i vašem životu?

Koja je vrijednost takvog života? Čemu? Gdje je tu vaš život? Gdje ste tu vi, vaš mir?  

Znate da ste uspjeli i pokazali ste drugima puno toga! Ako se klackate i razmišljate o svemu ovome, ako vam fali onaj vaš mir, obitelj, život od prije – neka vas ne brine što će drugi reći li misliti o tome! Napravite kako vam govori srce.

Imate pravo na svoj život i svoj mir, obitelj i sreću. Isto kao i na svoju odluku. I još nešto, nemojte misliti da ste sebični. NE!! Niste sebični! Samo ste se napokon odlučili zauzeti za sebe. Odlučili ste napokon voljeti sebe i svoju obitelj. Neka drugi pričaju, a vas neka briga što će reći ili misliti. Lako je njima pričati o vama i vašem životu! Lako, jer …

Oni nisu u našim cipelama i ne znaju. Ne znaju ništa. Sretno!

Autor: Ivana Grabar 

  • Foto naslovnice: Maja Stevanović
  • Look: Chantal Exclusive Opatija
  • Lokacija: Opatija Slatina

SVE KOLUMNE AUTORICE – OVDJE 

Kontakt: